Župa Kraljice svete Krunice

Treća Uskrsna Nedjelja

U liturgijskoj godini, čitaju se, u uskrsnim nedjeljama: Djela apostolska – Ivanovo Otkrivenje – Ivanovo evanđelje. Crkva u tim čitanjima doživljava svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Osnovna poruka kršćanske vjere je Kristovo uskrsnuće kao zalog našeg uskrsnuća. Biti kršćanin znači vjerovati da je Bog, Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarom svega stvorenoga.
Krist je uskrsnuo, a s njime i mi neprestano uskrsavamo. Krist je početak novoga svijeta, u kojem mi sada živimo i koga ostvarujemo, a njegova punina je život vječni. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva na svjedočanstvu apostola i na vjerodostojnosti uskrslome Kristu. Kroz povijest Isusova Crkva se razvija i širi. U Djelima Crkva nam pokazuje svoju pravu sliku razvoja, okrenuta u prošlost. Vodi nas na svoje izvore, na djela apostola, ali i ukazuje na probleme i progone apostola i prve Crkve, zbog širenja Evanđelja i zanosa za Isusa Krista. U Otkrivenju Crkva gleda svoju budućnost.
Odlomci koji se čitaju u Otkrivenju odnose se na uskrslog Krista i stavljaju u našu pamet „novi Jeruzalem“ i nebesku sreću – život vječni. Sama knjiga Otkrivenja, svojim stilom pisanja, teška je za razumjeti. Knjiga Otkrivenje ili Apokalipsa, nastala je kao protest na rimski imperijalizam i progon kršćana. (Odnosi se na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domonicija, 54-96. godine). Evanđelja u vazmeno (uskrsno) vrijeme uzeta su iz Ivanova Evanđelja. Apostol Ivan izravni je svjedok Isusova uskrsnuća. Pomaže nam da upoznamo Gospodinovu nazočnost među nama i našu povezanost s njime. Treća uskrsna nedjelja donosi izvještaje o Kristovim ukazanjima.

Najava

Grešnik nema nikakve druge zaštite i utočišta osim Boga protiv koga je sagriješio. Doručak s Učiteljem i razgovor o ljubavi s Petrom, daju jasan zadatak hranjenja onih koji pripadaju Isusu, a gladni su. Naziru se, mjesto i svrha Euharistije: susret s Uskrslim, društvo s njim, hrana, otkriće ljubavi. Petar kada krene za Gospodinom, poslušan njegovoj zapovijedi, dospjet će do križa. Isus mu oprašta i on usprkos izdajama dobiva zadatak unošenja ljubavi u svijet.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 5, 27b-32. 40b-41)
Čitanje djela apostolska

Ovonedjeljno 1 čitanje, odabrano je iz knjige Djela apostolskih, iz 5. poglavlja: „Apostoli pred Vijećem.“ Sadržaj teksta govori o apostolima, predvođeni Petrom, koji su nakon Isusova uzašašća, osnaženi Duhom Božjim, počeli neustrašivo, naviještati – evanđelje – radosnu vijest, o Božjem kraljevstvu. Ovaj odlomak Djela, oslikava Isusove učenike i prvu Crkvu. Učenici, Isusovi svjedoci, vrše evangelizaciju.

Oni su blagovjesnici EVANĐELJA – djela Isusa Krista. Apostoli u snazi Duha Svetoga vrlo su hrabri i neustrašivi u svom djelovanju. Propovijedali su dakako, u ime onoga kojega su ljubili, koji je njima značio SVE. Svjedočanstvo apostola, o Isusu Kristu, kod naroda je imalo tako snažan odjek da su se religijski predvodnici; zamislili i uplašili. Kakvi će oni biti veliko-svećenici u očima naroda kad shvate da su oni ubili „najpravednijeg“ sina svoga naroda. O tome je raspravljalo Veliko vijeće, Sinedrij i naredilo da se apostoli: zaustave, zatvore, išibaju i zastraše. Pozvali su apostole pred Vijeće i rekoše im: „Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime?...hoćete na nas navući krv toga čovjeka.“ Petar i apostoli odgovore: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima. Bog otaca naših uskrisi Isusa koga vi smakoste objesivši ga na drvo.“ Apostoli su zajedno s Petrom osjećali ponos što su za Isusov pokret počeli snositi poniženje i trpljenje. Nisu se dali zastrašiti, već su svoje svjedočenje nastavili žešće. Govorili su: „Njega, Isusa, Bog…uzvisi za Začetnika i Spasitelja…za oproštenje grijeha.“ Oni su Isusovi svjedoci. On Isus, je za njih naprosto IME.

Opširnije...

Navještenje Gospodinovo - Blagovijest

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. 

Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom", što je postalo početak molitve "Zdravo Marijo". Marija je prihvatila Božji naum riječima: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" Arkanđeo je tada otišao. Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.

Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku.

Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti". Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.

Druga Uskrsna nedjelja

Na drugu uskrsnu nedjelju slavimo mali Uskrs – Bijelu nedjelju – blagdan Božanskoga Milosrđa. Uskrs je stvaran događaj, pravi susret s Uskrsnulim Kristom. Stoga naše slavljenje Uskrsa nije samo sjećanje na povijesni događaj. Još manje je samo osjećajno doživljavanje uskrsnih običaja: pjesama, folklora. Naše kršćansko slavljenje Uskrsa jest životni dodir s uskrsnulim, uvijek živim Kristom. Da bi se s Uskrslim susreli potrebna nam je živa, osvjedočena i čvrsta vjera. Vjera u Spasitelja Isusa, Kralja mira, koji je pobijedio svako zlo i smrt i uskrsnuo da bismo mi imali život vječni. Živa i djelotvorna vjera pomaže nam u životu nadvladati sve poteškoće i kušnje i da budemo svjedoci Isusove pobjede nad grobom, grijehom i Zlim.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 5, 12-16)
Čitanje Djela apostolska 

Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. 

Drugo čitanje (Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19)
Otkrivenje svetog Ivana apostola 

Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.« 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bi uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir Vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir Vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. ²³ Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir Vama!«Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.«Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. 

Kontemplacija:   

Krist se ukazao apostolima skrivenima u kući i ušao kroz zatvorena vrata. No Toma, koji nije bio nazočan za vrijeme tog ukazanja, ostaje nevjeran. Želi vidjeti, ne prihvaća samo slušati da se o tome govori. Zatvara uši i želi otvoriti srce. Nestrpljivost u njemu vrije. Zahtjevan i sumnjičav, Toma na vidjelo iznosi svoju nevjeru, nadajući se da će tako zavrijediti viđenje. »Ako mi se ukaže«, veli, »uklonit će moju nevjeru. Stavit ću prst svoj u ožiljke od čavala i zagrlit ću Gospodina kojega toliko volim. Prekori samo moju nevjeru, ali me ispuni svojim viđenjem«. Gospodin se ponovno pojavljuje te ublažuje muku i uklanja sumnju svog učenika. Više nego sumnju, ispunja njegovu želju. Ulazi kroz zatvorena vrata. Ovo nevjerojatno ukazanje potvrđuje njegovo nevjerojatno uskrsnuće. Toma ga sada dodiruje, odbacuje svoju sumnjičavost i, pun iskrene vjere i cjelovite ljubavi koja se duguje vlastitom Bogu, kliče: »Gospodin moj i Bog moj«. Gospodin mu odgovara: »Budući da si me video, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjeruju.

Toma, naviještaj uskrsnuće onima koji me nisu vidjeli. Uvjeri sve narode da vjeruju ne svojim očima, nego tvojoj riječi«. To su Gospodinove nove pristaše [...] Pošli su za Kristom a da ga nisu vidjeli, čeznuli su za njim, povjerovali su u njega. Prepoznali su ga očima vjere a ne onim tjelesnim. Nisu stavili svoje prste u ranu od čavala, ali su se priljubili uz njegov križ i zagrlili su njegove patnje. Nisu vidjeli Gospodinov bok, ali su se po milosti sjedinili s njegovim udovima (BAZILIJE SELEUCIJSKI, Uskrsna homilija, navedeno u CRKVENI OCI, Vazmeno otajstvo, Brescia, 1991³, 171-175, passim).

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Dragi Župljani!

Svima Vama, mojim župljanima, neka je na spasenje i radost svetkovina Vazma, Uskrsnuća Gospodinova!

SRETAN USKRS!

Župnik Ivan Štivičić

Velika Subota

Velika subota je dan Kristova počinka u grobu i drugi dan vazmenog trodnevlja. Po starom običaju, iako više nije propisano, Velika subota je i dan posta.

Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti "Isusov grob". Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.

U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje u subotu navečer.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Liturgijsko slavlje:
- Služba svjetla: blagoslov ognja, paljenje velike uskrsne svijeće, svečana procesija, vazmeni hvalospjev (lat. exultet)
- Služba riječi
- Krsna (i potvrdna) služba
- Euharistijska služba