Župa Kraljice svete Krunice

Nedjelja Dobrog Pastira

Na ovu nedjelju se Isus predstavio kao dobri pastir kojega ovce poznaju. On za ovce polaže svoj život i ovce za njim idu. Ovaj evanđeoski odlomak dio je Isusova govora u Jeruzalemu za vrijeme jednog blagdana.

Glavna misao je: Isus je dobri pastir koji život svoj daje za svoje ovce. Samo je Isus vrata koja omogućuju ulazak u Kraljevstvo nebesko, u kraljevstvo onih spašenih. "Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se." 

No, primijetio je da ga njegovi slušatelji baš i ne razumiju. Zato je Isus posegao za starim dobrim receptom - za prispodobom. Tako će ga najbolje razumijeti. Isus se, dakle, poslužio likom dobrog pastira. Isus kad želi nešto reći jednom običnom čovjeku on se služi slikama iz svagdašnjeg života. Tako, pastir i ovce. U Isusovo vrijeme biti pastir i posjedovati ovce, značilo je imati siguran život. Ovca je pastiru bila sve. Ona mu je davala hranu. Začuđujuće je kako je Svevišnji Bog tom stvorenju usadio sposobnost da ono može prepoznati glas svoga pastira. Začuđujuće je i to da pastir svaku svoju ovcu poimenice naziva.

Isto tako i svaki kršćanin treba prepoznati Kristov glas u velikoj gomili drugih glasova koji ga dozivaju. Treba znati razlikovati Kristov glas od glasova lažnih proroka koji lutaju po ovom svijetu, akoje sam Krist naziva: tati, kradljivci i razbojnici. U tom smislu Kristovi vjernici trebaju stalno imati pred očima ono što je Petar izrekao o isusu pred židovskim vijećem: "Nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." Mogu dolaziti razni lažni proroci, mogu nas zvati njihovi lažljivi glasovi. No, ne smijemo se za njima povesti. Krist, Dobri Pastir, ide ispred nas i označava nam put spasenja. On ne želi da zalutamo na stazama života. Došao je i učinio sve da se ne izgubimo: "ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju."

Isus je u današnjem Evanđelju riječi svoje zapravo uputio farizejima, kojima nije ni na kraj pameti bilo dobro naroda. Stalo im je bilo samo do fotelje. Čak su i plaćali Rimljanima koji su bili okupatori, kako bi ih ovi postavili na koju visoku funkciju, po mogućnosti na funkciju velikog svećenika. Takvima isus govori: "Tko god na ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca." Farizeji koji su stajali pred Isusom kao slušatelji, također su se smatrali duhovnim pastirima.

No, oni nisu Isusa priznavali kao "vrata ovcama", a njihove ovce, tj. Židovski narod, služile su im, kako sam već rekao, samo kao sredstvo za vlastitu korist. Isus je tako dobar pastir da je i svoj život položio kako bi nejgove ovce imale život u izobilju, najpotpuniji život u Vječnosti. Pokazao je sebe kao primjer dobrog pastira, a farizeje kao primjer suprotnosti dobrom pastiru. Može netko prigovoriti da isus priča u crno-bijeloj tehnici. No, to nije točno jer svi su znali kakve su sve spletke u tim slučajevima bile, a samo je Isus imao dovoljno hrabrosti i smjelosti to javno iznijeti na vidjelo.

okviru Četvrte vazmene nedjelje – Nedjelje Dobrog Pastira – i u okviru evanđeoskog izvješća o Dobrom Pastiru, cijela Katolička Crkva slavi svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Sigurno nam u ušima odzvanjaju riječi koje je Isus, Dobri Pastir, jednom prilikom rekao: "Žetva je velika, a radnika malo. Molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju." Treba moliti gospodara žetve za nova duhovna zvanja, jer je svako duhovno zvanje Božja inicijativa, njegova milost i njegov poziv. Molimo za dovoljan broj novih duhovnih zvanja. Zahvalno se sabiremo oko Isusa dobrog pastira. Sa starom crkvenom pjesmom kličemo: "I ja hoću biti ovca tvoja!" Danas molimo za sljedbenike duhovnih zvanja: da u svom pozivu ustraju na dobro svih vjernika i ostalih ljudi te da i dalje nastavljaju među ljudima poslanje Isusa dobrog pastira.

Treća Uskrsna nedjelja

Na Uskrs, Bog je Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvorenoga. Vazmeno (Vazam je prijelaz, dinamika prijelaza, iz smrti u život, iz mraka u svjetlo, iz ropstva u slobodan život) je vrijeme upravo prigoda dubljeg ulaženja u otajstvo Uskrsloga. Proživljavati vazmeno vrijeme znači obnoviti svoju Vjeru u uskrsloga Krista koji živi među nama. U svim vazmenim nedjeljama, Crkva nam u biblijskim porukama upućuje poziv na obraćenje. Temeljni zaokret obraćenja je, odricanje od grijeha i okretanje k Bogu. Ali to nije dovoljno, jer obraćenje treba biti trajan proces. Obraćenje je dakle, trajno njegovan život, sav okrenut k Bogu. To znači ujedno i obnavljati svoju bratsku ljubav. Treba živjeti okrenut prema svojoj braći ljudima: živjeti s ljudima – u obitelji, u zgradi, u ulici, u gradu, na poslu, u samostanu, u Crkvi, u župi, svuda. Da, baš živjeti s ljudima, a ne, okrenuti od njih: otuđeni, razdvojeni, rasrđeni, odljuđeni…No, uljudnost je danas sve manje na djelu. A prvi plod našeg uskrsavanja upravo bi trebala biti uljudnost. Isus je došao promijeniti „popraviti“ svijet. Njega treba promijeniti, ponovo roditi. Sv. Pavao će reći da cijeli svemir vapi za novim rođenjem. U čovjeku treba uskrsnuti „novi čovjek,“ prijatelj, brat, čovjek mira, pitomi čovjek, čovjek slika Božja… Sve ovo u nama drijema, sve je to u nama skriveno kao potencijal! Ali, kako to oživjeti, kako sve to uskrsnuti? Isus nam pokazuje svojim životom i događajem svojeg uskrsnuća. Isusa Bog i Božja ljubav uskrisuje. Isus sam posjeduje ljubav koja se sjedinjuje s Božanskom ljubavlju i njega uskrisuje. Dakle, od nas samih, od naše ljubavi, od naših osjećaja i želja, od našeg stanja: radosti, muke ili smrti, zavisit će i naša želja za uskrsnućem. Isus uskrisuje u ljubavi i prijateljstvu. Božansko prijateljstvo uskrsnulo ga je. I čovjeka ljubav i prijateljstvo uskrisuje. Ništa drugo. Čovjek živi iz ljubavi i za ljubav. I ono, definitivno uskrsnuće ostvarit će se u sjedinjenju s Apsolutnom Ljubavlju – s Bogom.

Najava

Isus je garantirao svojim učenicima da će biti tamo gdje su dva ili tri skupljena u njegovo ime. To jest, gdje su god dva ili tri okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog. On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, u njihovoj duši, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Samo Bog uskrisuje jer je Apsolutna ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav. On je došao da s njime svi uskrsnemo.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 3, 13-15. 17-18)
Čitanje Djela apostolska

Današnje 1. čitanje, iz Djela apostolskih, donosi odlomak iz „Petrova govora“ u Hramu. Apostol Petar zajedno s Ivanom, ozdravi hroma čovjeka koji je sjedio i prosio milostinju od onih koji ulaze u Hram. Petar mu reče: „ Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Nazarećanina hodaj!“ Hromi je ustao,.. „te uđe s njima u Hram hodajući…“ Sav narod je zapanjeno gledao što se dogodilo. Petar se tada obrati narodu. On im reče da se ne čude i da on nije svojom snagom i svojom pobožnošću postigao da hromi prohoda, nego da je to djelo Isusa Krista. „Isusa kojega vi probodoste…vi se odrekoste Sveca i Pravednika…začetnika života ubiste.“ I dalje im Petar kaže: „Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Oni apostoli su svjedoci Kristova uskrsnuća, Kristove snage i njegova Božjega djela. Vjera u njega vratila je zdravlje hromu čovjeku. To Isusovo djelo po apostolima, otvara oči vjere i drugima koji im se pridružuju u zajednicu vjernika. Petar ih podsjeća na njihov veliki grijeh: „Začetnika života ubiste.“ Govori im Petar: da ljudi mogu počiniti zlo i nesvjesno, iz neznanja. Među onima koji su slušali Petra, bilo je sigurno takvih. Milosrdni Bog oprašta grijehe onih koji se iskreno pokaju, ali se trebaju suočiti s činjenicom. Baraba je pušten na slobodu, a Isus je osuđen na smrt. „Pokajte se dakle i obratite, da se izbrišu grijesi vaši.“ Petrov govor je poziv na obraćenje. Obraćenjem čovjek ostvaruje duhovni obrat (usp. Mt 3,2+). Krist je predan smrti, no Bog ga je uskrisio. Božji naum s čovjekom se ostvaruje, po Sinu. Kršćanska zajednica daje svjedočanstvo o njegovu uskrsnuću. Nova zajednica postaje „kvasac“ za sve ljude – za „novo“ čovječanstvo. Zazivanje imena Isusova upućuje na njegovu moć (Lk 9,49). Da bi se takvo zazivanje udjelotvorilo, potrebna je vjera pozivatelja (usp. Mt 8,10+). Ovo je govor i za nas danas: u svim svojim mislima i osjećajima, djelima i riječima, trebamo biti u trajnom opredjeljenju za Krista.

Drugo čitanje (1Iv 2, 1-5a)
Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Drugo današnje čitanje, donosi dio iz Prve Ivanove poslanice i govori o spoznaji da vjera iskazuje cjelokupno čovjekovo djelovanje, tako da ono postaje kriterij po kojemu se prepoznaje život u Kristu. Riječ je o ljubavi Božjoj prema nama. Uvjet je: čuvati zapovijedi Božje, osobito ljubav. Ivan naprosto moli, sućutno, svakoga da ne griješi. A ako tko i sagriješi neka se ne prepušta grijehu, a najmanje očaju, jer „Zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika…On je pomirnica za grijehe naše i ne samo naše nego i grijehe cijeloga svijeta.“ Dakle, ovo znači da je izbjegavanje grijeha put prema zajedništvu s Ocem i Sinom. Krist nas pomiruje s Bogom. Umro je radi naših grijeha. On nas uvijek zagovara kod Oca i moli za nas milost obraćenja. Odgovoriti njegovoj ljubavi znači moramo mijenjati svoj život, prema njegovom životu na zemlji. On može uvijek ponoviti svoj uskrs u nama. Onaj tko čuva Božje zapovijedi, osobito ljubav, ima Božju ljubav do savršenstva.

Evanđelje (Lk 24, 35-49)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.“ Riječ Gospodnja. 

Zaključak:   

Isusa otkrivamo u lomljenju kruha ne kao stranca, nego kao onoga koji nam daje život, kao onoga koji uvijek iznova čini da naša srca „gore,“ koji nas ispunja besmrtnom nadom i čini da naš korak uvijek bude svjež i lak. I dvojica su učenika nakon susreta s Uskrslim, nakon lomljenja kruha ustala i pohitala prema Jeruzalemu. I mi, srca preobraženih radošću uskrsnuća, hitamo dijeliti ono što smo primili: neizmjernu blizinu Uskrsloga koja hrani, svjedoči, tumači i ispunja nadom. A nada uskrsnuća je sposobna preobražavati živote i svijet. Čovjek je u prvom stvaranju postao živo biće tek kada je Bog u njega udahnuo „dah života.“ Sada se, u Uskrsu, ta gesta ponavlja. Novi će Duh Krista uskrsloga, snagom oproštenja, istjerati iz čovjeka svaku silu grijeha i đavla. Praštanje i pomirenje pripadaju stvarnosti koja već u ovom životu jamči puninu radosti, a korijeni su one novosti koju nam donosi uskrsli Gospodin. Svaki puta kada se događa praštanje, posvuda gdje se ljudi izmiruju, najjasnije se svjedoči „ novi svijet.“ Uskrsloga Gospodina prepoznajemo po njegovoj ljubavi koja je za nas bila raspeta i probodena. Želimo da i on nas prepozna na kraju našega zemaljskoga puta. Bit ćemo prepoznati ne po ljepoti svoga lica i skladnoj građi svoga tijela, nego po onomu što smo u tijelu učinili za sebe i za drugoga. Bit ćemo prepoznati po tragu ljubavi koji smo iza sebe ostavili u povijesti, po svjedočanstvu dobrote nad kojom smrt nema i ne može imati zadnju riječ. Za sve to, u zemaljskom životu, moramo se hraniti razlomljenim kruhom – Kristom.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Dragi Župljani!

Svima Vama, mojim župljanima, neka je na spasenje i radost svetkovina Vazma, Uskrsnuća Gospodinova!

SRETAN USKRS!

Župnik Ivan Štivičić

Velika Subota

Velika subota je dan Kristova počinka u grobu. Po starom običaju, iako više nije propisano, Velika subota je i dan posta.

Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti "Isusov grob". Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.

U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje u subotu navečer.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Liturgijsko slavlje:
- Služba svjetla: blagoslov ognja, paljenje velike uskrsne svijeće, svečana procesija, vazmeni hvalospjev (lat. exultet)
- Služba riječi
- Krsna (i potvrdna) služba
- Euharistijska služba

Veliki Petak

Veliki petak je u mnogome zasebni dan crkvene godine. Drugi je dan vazmenog trodnevlja, Kristov smrtni dan i odvajkada dan posta i nemrsa.

Ovo je jedini dan u godini kada "nigdje nema svete mise", ali je u crkvama posebno liturgijsko spomen-zborovanje poslije podne. 

Tri su dijela tih obreda: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Bogoslužje počinje u tišini: pred oltarom svećenik klekne ili se prostre ničice. Svi jedno vrijeme provedu u tihoj molitvi.

Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Poslije homilije (propovijedi) slijedi sveopća molitva vrlo stara oblika, iz 4. stoljeća.

Slijedi klanjanje križu koje potječe iz Jeruzalema: poslužnici donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se "Evo drvo Križa..." i odgovor zajednice "Dođite, poklonimo se!". Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno poljubiti križ. Za to vrijeme pjevaju se poznati "prijekori" i druge prikladne pjesme.

Posljednji dio obreda je pričest. Budući da na Veliki petak do podne nema nikakvih obreda, u mnogim je crkvama tradicionalni i vrlo posjećeni pučki križni put. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmljišljajući o Isusovoj muci. Post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.

Bogoslužje:
- Služba riječi: čitanja iz Starog i Novog zavjeta, pjesme između čitanja, evanđelje, kratka propovijed i sveopća (vjernička molitva).
- Klanjanje križu.
- Pričest.