Župa Kraljice svete Krunice

Veliki Četvrtak

Veliki četvrtak kršćanski je spomendan Isusove posljednje večere. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa. Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme.

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade. Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu. Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta. Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. 

Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti. Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike. Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo.

Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao. Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

Raspored Bogoslužja za Veliki tjedan

- Veliki ponedjeljak, misa u 08:00 sati.

- Veliki utorak, misa u 19:00 sati.

- Velika srijeda, misa u 19:00 sati.

- Veliki četvrtak, Misa Večere Gospodnje u 18:00 sati, klanjanje.

- Veliki petak, post i nemrs, Obred Muke Gospodnje u 17:00 sati.

- Velika subota, Uskrsno bdijenje u 20:00 sati.

Blagoslov jela po ulicama:
16:30 sati: B.Trenka, C. Medovića, K. Trpimira, Posavska, Sv. Vida i K. Zvonimira
17:00 sati: Ljupina
17:30 sati: I.G. Kovačića, Zagrebačka, A.Hebranga, M. Đurića, E. Purgarića, S. Raškaja i Željeznička.
Blagoslov jela na Uskrs NEĆE biti!

- Nedjelja, USKRS mise u 08:00 sati, 09:30 sati (Ljupina), 11:00 sati.

Uskrsna sveta ispovijed

Uskrsna sveta ispovijed u našoj župi održat će se u Ponedjeljak 26.03.2018. godine.

Molimo Vas, dragi vjernici, da obavezno svi dođete 10 minuta prije samog početka te da se tako zajednički pripremimo za ovaj sveti sakramenat. 

Na raspolaganju će biti i svećenici naših susjednih župa, pa se nadamo da sve neće predugo trajati. 

Pozivamo sve župljane da pristupe ovom sakramentu i na taj način uklone prepreke između sebe i Boga.

Molimo Vas da ove dane iskoristite kao pripravu za ovaj sveti sakramenat pokore.

Nedjelja muke Gospodnje - Cvjetnica

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga!

Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. 

Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

U okolici Dubrovnika na posvetu se nose pome, ispletene palmine grančice.

"U našoj župi već tradicionalno sa cvijećem i maslinovim grančicama u rukama, koje će u svečanom obredu blagosloviti naš župnik Ivan Štivičić krenuti u procesiju oko naše crkve te će uslijediti slavlje euharistijskog Isusa.

Treća Korizmena Nedjelja

Sve korizmene nedjelje govore o velikoj temi kršćanstva, o kršćanskoj egzistenciji. U središtu poruke današnje nedjelje stoji: novi Hram – novo bogoštovlje. U povijesti Božjega naroda uvijek je bio njihov Hram. Hram je s ljubavlju podizan, kasnije rušen i obnavljan. Hram ispisuje svu slavu i svu tragediju izraelskog naroda. Nakon izbavljenja naroda iz egipatskog ropstva i dolaska u Obećanu zemlju, Salomon (sin kralja Davida) je podigao Hram u čijem su Svetištu čuvane ploče Saveza s Bogom. Božja vjernost Savezu s narodom bila je zajamčena veličinom i nepovrjedivošću Hrama: „Ja ću biti vaš Bog, a vi ćete biti narod moj“ (Ez 36,28). Hram je bio, za izraelski narod, znak posjedovanja obećane zemlje, znak sigurnosti i slobode, ali još više Božje Prisutnosti i blizine. Hram je srušen za vrijeme babilonske opsade (587. pr. Kr.), tada su nestale i ploče Saveza. To je bilo tumačeno kao Božja kazna za nevjernost Savezu.

Bog se ne nalazi u velebnom Hramu, nego u srcima njegovih vjernika. Ali nevjernost Savezu učinio je i Boga odsutnim. Ponovna obnova Hrama govori o potrebi obnove naroda i njegovoj vjernosti Bogu. Proroci su stalno upozoravali na opasnost „hramske religioznosti,“ na neistinitost vjere koja se svodi na prinos žrtve u Hramu. Bog je pripremao narodu „Novi Hram“ i novi način svoje spasenjske prisutnosti. Bog daje narodu Deset zapovijedi Božjih – Dekalog, kao oblik: bogoljublja i čovjekoljublja, kao pravi način štovanja Boga (1. čitanje). Božja riječ nas uči (2. čitanje) da se čovjek spašava po Isusovu križu i trpljenju. Iza križa i trpljenja stoji Očeva mudrost i Očeva ljubav. I kršćanin mora, slijedeći Krista, nositi svoj križ strpljivo i s ljubavlju. Čovjek dakle treba vršiti Božji Zakon, jer ljubi Boga, pa je stoga i ljubljen od Boga. A taj isti Zakon štiti i promiče ljubav prema ljudima.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Izl 20, 1-3. 7-8. 12-17)
Čitanje knjige Izlaska

1. čitanje govori o „Deset zapovijedi,“ „Dekalogu“ ili „Deset Riječi.“ Dekalog sadrži „riječi“ koje je Bog izgovorio na Sinaju. A prenosio se usmenom predajom od onih koji su doživjeli iskustvo Sinaja. Dekalog pokriva sve (cijelo) područje vjerskog i ćudorednog života. Dekalog, Deset zapovijedi, Zakon, koji je Bog dao Mojsiju glasi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih Bogova uz mene. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“ Jahve, Bog zahtijeva da Izrael iskazuje štovanje isključivo njemu. To je uvjet Saveza. Postoji zabrana pravljenja kultnih likova Jahve, za Izraelce (Pnz 4,15). To pravilo ne vrijedi za druge narode. Dekalog je „srce“ Mojsijeva Zakona i on zadržava svoju vrijednost u Novom Zakonu. Isus se poziva na zapovijedi toga Zakona. Dekalog, već Stari Zavjet u svojim tekstovima promatra kao „sredstvo“ (vezu), usklađenost čovjeka s Bogom. To je prijateljska i saveznička zapovijed pod vidom – voljeti. (Predlagane su dvije podjele zapovjedi. Prva, grčkih Otaca, sačuvana je u pravoslavnim i reformiranim Crkvama. Druga, koju je postavio sv. Augustin, usvojena je u Katoličkoj i Protestantskoj Crkvi).

Drugo čitanje (1Kor 1, 22-25)
Čitanje prve poslanice Korinćanima

Apostol Pavao poučava Korinćane, propovijeda Krista raspetoga: jednima, Židovima, on je sablazan, Grci traže mudrost i smisao, koju im on ne daje, a poganima je ludost, dok je: „pozvanima pak – i Židovima i Grcima- Krist, Božja snaga i Božja mudrost.“ Križ je, ljudski gledano, suprotan očekivanju i Židovima i Grcima. On je za njih poraz umjesto slavnog očekivanja, ludost umjesto mudrosti. Ali u vjeri križ ispunjava i nadilazi svako očekivanje. Križ očituje božansku moć i mudrost. Pavao ne osuđuje istinsku ljudsku mudrost, dar Božji koji omogućava spoznati Boga, nego osuđuje oholu i samodostatnu mudrost. Isusova smrt na križu sablazan je i ludost za one koji se pozivaju na svoju ljudsku mudrost. Ta ljudska mudrost nije spoznala Božju mudrost i njegov spasenjski plan, nago ga je odbacila. Može se spasiti samo Božjom silom, njegovim spasenjskim djelovanjem u Isusu Kristu. Umro je na križu poput zločinca. Ali tako je on postao spasitelj svijeta. Pavao kaže i ovo: „Jer ludo Božje mudrije je od ljudi - i slabo Božje jače je ljudi!“ Dakle, svu našu ljudsku jakost i mudrost trebamo potražiti u milosti Božjoj. Uz Boga, bit ćemo jači! Bez Boga postajemo slabi!

Evanđelje (Iv 2, 13-25)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: »Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu na to Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: tȁ sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.

Kontemplacija:

Kristovi hramovi su svete kršćanske duše raspršene po cijelom svijetu. Kličimo od radosti jer smo zadobili milost da budemo hram Božji; ali ujedno živimo u svetom strahu da zlim djelim ne obeščastimo taj Božji hram. Sa strahom mislimo na ono što kaže Apostol: »Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog« (1 Kor 3, 17). Onaj Bog koji je bez ikakvog napora stvorio nebo i zemlju snagom svoje Riječi, udostojao se nastaniti u tebi; zbog toga se moraš tako ponašati da ne povrijediš tak dragog gosta. Neka Gospodin u tebi, to jest u svom hramu, nikad ne pronađe ništa prljavo, mračno ili oholo: jer u trenutku kad bi u tebi pronašao razlog za uvredu, odmah bi se udaljio; a kad te napusti Otkupitelj, odmah ti se približava prevarant. Stoga, braćo, budući da je Bog htio od nas učiniti svoj hram, te se udostojao doći k nama i u nama prebivati, koliko je do nas nastojmo s njegovom pomoći od sebe udaljiti svaki suvišnu brigu i uzimati ono što nam doista koristi. Ako uz Božju pomoć budemo tako činili, tada ćemo, braćo, moći pozvati Gospodina u hram našeg srca i našeg tijela.