Župa Kraljice svete Krunice

Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj crkvi 26. srpnja.

 Sv. Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. st. pod naslovom Protoevanđelje sv. Jakova. 

Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana. 

Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju. Svetoj se Ani u zagovor utječu žene željne poroda, trudnice i porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su sv. Anu štovali rudari, rezbari drva i ebanovine i zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt. Na papinskome dvoru sv. Anu su osobito štovali konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505. godine.

Mjesni odbor “Tenja” nizom prigodnih manifestacija obilježava Dan Mjesnog odbora Tenja – Svete Ane. U Osijeku, Dan Svete Ane obilježava se molitvom u crkvama, a posebno ispred groblja Sveta Ana.

Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena vrlo raširenih u svijetu. U izvornom hebrejskom i u grčkom jeziku glasi Hannah i znači ljupkost, milost. Inačica ovog imena je mnogo: Ane, Anica, Ančica, Anika, Ankica, Anita, Anuša, Nuša, Hana.

Navedenima sretan imendan!

Blagdan sv. Jakova apostola

Blagdan je sv. Jakova apostola, a posebno će ga proslaviti Šibenska biskupija koja mu je i posvećena. Svečane mise održat će se i u kapeli sv. Jakova na obroncima Medvednice, iznad Zagreba, a tu je još i crkva sv. Jakova u Opatiji. U đakovačkoj biskupiji više je župnih crkvi posvećeno sv. Jakovu.

Posebno će svečano biti u Međugorju jer je sv. Jakov apostol – zaštitnik župe Međugorje.

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada najužem krugu oko Isusa. S njima je bio prisutan uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

Bio je sin Zebedeja i Salome, brat Ivana evanđelista. Na apostolsko ga je djelo pozvao sam Isus Krist.

Tijelo sv. Jakova preneseno je u Compostellu u Španjolskoj gdje je njegov grob, uz Rim i Jeruzalem, postao najpoznatije hodočasničko stjecište. Španjolska ga je uzela za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju onda je za Španjolsku ta cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

Svetog Jakova su u srednjem vijeku kao svoga zaštitnika uzeli vitezovi, a pod njegovu se zaštitu utječu kožari, apotekari, ratari, voćari te hodočasnici i putnici, pa ga slikari često prikazuju upravo kao hodočasnika sa štapom u ruci.

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Današnja 16. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, poučava nas o našem odnosu prema GOSTU – o našem GOSTOPRIMSTVU. Tko može biti naš gost? Rođak, prijatelj, ali i nepoznati namjernik koji treba prenoćište i komad kruha. U Starome zavjetu, primanje gosta i gostoljubivost, bila je češća tema negoli je to danas. Nekada su ljudi, na putovanjima, bili upućeni na druge, dobre ljude i na svratišta. Gostoljubivost je bila bez zapovijedi i bez naknada. Gost je obogaćenje života, on unosi novost, mijenja ustaljenu svakidašnjicu. I Bog se čovjeku može očitovati poput putnika koji traži gostoprimstvo. Današnja čitanja upućuju nas na pokušaj susreta Boga i čovjeka. 1. čitanje, opisuje Božji pohod Abrahamu. Abraham je otvoren prema nepoznatim i nenajavljenim gostima. Nudi im jela u izobilju. On je svojim stavom pokazao da je otvoren za susret s Bogom. Jednostavno rečeno: tko prima ljude, prima Boga. Sveti Pavao, u 2. čitanju, poučava Kološane kako Bog čovječanstvu dolazi utjelovljen u osobi Isusa Krista. U evanđelju Isus posjećuje sestre, Martu i Mariju. Marta je aktivna i marljivo priprema hranu za gosta. A Marija je očarana gostom i samo ga sluša. Psalam 15 koji je odabran za današnje nedjeljno slavlje, govori o čovjeku koji se pokušava približiti Bogu u njegovu hramu – ući u njegov „šator – biti njegov gost. Iz ovih čitanja otkrivamo kvalitete potrebne za uspješnost susreta. Susret zahtijeva otvorenost za drugoga, ali i međusobnu sličnost. Za susret potrebno je gostoprimstvo kao i rad. „Krist je, čovjek za drugoga.“ Takav bi trebao biti i svaki kršćanin. No, u današnjem svijetu, ţurbe, malo ostaje mjesta i vremena za drugoga, za susret i za gostoprimstvo. Naše vrijeme obilježava masovni turizam. Sve se kupuje i plaća. Gost turist, ne daje ljubav, a niti ju za uzvrat očekuje. Što bi na to rekao Isus?

Najava

Marta i Marija: dvije Lazarove sestre, primaju Isusa u goste. Marta, marljivo priprema hranu za gosta, a Marija ležerno sjedi i sluša Isusa. Vidimo dva 'oprečna' stava. Ali i Marta i Marija su jednako važne sastavnice kršćanskog života. One su zapravo dvije polovice i snage jedne osobe koje trebam ja i svaki čovjek. U kršćanstvu vrijedi pravilo sv. Benedikta: „Ora et labora“ – „Moli i radi.“ Ovo pravilo ne dijeli, nego spaja: gledanje, slušanje i postupanje. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Post 18, 1-10a)
Čitanje knjige postanka

Ovonedjeljni odlomak za 1. čitanje, uzet je iz Knjige Postanka, iz poglavlja 18 „Abraham i tajanstveni posjetitelj.“ Riječ je o Abrahamu (14. st. pr. Kr). Potječe iz Ura Kaldejskoga. Abraham je „otac Izraela.“ Bio je čovjek duboke vjere u jednoga Boga. U tekstu je opisano Abrahamovo viđenje u kojem je dođivio prisutnost samoga Boga. Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta u Mamri dok je on sjedio na ulazu u šator: „Podiže oči, kad gle: tri čovjeka stoje pred njim…potrča im u susret i reče: Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga slugu!“ BOG je posjetio Abrahama kroz tri njegova „posrednika – putnika – anđela.“ Abraham je radosno primio goste.

Opširnije...

Sv. Ilija Prorok

Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozije. Mislim da njegovu borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Jezabelom sam prorok Ilija najbolje izriče nalazeći se na Božjoj gori Horebu. Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok odgovara: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život« (1 Kr 19,10). U tim je riječima sav Ilija. One izriču njegovo proročko poslanje u jednom veoma teškom razdoblju povijesti izabranoga naroda.

Tajanstveni je Ilijin završetak u Drugoj knjizi Kraljeva opisan ovako: »Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru. Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. I reče Ilija Elizeju: ’Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela.’ Elizej odgovori: ’Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I siđoše do Betela. A proročki sinovi koji su boravili u Betelu, iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: ’Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’ On reče: ’I ja to znam; tiho!’ Ilija mu reče: ’Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jerihona.’ Ali on odgovori: ’Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I uđoše u Jerihon. Proročki sinovi, koji su živjeli u Jerihonu, priđoše Elizeju i rekoše mu: ’Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’ On reče: ’I ja to znam; tiho!’ Ilija mu reče: ’Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana.’ Ali on odgovori: ’Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I tako pođoše obojica.

I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: ’Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?’ A Elizej odgovori: ’Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ Ilija odgovori: ’Mnogo tražiš: ako me budeš vidio, kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti.’ I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: ’Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’ I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: ’Gdje je Jahve, Bog Ilijin?’ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe« (2 Kr 2,1–14).

Iz toga opisa staro je židovsko vjerovanje izvuklo zaključak da će se Ilija još jedanput pojaviti na zemlji prije »velikoga Jahvina dana«. Neki sveti Oci i crkveni pisci misle pak da će to biti prije drugog dolaska Mesije, tj. prije sudnjeg dana.

Štovanje je svetog Ilije, kao i inače starozavjetnih svetaca, veoma rašireno u istočnim Crkvama. Na Zapadu ga veoma štuju karmelićani. Njegov se blagdan u njihovu misalu prvi put pojavio godine 1551. Hodočasnici u Svetu zemlju sjećaju se svetog Ilije naročito na brdu Taboru i Karmelu. Svake godine 20. srpnja mnoštvo hodočasnika dolazi na brdo Karmel, a među njima ima kršćana raznih obreda, ima Židova i muslimana.

»Svi se oni raznim prijevoznim sredstvima ili pješice uspinju te okupljaju oko samostana sestara bosonogih karmelićanki da izvrši svoje zavjete, da krste djecu, a nadasve da proroku u čast pjevaju i plešu. Iz samostanskog dvorišta odjekuje žamor kao na kakvom velikom sajmu; sav taj svijet, tako raznolik, svake se godine ujedinjuje u Ilijino ime, a on i dalje vrši na njih svoj čarobni utjecaj te u njihovu životu i vjerovanju ima tako živ udio« (Francesco Spadafora). U slavenskom pučkom vjerovanju, što je prisutno i u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa se čak i naziva »Ilija gromovnik«. Daleko je vrjednije od toga shvaćanja pogled na velikog starozavjetnog proroka u duhu onoga što nam o njemu govori Božja objava.

Gospa Karmelska

Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. Karmel je lijepa gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga Jahve na toj gori.

Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155. Lijepa crkva u Haiti na brdu Karmelu svjedoči o postanku toga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu.

Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.

"Subotnju povlasticu" potvrdio je papa Ivan XXII. 1322. Gospa je obećala da će nositelje njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze koje proistječu iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišta,Na Karmelu su boravili u XII. stoljeću pustinjaci ili eremiti, koji su štovali Gospu. U XIII. stoljeću rastjerali su ih muslimani. Mnogi od njih potražili su utočište u Europi.

Papa je odobrio i mušku i žensku granu karmelskoga reda. U XVI. stoljeću reformirani su. Mušku granu obnovio je sv. Ivan od Križa, crkveni naučitelj, kojega su hrvatski karmelićani izabrali za zaštitnika samostana u Somboru, Remetama, Zagrebu. Žensku granu karmelskoga reda obnovila je sveta Terezija Velika, crkvena naučiteljica. Ona je zaštitnica samostana bosonogih karmelićanki u Brezovici kod Zagreba.