Župa Kraljice svete Krunice

Druga Nedjelja Došašća

Ova crkvena godina, Godina C, obilježena je Lukinim evanđeljima. Luka opisuje Isusa onako kako ga je on doživio, istražujući dostupne pisane izvore i svjedoke.

Tko je Isus za evanđelista Luku? Za Luku je Isus u prvom redu Gospodin – Kyrios koji ljude zanosi plemenitošću, ljepotom, milinom, otmjenošću poruke i sjajem nastupa kroz koji probija njegova božanstvenost. On Krista osobito voli prikazati kao prijatelja siromaha: socijalno ugroženih, bolesnih i nemoćnih, povrijeđenih i slabih, milosrdnog i obzirnog prema grešnicima i … U njemu, čovjeku, utjelovljena je Božja duša, ideal ljudskog savršenstva – ljepota i dobrota. Već je Dante istakao da je Luka pisac Kristove dobrote. Mnogi ljudi toga vremena ušli su u njegov život, a napose sudjelovali u njegovoj muci i smrti. Isus je došao u našu povijest i nakon toga Isusova ulaska u ljudsku povijest više se ni jedan čovjek prema njemu, prema Isusu, ne može postaviti ravnodušno. Osobito ako do čovjeka dopre „blagovijest,“ Riječ Božja. Tada on postaje i sam nositelj te Riječi, mali glas, a za Isusa veliki čovjek. Evo Došašća, evo dolaska Riječi Božje. Došla je nova povijest. Otkako je Krist došao, nismo više sami; njegovo se djelo ima neprestano ispunjavati i ostvarivati na zemlji do kraja svijeta. O tome nam govori današnja 2. nedjelja došašća. Zbog toga mi danas pripravljamo put Gospodinu koji uvijek dolazi i pomaže ljudima da postanu bolji, da se ostavljaju zloće i sebičnosti, te se neprestano krste njegovim Duhom ljubavi. Odatle i radost koja odzvanja u vrijeme Došašća: Gospodin je došao, on je među nama. Zato, njegovom Riječju i njegovim Duhom možemo osmišljavati svoje živote i cijelu ljudsku povijest. Ovo je velika čast, za nas kršćane. Cilj je dakle, Isus, cilj je susret s Isusom, cilj je doživljaj njegove prisutnosti u nama.

Najava

U Isusu iz Nazareta Bog se uistinu očituje kao osobni Bog. Bog za svakog pojedinca, sa svim njegovim željama i nadanjima. Božji dolazak u utjelovljenju ispravno usmjerava i naše nade u pogledu njegova slavnog pojavka u slavi. I u slavi Bog će se očitovati, ne drugačije, nego upravo kao Bog Isusa Krista. Samo takav Bog može zadovoljiti naša nadanja i unijeti smiraj u naš život. Može ga osmisliti i obogatiti vedrinom i radošću življenja. Primimo ga!

Opširnije...

Nikolinska priredba u našoj župi

Kao i svake godine do sada, tako su se i ove u našoj župnoj dvorani održala priredba za Sv. Nikolu. 

Program je bio namijenjen učenicima nižih razreda, a pripremile su ga vjeruočiteljice i školarci.
Raznim recitacijama, pjesmicama i igrokazom djeca su pozivala sv. Nikolu da dođe te upotpuni taj ugođaj.

Nakon što se priredba izvela, pojavio se sv. Nikola i za svaku dijete priredio prigodan poklon.

Za vrijeme priredbe, pojavio se i Krampus, neka djeca su se uplašila da će im baš on dati šibu, ali smo ga brzo otjerali jer su ove godine svi bili dobri pa Krampus nije imao posla.

  
Fotografije možete pogledati u galeriji.

Svete Mise zornice

U našoj Župi tokom ovog adventskog razdoblja slave se mise zornice. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro. 

U većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna.

To je na neki način duhovna obnova. Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa.

I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu.

Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod Hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku.

Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak.

Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.

ZORNICE ZOVU VAS DJECO I MLADE ŠKOLARCE

- Pozovite jedni druge na zornice, spremite svoje torbe za školu koji idete prije podne.

- Ministranti: Dolazak na zornice je vaša priprava za blagoslov kuća, koji će biti za mjesec dana.

- Očevi i Majke: Pokažite vašoj obitelji kako je lijepo biti na zornicama. Zornice će tako završiti da i Vi možete stići na jutarnji posao. Ako imate vremena i vas čeka jutarnja kavica u župnom stanu.

Za sve ima mjesta u crkvi. Potičemo naše župljane koji nisu redoviti na nedjeljnim misama da nam se pridruže.
Čeka vas Isus i vaša župska zajednica i to radosno.
Bit ćete radosni.

  
Fotografije možete pogledati u galeriji.

Prva Nedjelja Došašća

Današnjom Nedjeljom: Prvom Nedjeljom Došašća, započinje nova liturgijska godina C. Ovom Nedjeljom započinje Došašće, a to je vrijeme neposredne priprave za Božić.

Došašće je vrijeme kada se sjećamo Kristova dolaska na svijet. Kroz 4 nedjelje spominjat ćemo se kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak, iščekivali su Mesiju. Dok ćemo se mi sada pripravljati da ovog Božića postanemo što više Kristovi, živeći u uzajamnoj ljubavi s njim i sa svojim bližnjima, ostvarujući čovječniji svijet. Mesiju su ljudi iščekivali, a kad je došao, postao je nadahnuće ljudske povijesti. S njim je započela nova era, naša era. Mi i danas svoje vrijeme brojimo od njegova dolaska, njegova rođenja. Kristov dolazak predstavlja središnji događaj liturgijske godine: Isus je ušao u našu ljudsku povijest. Kada je Krist došao na svijet, povijest dobiva svoje izričito usmjerenje. Ljudi su i prije Krista čeznuli za Bogom, poštivali su Božji Zakon i tako ostvarivali Božji naum, u Starome zavjetu. S dolaskom Isusa sve ljudsko nastojanje usmjerava se k zajedništvu u ljubavi. To zajedništvo u ljubavi Kristova Duha ostvaruje se na svim razinama: u obitelji, u zajednicama, narodima i u čitavom svijetu. Ljubav je taj novi zamah koju je u povijest donio Isus Krist. Čovjek je time spoznao da nije više sam, da mu nitko ne smije biti tuđinac i stranac, jer su svi ljudi braća, po Isusu i Ocu nebeskome. Zbog toga svaki kršćanin mora graditi povijest kroz zajedničko zalaganje. Dakle, živjeti s drugima i za druge. To je smisao događaja koji ćemo proslaviti o Božiću i na koji se pripravljamo u ovo vrijeme došašća. Prva dva tjedna došašća nemaju, zapravo, za cilj usmjeriti naš pogled prema slavljenju Božjeg utjelovljenja, nego prvenstveno prema onome što je srž naše vjere – prema Kristovom ponovnom Dolasku.

Najava

Došašće je vrijeme našeg zalaganja. Živjeti zajedno i ostvarivati ljubav u zajedništvu, predstavlja zahtjev koji zapravo nema svoga kraja, jer ljubav je beskrajna, nikad posve dostižna. Kroz prva dva tjedna došašća liturgija nas upućuje na stvarnost, na pitanje: „Čemu se nadati?“ Nada tvori srž življenja kršćanske vjere. Ovo je vrijeme vjere i pouzdanja naspram tjeskobi i očajanju. Nemamo se čega bojati uz vjeru u Krista i nadu u vječni život.

Tumačenje čitanja

Prvo čitanje (Jr 33, 14-16)
Čitanje Knjige proroka Jeremije

Prorok Jeremija je prorok 7. stoljeća pr. Kr. Ime Jeremija od hebrejskog znači: podignuti, uspraviti. Prema tome, ime bi u prijevodu značilo „Jahve ga je podigao,“ („uzvisio“). Rođen je oko 650. god. pr. Kr., u svećeničkoj obitelji koja je obavljala u jeruzalemskom hramu kultnu službu. Stanovali su u mjestu Anatotu, nekoliko kilometara od Jeruzalema. (Mjesto je i danas naseljeno, naziva se 'anata'). Pozvan je u proroke vrlo mlad (Jr 1,6-7). Kao godina njegova poziva prihvaća se 627. pr. Kr., u vrijeme vladavine kralja Jošije. Po naravi je bio blag, mekan, osjećajan, prava pjesnička duša. On sudbinu svoga naroda doživljava kao svoju osobnu, a svoju osobnu kao sudbinu Božje riječi u narodu. Sam je tvrdio da je bio prikladniji za društvo veseljaka, nego za tegobnu i samotničku službu navjestitelja Božje riječi koga zapravo svi vrijeđaju i ismijavaju (Jr 15,17).

Opširnije...

Nedjelja Krista Kralja

“Prvi dan tjedna” kršćani prve generacije sastajali su se na lomljenje kruha u znak vjere da Uskrsli živi (usp. Dj 20,7; 1 Kor 16, 1-3). 

Prema Pavlovoj odredbi prilikom toga svetoga sastajanja, na kojem se čitalo iz Pisma, slušala pouka starješina te posvećivali darovi kruha i vina u Isusovo tijelo i krv, vjernici dotičnog mjesta ili dijela grada izdvajali su materijalna dobra za siromašnu braću i sestre u svome mjestu, ali su skupljali i za kršćane u matičnoj zajednici, u Jeruzalemu.Tako je od početka kršćanstva nedjelja Dan Gospodnji, posvećen štovanju uskrslog Krista i karitativnom pomaganju. Kroz cijelu liturgijsku godinu nedjeljom posebno štujemo i prihvaćamo Kristovo gospodstvo nad ljudima i prirodom, jer vjerujemo da je Krist “slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja”, kako kaže kristološki himan u Kol 1, 15. 

U Starom zavjetu naziv prvorođenac ima dva smisla: svaki prvi plod ljudskog para, životinje ili usjeva posebni je znak sudjelovanja u Božjoj sposobnosti darivanja života i zato prvorođenčad pripada Bogu. Prvo dijete, prvu mladunčad stoke i prve plodove zemlje vjernik gleda kao posebni znak Božjeg blagoslova obitelji i narodu. Nadalje, nakon oslobođenja iz Egipta, kad je Bog pustio pomor na prvorođence egipatskih porobljivača, prvorođenci su znak oslobođenja koje Bog dariva. Uskrsli i proslavljeni Krist Prvorođenac je u oba svetopisamska smisla, i to Prvorođenac svakog stvorenja – ljudi i prirode.Kad je 1925. Crkva slavila 1600. obljetnicu Nicejskog sabora, na kojem je definirana jednakost Krista kao utjelovljene Riječi Božje s Ocem nebeskim, osjetila se potreba za novim blagdanom Krista Kralja svega stvorenja. Tim blagdanom izražena je vjera da uskrsli Krist daje smisao ljudskoj povijesti te da kršćani trebaju djelovati u svijetu prožimajući ga kristovskim vrijednostima. Blagdan dolazi na kraju liturgijske godine, jer je proslavljeni Krist cilj crkvene godine, ali i pojedinačnoga životnog putovanja.

U ovoj Matejevoj – liturgijskoj godini za blagdansko evanđelje imamo odlomak o općem sudu na temelju djela milosrđa. O svojem drugom dolasku Krist će se poistovjetiti s gladnima, žednima, putnicima, golima, oboljelima i utamničenima. Sudit će nam po onome što činimo takvima. Slaveći Boga, koji se proslavlja u Kristu uskrslom, pitajmo se da li Isusa prepoznajemo u potrebnima. I to ne nekim dalekim, nego u onima koje susrećemo svaki dan.Potražiti izgubljenu, dovesti zalutalu, poviti ranjenu, okrijepiti nemoćnu (Ez 34, 11-12.15-17)Ovaj odlomak ima povijesni korijen u babilonskom sužanjstvu, za vrijeme kojeg je prorok tješio raspršene sunarodnjake.

Opširnije...