Trideset i treća Nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog evanđelja po Marku : 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.

Riječ Gospodnja

U današnjemu evanđelju Isus govorio o vremenu koje nam je nepoznato kojemu dolazi kraj, ne možemo ga nigdje svrstati, govori o nevolji koja je prošla te da je poslije nje zasjalo sunce. Koja je to nevolja, tiče li se ona nas ili samo židova Isusova vremena?

I mi se, braćo i sestre, nalazimo pri kraju jednoga vremena, naime približili smo se kraju još jedne liturgijske ili crkvene godine. Zato su i današnja nedjeljna čitanja, pa tako i evanđelje koje smo čuli, usmjereni na govor o svršetku svijeta, na govor o ponovnom Kristovu dolasku.

I zaista, zbog grešne čovjekove naravi, život ovdje na zemlji jest koji puta tjeskoban, nesretan, nezadovoljan, čovjek se razočara, svakodnevno se muči, a govoreći rječnikom vjere čovjek svakodnevno mora činiti žrtvu da bi se oslobodio tereta grijeha, tjeskobe, mora voditi duhovne bitke da bi pobijedio grijeh, da bi se po milosti Božjoj oslobodio velike nevolje poslije koje će zasjati sunce. 

U našoj novijoj povijesti hrvatski je narod ima vrijeme muke i borbe protiv onih koji su htjeli gospodariti našom Domovinom. U tom obrambenom ratu, koji je za nas bio vrijeme nevolje, straha i tjeskobe veliku ulogu imali su naši hrvatski branitelji posebno oni koji su branili herojski grad Vukovar. Prigoda je na današnji dan za njih moliti da im Gospodin udjeli nagradu vječnoga života, a njihovim obiteljima neka da snage i jakosti da se znaju nositi sa križem gubitka najmilijih.

U evanđelju se nadalje govori da je vrijeme Kristova dolaska blizu, na vratima. To nas potiče na razmišljanje o nama samima, o spremnosti na taj drugi dolazak. Jesam li spreman stati pred Krista, jesam li dostojan sati pred Krista?

Čovjek se može pitati: A kako se pripraviti za taj događaj, za susret s Kristom? Odgovor na ovo pitanje naći ćemo ako nastavimo čitati riječi evanđelja koje slijede nakon ovog odlomka, one glase: Kaokadono čovjeknekipolazećinaputostavisvojukuću, upravupovjerislugama, svakomusvojposao...

Svatko od nas ima svoj posao, svoj zadatak ovdje na zemlji, nismo stvoreni slučajno, preopznati koje je tvoje poslanje na zemlji jest jedan od životnih zadataka, ali ne samo to, zajednička zadaća svima nama jest poziv na budnost: Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.

Biti budan u smislu evanđelista Marka znači moliti, tj. biti u životnoj vezi s Bogom. Molitva je, braćo i sestre, sredstvo, čin i milosni trenutak koji nas povezuje s Bogom, ona nas približava Bogu, daje nam snage da se odupremo zlu i priklonimo Bogu. I zato u ovoj Godini vjere u koju smo zakoračili, dajmo po molitvi vrijeme Bogu, molimo za ustrajnost u vjeri, radost u svjedočenju jer samo ćemo tako pobijediti velike nevolje i bez straha stati pred lice Božje u čas kada se on pojavi u svojoj slavi.

Amen.

Podijeli