Treća Nedjelja Došašća

U današnjoj 3. nedjelji došašća C evanđelista Luke, u svim čitanjima na službi Božjoj, čut ćemo riječi o radosti koju u srcu pravednika stvara sam Bog. Temeljno ozračje adventa jest radost.

Ona osobito obilježava bogoslužje 3. nedjelje došašća. Po Crkvenom običaju ova se nedjelja zove, nedjelja: „Gaudate – Radujte se!“ A naziv dolazi po današnjoj poslanici sv. Pavla. U prva dva čitanja i odabranom Psalmu, s temom radosti povezana je, tema kršćanske dužnosti u evanđelju. U današnjem evanđelju temeljno je pitanje, tri puta ponovljeno: „Što nam je činiti ili što trebamo činiti?“ Možda je za neke ljude teško povezati vjeru, Crkvu i radost. Izvana se za Crkvu obično misli da su u njoj: zapovijedi, zabrane, ograničenja. No, šteta je za one koji tako misle, jednako, oni u Crkvi i oni izvan Crkve. Kršćanstvo je religija radosti. Kršćanstvo je dakle, jedinstven poziv na radost, ali taj poziv teško prihvaćamo. Najveći govor o Bogu je održavanje dara njegove radosti. To je sadržano u temeljnoj riječi kršćanstva euangelion – evanđelje, što znači Radosna vijest. Nisu svi prihvatili Radosnu vijest i ima puno osporavanja. Ali prijetnje i osporavanja su samo spasonosne, jer vode k dokazu i jačem življenju Radosne vijesti.Ta se kršćanska radost, kako potvrđuje poslanica, temelji na činjenici. Temelji se na vjeri u ono što već posjedujemo, a to je ljubav prema Bogu i ljudima. I sve dok tu ljubav njegujemo u sebi, Bog je uz nas, s nama i u nama. Bog je uvijek s nama: kad smo dobri, kad smo loši, kad smo sretni, kad smo nesretni, kad mu vjerujemo i ne vjerujemo, kad volimo i kad mrzimo. Baš smo sretnici, pa i onda kad to ne osjećamo.

Najava

Sve više se približavamo Božiću. Došašće je poziv na nadu, na obraćenje i promjenu gledišta, a nakon poziva na nadu i obraćenje, slijedi poziv na radost. Ove svete riječi su poziv ljudima da oni, međusobno, jedni drugima stvaraju radost u duši. A radost u duši oslobađa čovjeka od bolesti u tijelu.Tko nema radosti u duši, taj je bolesnik tijelom već prije, nego doista postane teški bolesnik. Isus Krist je Spasitelj ljudi od bolesti duše i tijela. Slušajmo ga!

Tumačenje čitanja

Prvo čitanje (Sef 3, 14-18a
Čitanje Knjige proroka Sefanije

Knjiga proroka Sefanije nalazi se u zbirci dvanaest „Malih proroka.“ Taj naziv označava kratkoću knjižica, ne neku njihovu manju vrijednost u usporedbi s „velikima“ prorocima. Sefanija je djelovao za vrijeme kralja Jošije (639- 609). Njegovo ime znači: „Jahve koji štiti.“ Sefanijina knjiga ima, osim uvoda (1,1), još tri sadržajna dijela i to: prijetnje protiv vlastita naroda (1,2-2,3), prijetnje protiv drugih naroda i eshatološko obraćenje (3,9-20).U svojoj poruci Sefanija oštro napada prijestup protiv Boga i bližnjega kao i drugi proroci 7. i 8. stoljeća pr. Kr. Najoštrije napada one koji vode narod. Njihova krivnja i odgovornost su najveći. To su kralj, njegovi dostojanstvenici, a također i svećenstvo. Sefanijini govori usmjereni su prvenstveno protiv Judeje i Jeruzalema. Propovijedao je i protiv Filisteje (2,4) i protiv Asirije (2,12-14). Nadalje, on govori svome narodu da će Bog učiniti čišćenje i spasenje, Ostatka Izraelova. Na kraju knjige govori o eshatološkim obećanjima koji su nadahnuti Deuteroizaijom (3,9-10).

Uz temu suda kod Sefanije pojavljuje se i tema obraćenja i spasenja. Ako Judeja iskoristi vrijeme i Bogu se vrati, barem će se neki spasiti – Ostatak Izraelov. Spasenje je obećano samo poniznom i skromnom „Ostatku.“ Današnje 1. čitanje iz Knjige proroka Sefanije spada u dio „Obećanja,“a donosi „Psalam o radosti Siona.“ Ovo čitanje pokazuje radost koju u srcu pravednika stvara sam Bog. Starozavjetni prorok Sefanija (716-687.pr. Kr.) piše: „Klikći od radosti, Kćeri sionska…Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!“ U trećem dijelu Sefanija najavljuje, nasuprot općem sudu dana Jahvina, opće spasenje, najprije za Judeju i Jeruzalem, a onda i za druge narode. Dio naroda koji je ostao vjeran Bogu, Jahvi koji se veže uz pojam „Ostatak,“ „ostatak Izraelov,“ „Ostatak dana Jahvina.“ Taj „Ostatak“ se vraća, sam Bog ga vodi. Taj će Božji narod, nakon osude, ponovo fizički egzistirati i opstati. Jahve će biti usred naroda i vršit će samo pravdu: „Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!“ On će „svako jutro iznositi svoju pravicu“ (3,5). Bog je „usred“ njih i On će se radovati:..„pun veselja, obnovit će…svoju ljubav.“ Bog, Jahve je zapravo pravedan u njegovoj sredini, među svojima. Upravo je ovo i ključ Sefanijine poruke. Kako one o sudu, tako i one o Spasenju naroda. Bez Jahvine nazočnosti, narod ne može opstati kao narod, a nema ni budućnosti. Narod je patio dok su usred njega sjedili nasilni vlastodršci i pokvareni suci (3,3), a sad se dogodila velika promjena: Jahve će ih sam ukloniti iz njihove sredine (3,11), a sam će pustiti da opstane „skroman i čedan narod“ (3,12). Samo će skroman i čedan narod, u čijoj će sredini (u njihovim srcima) biti sam Jahve, imati posve izvjesnu budućnost.

Otpjevni psalam (Iz 12, 2-3. 4b-6)

Otpjevni psalam uzet je iz Knjige proroka Izaije. Ime proroka Izaije ima značenje – pomagati, spašavati, „Jahve koji spašava.“ Za ovoga starozavjetnog proroka biblijski stručnjak B. L. kaže: „Izaijino naviještanje najsnažniji je teološki pojavak Staroga zavjeta.“ On je mesijanski prorok – naviješta novoga Kralja, Mesiju. Mesija će biti uzvišeni „Ostatak“ iz kojeg će se roditi novi narod Božji. Psalam je „Pjesma zahvalnica“ koja govori o radosti. Ta pjesma je zahvalnica patnika kojemu je Bog pritekao u pomoć i oslobodio ga: „Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Gospodin snaga moja…on je moje spasenje.“ Zahvalnik također hvali slavu Božju: „Hvalite Gospodina, prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova.“ Ova Izaijina pjesma potječe s kraja babilonskog sužanjstva. Babilon će uskoro propasti i prognanici, odnosno njegov „Ostatak“ će se vratiti u svoju domovinu uz pomoć Boga, Jahve. Zato narod slavi Gospodina: „Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!“ Sveti „Ostatak“ je sve više uosobljen u Mesiju. Mesija će biti taj uzvišeni Ostatak iz kojeg će se roditi novi narod Božji. A Mesija „Bog s nama“ (Imanuel), bit će Isus Krist.

Drugo čitanje (Fil 4, 4-7)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

U Makedoniji koja je tada bila rimska kolonija, u Filipima, Pavao je propovijedao evanđelje na svom drugom misijskom putovanju 50. god. (Dj 16, 12-40). Zajednicu u Filipima posjetio je još dva puta za svog trećeg misijskog putovanja u jesen 57. (Dj 20, 1-2) i za Uskrs 58. (Dj 20, 2-6). Vjernici u Filipima bili su Pavlu vrlo odani i pomagali su mu, kod drugih zajednica, u Solunu, a zatim u Korintu. Poslanicu im piše u zatočeništvu, u Efezu oko 56-57. god. Nadao se ponovo doći u Makedoniju, ali je naišao na ozbiljne teškoće i nije došao. Zajednica u Filipima imala je protivnika, ali ona ustraje i ostaje u svom poslanju. Pavao zajednicu poziva na jedinstvo u poniznosti prema vjeri Isusa Krista i vjeri u bratsko zajedništvo. Današnje 2. čitanje Poslanice Filipljanima poziva na RADOST. Pavao im kaže: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se!“ Radost označava 3. adventsku nedjelju, „Gaudete – Radujte se!“ Pavao im kaže: „Radujte se, jer Gospodin je blizu!“ Zapravo im želi reći da će Gospodin uskoro, po drugi puta doći. Ali im ujedno govori i ovo: „On je sada već Uskrsli i Proslavljeni. Njegova mu uskrslost omogućuje da je stalno uz vas.“ On je sada stalno s vama (s njima, ali i s nama). I nikada više ne ćete biti sami i uvijek mu povjerite sve svoje brige.“ Drugo o čemu Pavao govori, to je BLAGOST: „Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“ Blagost je tipična kršćanska krepost, a odraz je nasljedovanja Isusa. Zove se i krotkost. Ona je plod smirenosti – mira Kristova. U njima više ne smije biti: ni tjeskobe, ni straha, ni ljutnje, ni nemira. Po tim Kristovim osobinama, drugi moraju prepoznati kršćane. Kao važna zadaća ostaju: MOLITVA, prošnja i hvala upućena Bogu. Pavao dakle, kaže: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvalnošću – očitujte svoje molbe Bogu.“ Tako će na kršćanima počivati Božji mir. To je mir duše koji se izvana očituje u blagosti. On je dar od Boga: „I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ Svakom od nas dakle, svakoj našoj zajednici, cijelom svijetu, poželjan je „mir Božji – u Kristu Isusu.“ Potrudimo se da ga dobijemo kao dar od Gospodina!

Evanđelje (Lk 3, 1-6)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: „Što nam je dakle, činiti?“ On im odgovaraše: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: „Učitelju, što nam je činiti?“ Reče im: „Ne utjerujte više nego što vam je određeno.“ Pitahu ga i vojnici: „A nama, što je nama činiti?“ I reče im: „Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.“ Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu, nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da počisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.“ I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Zaključak:  

Božić je blagdan Božjeg darivanja. Isus se darovao nama ljudima do smrti. I mi moramo dijeliti s drugima – dati svoj suvišak, ali i ono što nam treba – otkinuti od neophodnog. Podijeliti s drugima polovicu onoga što imamo, znači dati sebe. Potpun sam i sretan tek onda kad dijelim s drugim, kad sebe dajem drugome. Tada je drugi onaj, drugi ja. Darivati drugima možemo i svoju radost, svoje vrijeme, svoju odanost, svoje povjerenje, svoje sposobnosti i…dakako, poštujući uvijek osobnost drugoga. Čovjek je pred stalnim životnim pitanjem: „Što mi je činiti?“ Ljudska se životnost očituje u dimenziji činjenja. Iščekivanje Gospodinova dolaska, ponovnog dolaska, trajno je oživljavanje pitanja: „Što nam je činiti?“ i „Tko nam je biti?“ i „Što nam je činiti pred dolazak Gospodnji?“ Trebam se osloboditi grijeha i zla koje tišti našu dušu. Zato nam je potrebno obraćenje. To je unutarnja promjena našeg mentaliteta. Od svojih negativnih misli, nakana i djela valja se otvoriti mislima i nakanama Božjim, njegovu djelovanju u nama. Isus Krist nam daje pravilo kako treba živjeti, on će nam ponuditi sebe. „Ja sam Put, Istina i Život!“ (Iv 14,6), reći će svima. Isus je naš Zakon, naš primjer, naš ideal, naš Put, naš Život – samo ga trebamo prihvatiti. Isus nije pokleknuo pred mržnjom, nepravdom, zlobom. Da bi Božić osjetili kao blagdan, kao događaj Božje dobrote, kao svetkovinu radosti, moramo se obratiti. Ne treba se bojati izgrađivati u sebi ljubav! Jer, sigurno za praštanje i ljubav treba više jakosti i hrabrosti, nego za slijepu mržnju i nepravdu. Obratiti se znači sjediniti se s Isusovim mislima, djelima, osjećanjima, s njegovim stavovima. To znači, vjerovati evanđelju! Neka nam Isus, našim sudjelovanjem u nedjeljnoj svetoj misi, udijeli za to potrebnu snagu. Isus nas želi uvjeriti da konačna pobjeda pripada ljubavi! (djelatnoj ljubavi). Isus nas zove na ljubav! Odazovimo se!
AMEN!

Podijeli