Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

Prve nedjelje poslije Božića slavi se SVETA OBITELJ: Isusa, Marije i Josipa. Blagdan Svete obitelji izvrsno se uklapa u svetkovanje Božića.

Božić je obiteljski blagdan u najizvrsnijem smislu. U središtu naše božićne vjere stoji Isus Krist, Sin Božji utjelovljeni. Dakle, na početku kršćanstva, postoji jedna obitelj, koju Biblija ne opisuje u njezinim socijalnim dimenzijama, već nam prvo želi reći da iz nje dolazi SPASITELJ. Taj blagdan spada u povijest spasenja. To je bio Božji put stvaranja i otkupljenja. Današnji blagdan stavlja obitelj u odnos prema Bogu. Isus, Marija i Josip su sveti! Oni su sveti, jer su potpuno okrenuti Bogu, otvoreni za ostvarenje njegove volje, osobno zauzeti za dobro. Ovaj blagdan pred nama je danas (kao) izazov i poziv na svetost i na hrabrost. Stvarajući, Bog je čovjeka stvorio kao par, kao dvoje. Čovjek je po prirodi udruženo biće. A temeljna stanica ljudskog druženja je BRAK (GS 12…). Muža i ženu Bog je stvorio jedno za drugo, a oboje – za potomstvo. Blagdan Svete obitelji je novijeg datuma. Nastao je 1893. godine na poticaj vjernika iz Kanade. Obitelj se našla u krizi, jer su majke počele raditi izvan svoga doma, a očevi su uvijek radili i ostajali dugo odvojeni od obitelji. Zbog toga su se narušile obiteljske vrijednosti. Osjetila se potreba svratiti pozornost na duhovnu dimenziju obitelji, koja bi trebala biti jezgra svijeta i Crkve. Kakva je naša obitelj danas? Koliko je duhovna, a koliko je sveta? Vrednote obitelji veoma su narušene. Poljuljani su joj temelji, jer u njima nema više vremena za Boga – za molitvu, za zajedništvo. Svatko odlazi na svoju stranu, posebno mladi. Mladi ljudi se teško odlučuju na ženidbu, na sklapanje braka kao čvrste i životne veze u odgovornoj ljubavi. U njih se uvukao strah zbog sve većeg broja neuspjelih brakova i sve češćih rastava. Povratimo Duha Svetoga u brak i obitelj!

Najava

Isus je došao ohrabriti čovjeka na život u svetosti i milosti. Došao je uvjeriti čovjeka da zlo i đavao nije jači od Božje milosti i snage. Isus nas je došao ohrabriti na život u ustrajnoj ljubavi, miru i praštanju. On je došao ozdraviti i ljudsku obitelj u svemu onome u čemu je ta obitelj ranjena. Isus je došao ozdraviti čovjeka u tajni i potrebi njegova srca: da ljubi i da bude ljubljen. Moguće je u Isusu i s Isusom ljubiti do kraja života, do kraja ljudskih snaga.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Sef 3,2-6. 12-14)

Knjiga Sirahova nalazi se u zbirci od 7 knjiga Staroga zavjeta koje se nazivaju, „Pjesništvo i mudrosna književnost.“ Ova je knjiga sastavni dio grčke Biblije i nema je u židovskom kanonu; spada u deuterokanonske knjige, koje prihvaća kršćanska Crkva. Danas se ta knjiga zove „Ben Sirah“ ili „Knjiga Sirahova.“ Liturgijski tekst iz Knjige Sirahove potječe od pobožnog i učenog Židova koji se suprotstavljao lošem utjecaju helenizma na mlađi naraštaj. Ben Sirah je knjigu napisao oko 180. god. pr. Kr., na izvornom hebrejskom jeziku. Knjiga svjedoči o vrijednostima židovske vjere i o MUDROSTI koja ima svoj izvor u Bogu, Jahvi. S hebrejskog njegovo djelo prevedeno je na grčki i Crkva ga je prihvatila u Kanon biblijskih spisa. Za današnje 1. čitanje, za liturgiju Svete obitelji, odabran je odlomak iz Knjige Sirahove, iz poglavlja 3., „Dužnosti prema roditeljima.“ U odabranom odlomku za ovu nedjelju, riječ je o važnosti poštivanja djece prema roditeljima. To je zapravo produženi komentar četvrte Božje zapovijedi Dekaloga (deset zapovijedi): Poštuj oca svoga i majku svoju da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Knjiga Sirahova je napisana u stihu ne u prozi. Sirah piše, zapravo zapovijeda: „Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim.“ Bog – iskonski začetnik svega, stvorio je muško i žensko, povezao ih ljubavlju u jedno i blagoslovio njihovu plodnost. U mudrosnoj književnosti od 5. do 2. stoljeća prije Krista, između muškarca i žene, naglašava se težnja prema čistoj, iskrenoj i vjernoj ljubavi. U obiteljima se posvećuje briga odgoju djece na moralnom, domoljubnom i religioznom području. Mušku djecu su posebno odgajali očevi, ali i posebni učitelji. To su bili proroci, svećenici, pismoznanci i drugi… Ženska djeca su se odgajala za kućne poslove. Stari biblijski pisci idealiziraju obitelj u kojoj se očituje težnja za potomstvom. Djeca se smatraju Božjim blagoslovom. Djeca trebaju poštivati svoje roditelje – to zahtijeva Bog, Otac: „Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje i tko časti majku svoju, sabire blago.“ Sabire dakle, 'blago' za život ovdje na zemlji, ali i za život vječni. „Tko časti oca svojega, dugo će živjeti; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina.“ Poslušnost koju činimo ocu i majci svojoj, činimo i Gospodinu – Ocu Stvoritelju. Sirah se zauzima osobito za stare roditelje – stare i nemoćne. Sirah veli: „Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga…“ Cijeli je odlomak usmjeren na poštivanje koje sin duguje ocu. Tu su svakako uklopljene i kćerka i majka. Poštivanje oca i majke zemaljske, isto je što i poštivanje Oca nebeskoga: „Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.“ A, to poštivanje, ljubav i milost, sinova i kćeri prema svojim roditeljima, Bog, Otac, ne zaboravlja, nego uzima u oprost naših grijeha. No, treba poslanicu proširiti na međuljudske odnose u intimnom krugu obitelji. Svi su pozvani – i roditelji i djeca – supruzi među sobom kao i djeca među sobom. Ali i poštivanje vrline, svih ljudi. 

Psalam (Ps 128, 1-5)

Psalam 128 je hodočasnička pjesma, s naslovom „Blagoslov vjerniku.“ Psalam slavi sreću domaćeg ognjišta kojom Bog usrećuje pravednika njegova. To je himna obiteljskoj sreći. Pjesnik pjeva: „Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! To je strah koji čovjeka potiče. Onaj koji Boga štuje, koji se boji svojih grijeha, koji hodi za njim, koji živi u njegovoj vjeri i po njegovim zakonima, taj će uživati u svom radu i u plodovima svoga rada. Muž koji štuje Boga, on ima dobru, plodnu i poštovanu obitelj: „Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji ko' mladice masline oko stola tvojega.“ U svjetlu Novoga zavjeta, Psalam pjeva o prisnim međuljudskim odnosima u obiteljskoj uzajamnosti. Kao loza oko loze trebaju se savijati u ljubavi i pažnji: supruzi među sobom, roditelji i djeca, djeca međusobno, svi ukućani i susjedi i drugi… Takva je bila Sveta obitelj!

Drugo čitanje (Kol 3, 12-21)

Apostol Pavao nije osnovao zajednicu u Kolosima. Kolosa je mali gradić istočno od Efeza u Maloj Aziji. Njegov je učenik Epafra onamo donio kršćanstvo. Pisac je dobro poznavao Pavlovu kristologiju i nastojao je zajednicu utvrditi u Radosnoj vijesti. Među ranokršćanima u Kolosi vladala je neka krizna situacija. Kriza je nastala zbog judeokršćana koji su se pridržavali svojih Zakona, ali i zbog utjecaja helenističke filozofije. Drugi utjecaji i razmišljanja potisnuli su u drugi plan Kristovo učenje i njegovo prvenstvo i dostojanstvo. Zato autor poslanice razvija misterij Krista, koji je sve u svemu: Po njemu i s njim i u njemu tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava – sada i u vijeke. Za današnje misno 2. čitanje, uzet je odlomak iz Poslanice sv. Pavla apostola Kološanima, iz poglavlja 3., „Novi život u Kristu.“ U odlomku je riječ o kršćanskoj zajednici kao o Božjoj obitelji i o pravilima postupanja unutar nje. Autor teksta piše Kološanima: „Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu!“ Autor teksta poslanice govori dakle, o VRLINAMA koje bi trebale dolaziti do izražaja kod kršćana koji su prihvaćanjem vjere u evanđelje Isusa Krista postali NOVI LJUDI. Govori im o OPROSTU. Kao što je Gospodin njima oprostio i oni trebaju oprostiti drugima. A zatim im kaže: „A povrh svega – je ljubav!“ „Novi ljudi,“ dakle, trebaju rasti u međusobnoj LJUBAVI koja ujedinjuje, prožima i daje vrijednost svim ostalim vrlinama. Ljubav je „vez savršenstva.“ Ljubav je zapravo 'sredstvo' jedinstva Crkve, važnija od svih ostalih darova. Zatim pisac govori o MIRU: „I mir Kristov neka upravlja srcima vašim.“ A, Kristov mir u srcima našim donosi nam RADOST življenja. Sve navedene vrline omogućuju ispravan način ostvarivanja dobrih međuljudskih odnosa unutar obitelji. Muževima i ženama pisac preporučuje međusobno poštivanje, praštanje, gajenje svega u sebi što je dobro za vrijeme u kojem žive. „Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Ali, kaže i muževima: „Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo Gospodinu.“ Bitan je izraz u ovom tekstu „u Gospodinu!“ Gospodin je počelo sklada, ljubavi i mira. Takva obitelj slika je odnosa Krista i Crkve. Slijedimo Krista! 

Evanđelje (Mt 2, 13-15. 19-23)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: „Ustani,“ reče, „uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.“ On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: „Ustani,“ reče, „uzmi dijete i njegovu majku te uđi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.“ On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. Riječ Gospodnja

Zaključak:   

Častimo danas, Isuse, tvoju SVETU OBITELJ. Htio si se, Isuse, roditi u običnoj, ljudskoj obitelji. Htio si imati majku i onoga koga ćeš moći nazivati svojim ocem i koji će se brinuti za tebe. To je, Isuse, tvoja Sveta Obitelj. Ona je u svojem skladu i dobroti najsavršenija obitelj svijeta: jedinstvena, ispunjena međusobnom pažnjom, ljubavlju, brigom, nježnošću. Želio si na taj način, Gospodine Isuse, ući u sveopću ljudsku obitelj. Postao si jedan od nas, član naše ljudske obitelji, podijelio si s nama sve ono što je naše, ljudsko krhko i slabo. Isuse, imao si najdraže roditelje na zemlji: Josipa i Mariju. U njihovoj si blizini mogao rasti i biti siguran. Oni su živjeli za tebe, nosili su te u srcu, radovali su ti se, sve su podredili brizi za tebe. Ti si im bio smisao života. Ušao si u njihov život, ali ne po njihovu planu. Bio je to očev plan – plan Boga Stvoritelja. Međutim, to je postao i program njihova života, jer su uvijek željeli vršiti ono što je Bogu drago. S njima ti Isuse ništa nije bilo teško. U svojoj Svetoj Obitelji zaista ste se međusobno darivali i nadopunjavali. S njima si bio siguran i onda kad su te oni poveli u tuđinu, budući da je Herod tražio tvoj život. Pošli su u Egipat noseći te kao jedino i najveće svoje blago. Nosili su te da te zaštite od tiranina i da ti nitko ne naudi. Ništa im nije bilo teško činiti za tebe. Svako dobro tvoje bila je i njihova vlastita sreća. Nosili su te, Isuse, natrag u zavičaj čim je prošla opasnost za tebe. Sve su to prihvatili predano i mirno. Odsad ćeš u njihovoj blizini rasti u svojem Nazaretu, po kojem će te prozvati NAZAREĆANIN. Osjećam, Isuse, da si na taj način dijelio sudbinu i svih nas – tolikih prognanika i izbjeglica koji smo u vrijeme domovinskog rata preplavili našu domovinu, ali i svijet. Osjećam da si nas sve razumio, da si nas pratio svojom ljubavlju, pomagao u svim našim bolima i bodrio u nadi za povratak. Osjećam, Isuse, da si nam i danas blizu u svemu što se oko nas događa. Ti si živio u istom svijetu u kojem i mi danas živimo. Grubosti nisu prestale. Nažalost, ima ih i puno više. Čovjek kao da nije ništa naučio iz povijesti. Daj nam, Isuse, mudrost da nešto naučimo. Najprije, Isuse, da svakom zlu dođe kraj! Daj, da ne zaboravimo da ti sve vidiš i da nas nikada ne ostavljaš, nego uzimaš i nosiš naše brige. Progonstvo nije najveće zlo za čovjeka. Najveće je zlo za čovjeka kad on prestane biti čovjek.
Postanimo novi Kristovi ljudi!

Podijeli