Krštenje Gospodinovo

Danas se KRSTI Krist na Jordanu. Svi Isusovi blagdani, naši su blagdani. I danas s njim slavimo – KRŠTENJE svoje.


Krist nas – osobito kroz liturgijska slavlja – uzima u misterije svoga života. U sakramentu KRSTA mi postajemo: „drugi Krist.“ Stoga se po njemu zovemo: christiani-krstjani-kršćani. Od toga krsnog trenutka nadalje, gdje god jesmo, nad nama je ispisan Očev glas: „Ovo je sin moj, ljubljeni, ovo je kći, moja ljubljena!“ Otac nebeski „Zamilova nas u Ljubljenome,“ kako kaže Pavao u Poslanici Efežanima (Ef 1,6). A da bi i za nas vrijedila ona druga Očeva riječ nad Sinom svojim na Jordanu: „U njemu mi sva milina!“ Trebamo živjeti kao: Zamilovani od Boga, Oca. Trebamo uložiti svu svoju plemenitu i velikodušnu suradnju da zaživimo kao Božji ljudi – poput Isusa Krista. To nam želi staviti u pamet današnji blagdan. On stoji kao 'most,' od božićnog vremena u tzv. vrijeme kroz godinu. Neki kažu, redovito vrijeme ili 'obično vrijeme' koje je obično po svakidašnjici, kada više nema posebnih blagdanskih raspoloženja. Blagdan Isusova krštenja, kao granični blagdan dvaju liturgijskih vremena, uklapa se u očitovanje Boga čovjeku. Izvanredne pojave koje prate Isusovo krštenje u Jordanu imaju epifanijsko obilježje: otvoreno nebo, glas, silazak Duha. Tu Bog priznaje Sina, Mesiju – 'vjerodostojnicom' odozgor. Ovdje Isus doživljava slavu, ali u običnosti, jer je meñu mnoštvom pokornika i grešnika. Pomiješan je s onima koji shvaćaju da im je potrebno obraćenje. U današnjem je evanđelju riječ o prepoznavanju koje svoj vrhunac ima u priznanju kao objavi. Bog kao završetak svoje božićne poruke Očitovanja (Epifanije) govori ljudima: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“
 

Najava

Od Isusova krštenja i javnog djelovanja nebesa su se razderala i trajno ostala otvorena nad nama. Nitko ih više ne može zakrpati i zatvoriti. Nebeski je dogañaj sve što se s Isusom dogaña. U njemu živi i djeluje snaga samoga Boga koja nanovo stvara i nanovo oblikuje sve stvoreno. Nebesa posvećuju ono što je zaista ljudsko, omogućuju disanje i svekoliki napredak čovječanstva nadahnut Bogom izvana bez kojega ne možemo živjeti, micati se i biti.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 42, 1-4. 6-7)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Knjiga proroka Izaije postupno je nastajala. Učenici su Izaijine govore sabrali i izdali. Prvi dio knjige: Poglavlja 1-39, vežu se uz život i rad proroka Izaije I. Drugi dio knjige: poglavlja 40-55, razlikuju se od prvog dijela stilom, jezikom i povijesno-vjerskim iskazom. Ti dijelovi knjige pripadaju drugom piscu nazvanom Izaija II. Izaija II., radeći na svojem rukopisu imao je u vidu tekst svoga učitelja i prethodnika Izaije I. Poglavlja Izaijine knjige 56-66, pripadaju nekom trećem piscu – Izaiji III. Tako je nastalo čudesno djelo – enciklopedijski zbornik proročkih tekstova, koji prate, objašnjavaju i navješćuju teološku povijest Judeje i Jeruzalema, od sredine 8. do sredine 4., odnosno 3. stoljeća prije Krista. Za današnje 1. čitanje, odabran je odlomak iz Knjige proroka Izaije, iz poglavlja 42., „Prva pjesma o Sluzi Jahvinu.“ U ovoj je pjesmi Sluga predstavljen kao prorok, osoba poslanja i Božjeg odreñenja – nadahnut Duhom Božjim. Sluga je poslan da djeluje razborito i odlučno usprkos protivljenjima.

Izaija citira Gospodina: „Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima.“ Prorok Izaija svraća pozornost na pravog čovjeka – Božjeg poslanika. Budući Mesija će biti: blag, tih, pun dobrote, razumijevanja, praštanja; čovjek ispunjen Duhom Božjim. On će biti – 'vez' među ljudima, ali i posrednik između Boga i ljudi. Božji poslanik na zemlji neće vladati silom, nego po istini: „Po istini on će donijeti pravo, neće…smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo.“ Takav budući Mesija bit će naš Gospodin Isus Krist – poslanik Boga, Oca – pun Duha Svetoga. Po Izaij Bog, Otac ovako govori o Sinu Mesiji: „Oblikovah te i postavih za Savez narodu, za svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.“ Po njemu Bog, Otac, želi uspostaviti svoj povrijeđeni Savez sa svakim čovjekom i čovječanstvom. Takav Božji poslanik, Isus Krist, je „Sluga“ Božjem narodu. Takav treba biti svaki Isusov učenik. A i svaki kršćanin je – kao naš Gospodin Isus – Božji poslanik, Duhom Svetim obdaren. Kao Isus, svaki je kršćanin „čovjek za druge.“ Slijedimo Krista!

Psalam (Ps 29, 1a.2.3ac-4. 3b. 9b-10)

Psalam 29 je Davidov, „Himna Gospodaru oluje.“ Oluja predstavlja Božju moć i slavu što osigurava mir Božjem narodu. Pjesnik pjeva: „Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,…slavu imena njegova, poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!“ Čuje se „glas“ Gospodina „nad vodama silnim!“ „Silne vode,“ o kojima pjeva Psalam, vode su KRŠTENJA. Bog je jednom kroz „opći potop,“ izveo svijet u novo čovječanstvo. Tako i kroz „krst vode“ rađa se novi Božji narod, a to smo mi. Oslobođeni prokletstva grijeha, u Kristu, u miru smo s Bogom i svim ljudima. To nam je Božji zadatak. Bog pročišćava svoj narod kako veli pjesnik: „Bog veličanstveni zagrmje, a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!...stoluje Gospodin – kralj dovijeka!“ Gospodin, svoj narod mirom blagoslivlje. Blagoslovi Bože narod moj – hrvatski!

Drugo čitanje (Dj 10, 34-38)
Čitanje Djela Apostolska 

Smatra se da su „Djela apostolska“ nastala oko godine 80., nakon Krista. Od najranijih vremena pripisuju se Luki, učenom Grku i piscu trećeg evanđelja. Tako Lukino evanđelje i Djela apostolska tvore jednu cjelinu. Evanđelje pokazuje apostole i njihovo 'središte' – Isusa. Djela apostolska, uvode u razvoj Crkve, pošto je Isus otišao ispred očiju apostola. Oni naviještaju Radosnu vijest – Evanđelje – koje dopire do svih naroda i do samog Rima. Današnje 2. čitanje, uzeto je iz Djela apostolskih, iz poglavlja 10., „Petar i Kornelije.“ Odabrani odlomak opisuje kako apostol Petar 'izlazi' iz okvira Zakona, vjere svoga naroda. Petar je došao u društvo neobrezanog Rimljanina, jednog starješine okupatorske vojske. Satnik Kornelije prihvatio je vjeru u Isusa Krista. Tu je Petar shvatio što znači vjera u pravoga Boga: Petar ispovijeda: „Sada uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.“ Bog je poslao Riječ po Isus Kristu – po njegovim apostolima – on je „Gospodar sviju.“ Isus uspostavlja 'VEZ' sa svakim čovjekom u spasenjskom smislu. Ivan Krstitelj je preteča. On pripravlja put Mesiji i priprema ljude svojim „krštenjem“ – uči ih da je spasenje u obraćenju i otpuštenju grijeha. A otpustiti grijehe može samo Gospodin Bog i Sin Čovječji. Dakle, pogani ulaze u Crkvu. Petar u kući bogobojaznog Kornelija govori da je Isusovo javno djelovanje započelo poslije Ivanova krštenja i kako je Isusa iz Nazareta, pomazanika Duhom Svetim, sila Gospodnja nukala na liječenje (Lk 5,17). Liječio je, a i istjerivao zloduhe. Isus je bio dobročinitelj, ali ne kao vlastodržac, nego onaj koji poslužuje. Sluga Gospodnji je sluga ljudi. Krštenje je preduvjet spasa za sve one koji su upoznali Isusa Krista. No, postoje tzv. „anonimni kršćani,“ a to su svi ljudi koji, makar još nisu čuli za Krista, žive po svojoj savjesti – čineći dobro. Krist i od nas traži da i mi „prolazimo zemljom čineći dobro.“ Samo tako možemo računati na Božje milosrđe.

Evanđelje (Mt 3, 13-17)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ Ali mu Isus odgovori: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:  

Krštenje je prijelomni životni događaj za svakog čovjeka, svakog krštenika. Događa se: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. U Matejevu evanđelju kod Isusova krštenja pojavljuju se Otac, Sin i Duh Sveti. Krštenje, kojim čovjek postaje kršćaninom, jest oslobođenje od tereta grijeha, ulazak u Isusovu smrt i snagu njegova uskrsnuća. Prije nego je svoje poslao da sve ljude učine svojim učenicima, Isus je sam prošao sve, kroz što čovjek mora proći na svom putu do Boga. I kao što je u ovom krštenju njegovo poslanje i njegov put, tako se i u krštenju svakog vjernika otvara put u život s Bogom. U evanđeoskom kontekstu susrećemo dva krštenja. Prvo ono Ivanovo, krštenje na obraćenje. To je krštenje pozivalo svakog sudionika na nov način života, na drugačije ponašanje. Ovo krštenje nije u sebi imalo snagu oproštenja. Za oproštenje bit će potrebna Isusova prolivena krv (Mt 26,28). Tek će se u drugom, Isusovom krštenju, očitovati novost o kojoj će Ivan govoriti: „Dolazi jači od mene…On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“ (Mt 3,11). Ivanovo je krštenje vodom. Isusovo krštenje bit će Duhom Svetim i vodom. Objava novosti kod Isusova krštenja događa se u znaku i Riječi. Znak su otvorena nebesa. To je prizor koji omogućava da se dogodi silazak Duha i da odjekne zvuk glasa. Silazak se Duha opisuje kao Isusovo Osobno iskustvo. Isus nam se time otkriva kao nositelj Duha. A glas s neba progovara nama: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Dakle, Otac s neba nama objavljuje tajnu svoga predragoga Sina. Isus sasvim jasno otkriva svojim učenicima kako je sav podložan volji nebeskoga Oca i da je sav smisao njegova života u izvršenju te volje. Nadalje, Isusovo je krštenje u Jordanu objava našega krštenja. Našim krštenjem postajemo dionici iste milosti posinovljenja. Po krštenju postajemo učenici Isusovi i ulazimo u Crkvu, zajednicu Božjega naroda. S krštenjem svakoga od nas kršćanskih vjernika usko je spojen znak Kristova križa. Kad smo bili kršteni i kad se kao već odrasli prekrižimo, tada pratimo riječi: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,“ sa znakom križa na čelu, prsima, lijevom i desnom ramenu. Križ je sa svoja četiri dijela iz točke križanja prva oznaka našeg vjerovanja. Krštenje znači obavezu: živjeti u duhu Evanđelja, koje se može najkraće sažeti u rečenicu: u svakoj svojoj misli, riječi i djelu – iskreno i od srca ljubi Boga i svakog čovjeka, a niti jednu stvar u prirodi nemoj iskorištavati za zlo sebi ni drugima.
Amen!