Župa Kraljice svete Krunice

Treća Uskrsna Nedjelja

U liturgijskoj godini (2013), čitaju se, u uskrsnim nedjeljama: Djela apostolska – Ivanovo Otkrivenje – Ivanovo evanđelje. Crkva u tim čitanjima doživljava svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Osnovna poruka kršćanske vjere je Kristovo uskrsnuće kao zalog našeg uskrsnuća. Biti kršćanin znači vjerovati da je Bog, Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarom svega stvorenoga.
Krist je uskrsnuo, a s njime i mi neprestano uskrsavamo. Krist je početak novoga svijeta, u kojem mi sada živimo i koga ostvarujemo, a njegova punina je život vječni. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva na svjedočanstvu apostola i na vjerodostojnosti uskrslome Kristu. Kroz povijest Isusova Crkva se razvija i širi. U Djelima Crkva nam pokazuje svoju pravu sliku razvoja, okrenuta u prošlost. Vodi nas na svoje izvore, na djela apostola, ali i ukazuje na probleme i progone apostola i prve Crkve, zbog širenja Evanđelja i zanosa za Isusa Krista. U Otkrivenju Crkva gleda svoju budućnost.
Odlomci koji se čitaju u Otkrivenju odnose se na uskrslog Krista i stavljaju u našu pamet „novi Jeruzalem“ i nebesku sreću – život vječni. Sama knjiga Otkrivenja, svojim stilom pisanja, teška je za razumjeti. Knjiga Otkrivenje ili Apokalipsa, nastala je kao protest na rimski imperijalizam i progon kršćana. (Odnosi se na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domonicija, 54-96. godine). Evanđelja u vazmeno (uskrsno) vrijeme uzeta su iz Ivanova Evanđelja. Apostol Ivan izravni je svjedok Isusova uskrsnuća. Pomaže nam da upoznamo Gospodinovu nazočnost među nama i našu povezanost s njime. Treća uskrsna nedjelja donosi izvještaje o Kristovim ukazanjima.

Najava

Grešnik nema nikakve druge zaštite i utočišta osim Boga protiv koga je sagriješio. Doručak s Učiteljem i razgovor o ljubavi s Petrom, daju jasan zadatak hranjenja onih koji pripadaju Isusu, a gladni su. Naziru se, mjesto i svrha Euharistije: susret s Uskrslim, društvo s njim, hrana, otkriće ljubavi. Petar kada krene za Gospodinom, poslušan njegovoj zapovijedi, dospjet će do križa. Isus mu oprašta i on usprkos izdajama dobiva zadatak unošenja ljubavi u svijet.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 5, 27b-32. 40b-41)
Čitanje djela apostolska

Ovonedjeljno 1 čitanje, odabrano je iz knjige Djela apostolskih, iz 5. poglavlja: „Apostoli pred Vijećem.“ Sadržaj teksta govori o apostolima, predvođeni Petrom, koji su nakon Isusova uzašašća, osnaženi Duhom Božjim, počeli neustrašivo, naviještati – evanđelje – radosnu vijest, o Božjem kraljevstvu. Ovaj odlomak Djela, oslikava Isusove učenike i prvu Crkvu. Učenici, Isusovi svjedoci, vrše evangelizaciju.

Oni su blagovjesnici EVANĐELJA – djela Isusa Krista. Apostoli u snazi Duha Svetoga vrlo su hrabri i neustrašivi u svom djelovanju. Propovijedali su dakako, u ime onoga kojega su ljubili, koji je njima značio SVE. Svjedočanstvo apostola, o Isusu Kristu, kod naroda je imalo tako snažan odjek da su se religijski predvodnici; zamislili i uplašili. Kakvi će oni biti veliko-svećenici u očima naroda kad shvate da su oni ubili „najpravednijeg“ sina svoga naroda. O tome je raspravljalo Veliko vijeće, Sinedrij i naredilo da se apostoli: zaustave, zatvore, išibaju i zastraše. Pozvali su apostole pred Vijeće i rekoše im: „Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime?...hoćete na nas navući krv toga čovjeka.“ Petar i apostoli odgovore: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima. Bog otaca naših uskrisi Isusa koga vi smakoste objesivši ga na drvo.“ Apostoli su zajedno s Petrom osjećali ponos što su za Isusov pokret počeli snositi poniženje i trpljenje. Nisu se dali zastrašiti, već su svoje svjedočenje nastavili žešće. Govorili su: „Njega, Isusa, Bog…uzvisi za Začetnika i Spasitelja…za oproštenje grijeha.“ Oni su Isusovi svjedoci. On Isus, je za njih naprosto IME.

Psalam (Ps 30, 2.4-6. 11a. 13b)

Psalam 30 je Davidov s naslovom „Zahvala za spas od smrti.“ Pjesnik (David) zahvaljuje Gospodinu što ga je izbavio iz svake pogibelji: „Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.“ Zahvalu Gospodinu daruje: covjek David. Ali, Psalam i pripjev izvrsno pristaju kao zahvalnica Krista, Sina Božjega utjelovljenoga, nebeskom Ocu za uskrsnu radost kojom ga je obdario: „izveo mu je dušu iz Podzemlja – na rubu ga je groba oživio – okrenuo mu plač u (radost), u igranje…“ Po Kristu i mi smo već sada uskrsnici i dan nam je vječni život. „Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!“ Već sad pjevajmo ovaj Psalam kao pjesmu svoje uskrsne sreće. Sv. Augustin o Psalmima kaže: „Neka Psalme Krist u nama moli, mi ih s Kristom molimo.“

Drugo čitanje (Otk 5,11-14)
Čitanje knjige otkrivenja

Današnje 2. čitanje, uzeto je iz posljednje biblijske Knjige „Otkrivenja – Apokalipse,“ iz 5. poglavlja, „Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta.“ Pisac vizijom postavlja značajnu scenu u kojoj Bog, Otac uzdiže Jaganjca Božjeg, uskrslog Krista, na prijestolje Svevladara. Pisac, Ivan, se služi apokaliptičkom pjesmom: „I vidjeh i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja i bića i starješina…“ Oni su klicali iz glasa: „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!“ Pjesma je napisana najprije JAGANJCU, Kristu Isusu, Otkupitelju. U Apokalipsi to je njegovo ime: „Evo Jaganjca Božjega…“ (Iv 1,36). A prorok Izaija kaže. „Kao Janje na klanje odvedoše ga“ (Iz 53,7). Isus je također i „pashalno janje,“ simbol oslobođenja iz Egipta i pralik Krist – Jaganjca, velikog Osloboditelja čovječanstva iz ropstva Sotone, Grijeha… „Dostojan je“ svake časti zbog svoje ljubavi: križevne, mučeničke! U viđenju, u pjesmi, slavi ga silno mnoštvo (u Bibliji mirijade, mirijada, znači nepregledno, neizbrojivo mnoštvo spašenih), pridružuje se SVE stvorenje: …i na nebu i na zemlji i pod zemljom i u moru – sve…govori: „Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast i slava i vlast u vijeke vjekova!“ Cuje se „AMEN!“ A starješine padnu ničice i poklone se. Pjesma je upućena Bogu i Gospodaru svijeta i povijesti spasenja – po Janjetu – po svom Sinu utjelovljenomu. „Spasenje je okončano! Spašenici su u punom broju!“ Ali, za spasenje treba proći put Kristova Jaganjca, put križa i križevne žrtve! Kršćani imaju samo jednu nadu i slavu: KRISTA!

Evanđelje (Iv 21, 1-19)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se ponovo očitovao učenicima na Tiberijadskome moru. Očitovao se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: „Idem ribariti.“ Rekoše: „Idemo i mi s tobom.“ Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: „Dječice, imate li što za prismok?“ Odgovoriše mu: „Nemamo.“ A on im reče: „Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Baciše oni i više je ne mogaše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: „Gospodin je!“ Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad izađu na kraj, ugledaju pripravljenu ţeravicu i na njoj pripravljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: „Donesite riba što ih sada uloviste.“ Nato se Šimun Petar popne i izvuđe na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset tri (153). I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: „Hajde, doručkujte!“ I nitko se od ucčnika ne usudi upitati ga : „Tko si ti?“ Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći puta očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaže mu: „Pasi jaganjce moje!“ Upita ga po drugi put: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaže mu: „Pasi ovce moje!“ Upita ga treći put: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Ražalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?' pa mu odgovori: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ Kaže mu Isus: „Pasi ovce moje!“ „Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš rike i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.“ A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: „Idi za mnom!“

Zaključak: 

Isus reče svojim apostolima: „Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Isus ne zahtijeva mnogo. Ali daje bitno, točno ono što im treba. Cijelu su noć lovili, svu su se noć trudili, baš na tom mjestu, „ali ne uloviše ništa.“ Desna strana je samo posluh, POVJERENJE u njega: Gospodina, Isusa Krista, Učitelja, njihovog i našeg Vođu. On ih ne odvodi na drugo mjesto na „drugu obalu,“ nego baš na tome mjestu pokazuje svoju moć. Možda mislimo kako bi više uspjeli da smo negdje drugdje, da smo na nekoj drugoj „lađi,“ na nekoj drugoj obali, a ne na ovoj „dunavskoj.“ Umjesto odlaska nekamo drugdje, da tražimo uspjeh i sreću, Isus nam nudi samo „drukčije.“ A to drukčije je posluh i povjerenje u njega – ovdje, na ovoj lađi – dunavskoj. Trud i rad, bez „posluha,“ bez vjere u živoga Krista, koji je s nama i u nama, besplodan je i jalov. Primjer nam ovdje daje Petar. Kad se oslanjao samo na svoju volju i svoju pamet, završio je u izdaji. No, kad krene za Učiteljem, poslušan njegovoj zapovijedi, dospjet će do križa, do Kristove slave. Oslonjen na svoju volju, Šimun Ivanov nikada ne bi postao Petrom – Prvakom. On, postaje Kefom, Stijenom, onim što je Učitelj vidio u prvom susretu, tek kada pristane ići za Učiteljem i biti poslušan njegovoj volji. Hod za Učiteljem nije samovolja, nego poslušnost Učitelju do smrti. Petrov pristanak na poslušnost, vrijeme je Petrove unutarnje preobrazbe, ozdravljenja i mogućnost preuzimanja zadatka: osnivanja Kristove Crkve. Doručak s Učiteljem i razgovor o ljubavi, očita je veza s Euharistijom. Petar dobiva zadatak hraniti i pojiti one koji su gladni: hranom i ljubavlju: Kristovim tijelom i krvlju Kristovom. Gospodin i od NAS traži usklik: „Gospodin je! s nama je!“ Mi postajemo sakramentom njegove prisutnosti, mi smo otajstvo koje ostaje na tragu današnjega evanđeoskoga navještaja: To je Gospodin s kojim živimo i umiremo. Gospodine, ti si, željan iskrene ljubavi, htio iskušati ljubav apostola Petra. Njegovo zatajenje i njegova malovjernost nisu te priječili da ponovo zatražiš njegovu ljubav. Ne bojiš se primiti ljubav od onih koji te zanijekaše. Štoviše, ti od njega tražiš još veću ljubav: „Petre, ljubiš li me više nego ovi?“ Ti opraštaš i opet ljubiš, unatoč našim slabostima i unatoč neuzvraćenoj ljubavi. Učiš nas da se samo snagom ljubavi može nadjačati grijeh. Zapali u nama, Gospodine, novu snagu ljubavi i sačuvaj nas u ljubavi svojoj. Desnica nek' me tvoja vodi i drži. Uzmi opet moju ruku. AMEN!

• < Prethodno
• Slijedeće >