Sedma Uskrsna Nedjelja

U današnjoj 7. vazmenoj nedjelji, Isus MOLI Oca za svoje učenike, ali ne moli samo za njih, on danas prvenstveno moli za sve NAS. Moli za jedinstvo Crkve i za jedinstvo svih kristovih učenika. Molitva je „jedinstvo“ onih koji naviještaju i onih koji slušaju Riječ Božju. Uskrsno vrijeme ne prolazi. Naprotiv, ono teži k svojoj punini: u svetkovinu Duhova. Dar Duha Svetoga je vrhunski dar Uskrsloga, svojoj Crkvi. 

Najava

Živimo u vremenu kad se puno govori o jedinstvu i dijalogu, a ipak nikad više nije bilo toliko ratova i sukoba kao što ih ima danas. To nam pokazuje da se jedinstvo ne može ostvariti na neku zapovijed. Evanđelje nam predlaže uzor savršenog jedinstva: kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu jedno, tako i mi svi moramo nastojati živjeti u uzajamnom zajedništvu. Isus po svome Duhu i dalje boravi na ovome svijetu. On korača u svojoj Crkvi s različitim ljudima i ujedinjuje ih. Staza zajednice kršćana je put s Kristom – uvijek sa svojom glavom – Kristom.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 7, 55-60)
Čitanje djela apostolskih

Ovonedjeljno 1. čitanje, uzeto je iz poglavlja 7, „Stjepanov govor.“ Među Židovima koji su prihvatili Isusa za Mesiju, bio je i čovjek koji se zvao Stjepan. Isticao se dubokom vjerom i dosljednim evanđeoskim životom. Bio je izabran za đakona. Stjepan je svojim životom bio prava slika Kristova učenika. U svom svjedočenju za Isusa imao je uspjeha. Narod ga je slijedio, zato je postao opasan za službenu židovsku religiju. Bio je uhićen i odveden pred Veliko vijeće. Njegova optužnica i način njegove osude posve je izjednačen s procesom protiv Isusa. „Stjepanov govor“ sažet je prikaz povijesti spasenja. Stjepan je vrlo oštro govorio Židovima, kako je njihova vjera 'prošlost,' jer je Isus Krist od Boga poslani Mesija.

Njegova propovijed zadire u temelje samoga naroda. Stjepan pun Duha Svetoga bez straha govori: „Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.“ Stjepan je izričit: ne Zakon nego Isus i njegov Duh. Ostalo je dakle ili se obratiti ili Stjepana usmrtiti: „Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu.“ Među njima bio je mladić po imenu Savao (poslije, obraćenik, po Duhu Svetomu, apostol, sv. Pavao), koji je čuvao Stjepanove haljine za ubojice. Stjepan je kamenovan, jer je Isusa – „Sina čovječjega“ proglasio jednakim Bogu. Stjepan – mučenik umro je s MOLITVOM na usnama za svoje neprijatelje, slično kao i Isus. Dok su ga kamenovali Stjepan je zazivao: „Gospodine Isuse, primi duh moj!“ Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Stjepan je postao uzor hrabrosti. Bio je PRVI koji je dao život za vjeru u Krista. Kamenovanje se dogodilo 36. godine.

Psalam (Ps 97, 1. 2b. 6-7c. 9)

Psalam 97 nosi naslov „Jahve – slavni Kralj.“ Ovaj hvalospjev, slavi kraljevstvo Božje i dolazak Suca svijeta. „Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom.“ Svi narodi nek' se vesele, jer Gospodin kraljuje pravedno. Psalam ima eshatološki prizvuk i može se nazvati „eshatološki hvalospjev.“ „Pravda i pravo temelj su prijestolja njegova“ – prijestolja Gospodinova. Na prijestolju je Isus Krist kao Kralj, Gospodin. „Nebesa“ naviještaju pravednost njegovu i svi narodi gledaju njegovu slavu. Svevišnji je nad svom zemljom: „Jer ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom…“ Za njega je Stjepan, Prvi mučenik, dao svoj život. Za Boga umrijeti bijaše Stjepanu „dobitak“ (Fil 1,21).

Drugo čitanje (Otk 22, 12-14. 16-17. 20)
Čitanje knjige otkrivenja

Otkrivenje je velika epopeja kršćanske nade, slavodobitna pjesma progonjene Crkve. Jaganjčeva – Kristova žrtva donijela je konačnu pobjedu Crkvi. No, bez obzira kakva su zla od kojih trpi Crkva Kristova, ona neće posumnjati u božju vjernost sve do trenutka u koji će Gospodin doći (1,1; 22,20). Crkva, dakle, živi od obećanja Kristova drugog dolaska. U današnjem 2. čitanju, posljednje pouskrsne nedjelje, uzet je odlomak 22, iz završetka Otkrivenja – Apokalipse. To je zapravo sažetak svih Ivanovih vizija. Odlomak 22 pokazuje viziju, sliku raja (22,1-2). Pisac govori o „riječi, vodi života,“ na kojoj je „ stablo života“ (Ez 47,1-12). Rijeka koja izvire od Sina i Oca simbol je životvornog Duha Svetoga. S rijekom je povezano i „stablo života“ (Post 3), koje 12x u godini rađa, plodove donosi. To je slika punine milosti. Narav i milost tvore u eshatonu, u punini spasenja, nerazdvojivo jedinstvo. Sadržaj teksta govori o čežnji za ponovnim Kristovim dolaskom. Očekuju ga svi oni koji prolaze kroz razne kušnje, patnje i stradanja. Ivan čuje Isusov glas: „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je: naplatit ću svakomu prema djelu njegovu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!“ Isus također ima zadnju riječ u povijesti čovječanstva i svakog čovjeka: on je Omega, tj. Svršetak – zapravo Dovršetak, objave i ispunjenja Očeva plana spasenja. U njemu cijeli kozmos nalazi svoju puninu. Čuju se blažene riječi Apokalipse i cijeloga Svetoga pisma: „Prati haljine u krvi Jaganjčevoj“ (Otk 1,5; 5,9+). To znači u Crkvi živjeti zdravim intenzivnim, sakramentalnim životom. Sakramenti: krst, ispovijed, pričest. Krv nas Kristova čisti od grijeha (Heb 9,14) i tada nastupa mir. Pravednici su blaženi, jer će smjeti ući u „grad,“ Kristov grad, u novi Jeruzalem, imat će pravo na „svjetlo života,“ u kojem će sam Bog i Jaganjac biti svetište i svjetlo. Isus se predstavlja kao „korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.“ On je pravi kralj iz Davidove loze, potomak obećan Davidu čije će kraljevstvo trajati dovijeka. On je „zvijezda Danica,“ koja svijetli kršćanima na putu. Duh i Zaručnica – Crkva progovaraju zajedno i kliču: „Dođi!“ To je usklik Crkve koja ispunjena Duhom doziva svoga Zaručnika. Po pozivu stiže i odgovor: „Da, dolazim ubrzo!“ To je utjeha kršćanima u nevolji koji odgovaraju i radosno potvrđuju „Amen!“ i mole: „Dođi, Gospodine Isuse.“ Proslavljeni Jaganjac – Krist, na kome su se ispunila mesijanska proročanstva, zove k sebi SVE ljude da ih učini sretnima, kako veli: „zabadava.“ To je dar neizmjerne ljubavi.

Evanđelje (Iv 17, 20-26)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: „Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.“ Riječ Božja.

Zaključak: 

Savršeno jedinstvo! Što je savršeno jedinstvo? Isus daje savršeno jedinstvo. Njegovo je jedinstvo savršeno: s Ocem, s apostolima, s prijateljima, s bolesnima, s ojađenima, s gladnima, sa žednima, sa siromašnima, pa i s neprijateljima – zapravo – savršeno jedinstvo sa SVIMA. Isus takvo savršeno jedinstvo zahtijeva, prvo, od svojih apostola, a onda i od svih nas. On u današnjoj posljednjoj 7. uskrsnoj nedjelji MOLI OCA. Moli Oca, prvenstveno za svoje apostole, a moli i za sve nas: za one koji su njih slušali, za nas koji ih slušamo sada (njihove nasljednike) i za one koji će ih slušati u budućnosti. „Oče sveti…da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi,..“ Krist, zaklani Jaganjac koji je svojom krvlju otpečatio zapečaćenu knjigu povijesnih događanja, može za sebe reći: Ja sam Alfa i Omega. Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Alfa i Omega su prvo i zadnje slovo grčkog alfabeta. (Poredak slova, abeceda). Njima počinje i završava homogeni niz, kojim se može izraziti sveukupna povijesna stvarnost. Niz ima početak i kraj koji je, između, sastavljen od različitih slova, ali koji pripadaju istom nizu i bez kojih ne bi bilo smisla govoriti ni o početku ni o kraju. Slikom slova autor jasno iznosi svoje gledanje na povijest i povijesne događaje. Odgovor je: „Povijest ima svoj početak i kraj u Bogu!“ A sve ono što se događa između početka i kraja, dobiva svoj smisao upravo od njih: Alfa i Omega: Isus Krist. Sva povijesna događanja pripadaju istom nizu i razlikuju se onoliko koliko se razlikuje slovo od slova. Svi povijesni događaji i ljudi kao akteri povijesnih događanja, u svojoj različitosti tvore cjelinu koja je određena 'lukom' koji spaja početak i kraj. Sve ono što ulazi u područje ovoga 'luka,' što ga zapravo tvori, sve stvari koje imamo u svijetu, pa i mi sami ljudi, plod su darežljivosti Boga. Gotovo sve što imamo i jesmo, primili smo kao dar. Opasnost je u tome što smo skloni vezati se uz ono što je nadodano. A to nadodano je prolazno, što nije bilo na početku niti će biti na kraju. Nadodano, su sva naša zemaljska dobra. O tome moramo voditi računa, da se ne pouzdajemo u stvari i predmete i u sve ono što je prolazno. Živimo s nadom i vjerom da Bog na kraju pobjeđuje!

Podijeli