Jedanaesta Nedjelja kroz godinu

Današnja 11. nedjelja kroz godinu, poziva nas na preispitivanje naših stavova i našeg držanja prema ljudima. Dijelimo li ljude: na grešne i bezgrešne, pravedne i nepravedne, dobre i loše, lijeve i desne, i … Jesmo li oni koji sve rješavaju „silom“ ili nas ljubav neprestano pokreće da ljude spašavamo, činimo boljima i sretnijima? Odakle grijeh i zlo u svijetu – ne može riješiti nikakav teoretski, ni akademski odgovor? S biblijskog stanovišta može se odgovoriti da zlo proizlazi iz čovjeka koji je zloupotrijebio svoju slobodu okrenuvši se protiv Boga – Stvoritelja.U čovjeku je zbog toga nastao rascjep, pa je sklon ZLU i DOBRU. Sklon je dobru, sposoban je za dobro, sposoban je ljubiti i činiti dobro. Ali je sklon i zlu, može činiti nečuvena zla, nad drugim čovjekom, prirodom i drugim stvorenjima. Ranjenu ljudsku narav Stvoritelj najuspješnije rješava preko Isusa Krista – Otkupitelja koji iscjeljuje ranjeno čovjekovo biće. čovjek koliko god bježi i slobodno odabire, teško podnosi stanje odvojenosti od Boga. Mnogi starozavjetni likovi od Adama, preko Kaina do Davida, koji nam je danas stavljen u 1. čitanje, iskusili su strah i jad nepodnošenja grijeha. David se pokajao za svoj grijeh i Gospodin mu oprašta grijeh. Apostol Pavao u Današnjem 2. čitanju veli Galaćanima: „Čovjek se ne OPRAVDAVA po djelima, nego vjerom u Isusa Krista.“ Iz današnjeg evanđelja po Luki čuli smo kako Isus pred farizejima brani ženu, a bila je grešnica u gradu! Farizej Šimun prigovorio je Isusu što razgovara s grešnicom. Ona se iskreno kaje i Isus joj oprašta grijehe. Isus pred sobom ne gleda grijeh nego grešnicu. Kršćansko je pravilo da grijeh treba mrziti, a grešnika ljubiti. To nije lako! Nije lako, ali mora biti tako i nikako drugačije!

Najava

Izmirenje s Bogom je najveći događaj kozmičkih i nebeskih razmjera. U izmirenju se uvijek susreću DVIJE LJUBAVI, ona koja okajava grijeh i ona koja velikodušno oprašta. A gdje se susreću dvije ljubavi, pokajnička i oprostiteljska, tu je Bog na djelu. Bog je jedini sposoban od grešnika stvoriti „novoga čovjeka.“ Bog grijeh liječi terapijom ljubavi. Potrebno je vjerovati u Božju ljubav i ponudu oproštenja, jer to od grešnika stvara novoga čovjeka. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (2 Sam 12, 7-10. 13)
Čitanje druge knjige o Samuelu

Knjige o Samuelu spadaju među 16 knjiga hebrejske Biblije koje se nazivaju „povijesnima“ i opisuju povijest Izraela. Sve te knjige imaju religiozno obilježje. Prikazuju odnos Izraela prema Jahvi, Bogu – vjernost ili nevjernost riječi Božjoj. Prvih nekoliko knjiga iz navedenog opusa: Knjiga o Jošui, Knjiga o Sucima, Knjige o Samuelu, Knjige o Kraljevima, nazvane su „Prijašnji“ ili „Rani proroci.“ Knjige o Samuelu sastoje se iz 5 cjelina: Samuel (1Sam1-7); Samuel i Šaul (1Sam8-15); Šaul i David (1Sam16-2); David (2Sam2-20); dodaci (2Sam21- 24). Knjige o Samuelu pokrivaju razdoblje koje traje od početka izraelske monarhije do kraja Davidova kraljevanja. Današnje 1. čitanje, uzeto je iz Druge knjige o Samuelu, iz poglavlja 12, „Natanovi prijekori – Davidovo kajanje.“ Ovonedjeljni odlomak stavlja pred nas Davidov dvostruki grijeh: otimanje žene Bet-Šebe svome vojnom časniku Uriji Hetitu i namješteno ubojstvo toga časnika, kako bi preotimanje žene prekrio. David dakle, griješi teško, smrtno. David, veliki kralj u Izraelu, od Boga pozvan, čuvar Saveza s Bogom – počinio je takav grijeh – na sramotu Bogu pred svim narodom, Bogu koji ga je 'postavio' na prijestolje.

Bog upravlja oštar prijekor Davidu po proroku Natanu: „Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke…dao sam ti dom Izraelov i dom Judin. I je li to premalo, još ću ti dati.“ Očito je da Bog jako zamjera Davidu zbog počinjenog grijeha: „Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo sebi za ženu. Ubio si (Hetita), mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma; ta prezreo si me…“ David je u svojoj grešnosti bio velik po tome što je priznao svoje zločine i što se za njih pokajao. Vladari to obično ne čine, nego prekrivaju svoje grijehe kako bi sebe zaštitili i prikazali se boljima nego što jesu. David je svjestan svoga grijeha i iskreno se pokajao govoreći: „Sagriješio sam protiv Gospodina!“ Prorok Natan prenosi Davidu Božji oprost riječima: „Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.“ Bog pristupa milosrdno –Bog uvijek oprašta pokajniku. Bog ne želi smrt grešnika, nego njegovo obraćenje. Davidu pokajniku pripisuje se Psalam 51, koji započinje rijecima: „Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome… od grijeha me mojeg očisti! Ako Biblija opisuje grijeh, nije to stoga da bismo i mi griješili, nego da nas privede pokajanju. 

Psalam (Ps 32, 1-2.5.7.11)

Psalam 32 je Davidov s naslovom, „Tko prizna, oprošteni su mu grijesi.“ Psalam 32 je POKORNIČKI Psalam. Grešnik zaziva i moli Gospodina da mu oprosti grijehe: „Oprosti mi, Gospodine, krivnju grijeha moga.“ Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima kaže: „Sve je čovječanstvo veliki grešnik pred Bogom, ali – Bogom OPROSNIKOM“ (Rim 4,7-8). Bog ne samo što oprašta grijeh, nego, grešnika obnavlja u prvotnoj pravednosti. I stoga je: „Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!“ Oprost grijeha popraćen je „radošću spasenja (Ps 51,14). David priznaje svoj grijeh Gospodinu i reče: „Priznat ću Gospodinu prijestup svoj“ i ti si mu krivnju grijeha Gospodine oprostio. Slijedimo Boga u pokajanju!

Drugo čitanje (Gal 2, 19-21)
Čitanje Poslanice Galaćanima

Poslanica Galaćanima upućena je stanovnicima Galacije, kojom je Pavao prošao za svoga drugog i trećeg misijskog putovanja (Dj 16,6; 18,23). Pavao je apostolom postao kad ga je Krist pred Damaskom osobno zahvatio. Poslan je propovijedati otajstvo spasenja poganima. Njegovo, dakle, poslanje ne proizlazi od ljudi niti mu ga ljudi mogu osporiti. Današnje 2. čitanje, odabrano je iz Poslanice sv. Pavla apostola Galaćanima, iz poglavlja 2, „Pavlovo evanđelje.“ Pavao govori izričito o Zakonu i vjeri Galaćanima. Opominje čak i Petra i vraća ga k istini (2,11-14), te postavlja sasvim jasno načelo: „Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (2,15). OPRAVDANJE je kod Pavla vrlo značajna riječ. To je čovjek ostvaren u punini Božjih ambicija, onakav kakvog ga Bog hoće. Čovjek to ne može sam nego istom po vjeri u Isusa Krista – „ukristovljen.“ Pavao potvrđuje da Zakon ne opravdava čovjeka. Ali i kaže da je Zakon bio samo nadziratelj (pedagog) koji je čovjeka vodio kroz život, preko prekršaja i svijesti, do Krista (3,19-25). Za sebe Pavao veli: „Ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ Opravdanje čovjeku Bog poklanja iz svoje milosrdne ljubavi, koju je objavio po Isusu Kristu. Krist je tu objavu potvrdio svojim djelom, te svojom smrću i slavnim uskrsnućem. Zato Pavao i drugima upućuje poziv za prihvaćanje vjere u Isusa Krista – u njegovo spasonosno oslobađajuće posredništvo, jer kada se to ne bi tako razumjelo i prihvatilo: „onda je Krist uzalud umro.“ Združujući se s Kristom, mi postajemo drugi Krist – on nas združuje sa sobom – po sakramentima: krstom i euharistijom uz trajnu ponudu i potrebu sakramenata pomirenja. No, ta ZDRUŽENOST s Kristom treba se očitovati našim nasljedovanjem Krista. Na tom putu čovjek se treba odreći grijeha i živjeti moralno. Krist živi u meni ako se odreknem grijeha. A cilj je da u nama živi Krist. Dakle, odrecimo se grijeha! AMEN! 

Evanđelje (Lk 7, 36-50)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u izejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: „Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.“ A Isus, da mu odgovori, reče: „Šimune imam ti nešto reći.“ A on će: „Učitelju, reci!“ A on: „Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?“ Šimun odgovori: „Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.“ Reče mu Isus: „Pravo si prosudio.“ I okrenut ženi reče Šimunu: „Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“ A ženi reče: „Oprošteni su ti grijesi.“ Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: „Tko je ovaj da i grijehe oprašta?“ A on reče ženi: „Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“ Riječ Gospodnja. 

Zaključak:

Isus je prijatelj grešnika i carinika. Isus je prijatelj SVIH – i dobrih i loših. On ne okreće glavu ni od koga. On nikoga ne osuđuje (osim onih koji druge osuđuju). On svakome pristupa s razumijevanjem i ljubavlju. Isus OPRAŠTA GRIJEHE onih koji se pokaju. Oprosti mi Bože krivnju grijeha moga. Ljubav izaziva na praštanje, a praštanje razotkriva ljubav. Onome tko iskusi MILOST OPROŠTENJA, nije više teško iskazati ljubav. Isus ženi grešnici dopušta da mu javno iskaže ljubav i zahvalnost. Grešnici su grijesi oprošteni. „Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo.“ Spoznati svoje grijehe i sebe, jedan je od najtežih životnih zadataka. Farizej Šimun slika je svih nas, više-manje redovitih kršćana koji imaju normalno ponašanje u svom praktičnom kršćanskom životu. Prispodoba o dvojici dužnika, te Šimunov odgovor na Isusovo pitanje, ispravan je i Isus ga potvrđuje. To poziva i nas da shvatimo da je OPROŠTENJE prvo i da ono izaziva OBRAĆENJE i LJUBAV. No, Isus ne zaboravlja naglasiti i povratnu vrijednost inicijative ljubavi. „Onome kome se malo prašta malo ljubi!“ Biblija, u svjetlu ove istine, hoće nam reći našu prvu i najvažniju stvarnost, a to je Božja spasiteljska ljubav. Bog nas je prvi ljubio. Njegova je ljubav: neograničena, neiscrpiva, neuništiva, usmjerena SVAKOME koji ju išće. Zato Bog svoju ljubav najkonkretnije izražava PRAŠTANJM i MILOSRĐEM. Takvo nas Božje opraštanje poziva na pokajanje i budi u nama ljubav. U sakramentu pomirenja i nama je, po riječima Crkve, svaki puta „mnogo oprošteno.“ U tim trenucima se osjećamo pozvani na ljubav, poput ove žene iz evanđelja. I sami često čujemo riječi: „Oprošteni su ti grijesi, idi u miru!“ Ali, ne zaboravimo! Bog nam oprašta uz evanđeosko pravilo: „Komu se više prašta, više ljubi!“ Oproštenje nas treba vodit na suradnju s velikom Božjom ljubavlju. To daje nove perspektive života: vraća mir, oplemenjuje naše srce, otkriva snagu Božje ljubavi u nama – izvlači našu dobrotu na djelo. Oproštenje nam, dakle, otvara vrata neizrecivim iskustvima Božje blizine. Kršćani su uvijek bili pozvani na djela ljubavi. Baš zato što im je mnogo oprošteno.
Tražimo OPROST! Amen!

Podijeli