Dvanaesta nedjelja kroz godinu

U današnjoj 12. nedjelji kroz godinu ostaje nam u duši misao: Svi su ljudi „Jedan čovjek“ u Isusu Kristu, povezani – Kristovom ljubavlju. U Poslanici sv. Pavla čuju se velike riječi: „Svi ste sinovi Božji, u Kristu Isusu. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,26-29). U Lukinu evanđelju Krist nam odlučno govori: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“ (Lk 9,18-24). To „odreći se samoga sebe,“ ovdje znači: ne gledati i misliti samo na sebe, nego gledaj i poučavaj druge ljude oko sebe i shvati da smo, svi mi ljudi, jednaki i nešto „JEDNO“ u Isusu Kristu. Zbog toga trebamo živjeti i raditi „svi za Jednoga i Jedan za sve.“ Samo tako bi svima bilo dobro i lijepo, kao što je dobro i lijepo u zdravom tijelu, gdje svi tjelesni organi rade skladno za čitavi organizam. Budimo, dakle, Kristovi „organi“ u organizmu čovječanstva. Krist je zahtijevan. Stalo mu je do čovjeka, ali i do javnog mnijenja. Nakon molitve u osami, upravlja upit svojim učenicima: „Što govori svijet, tko sam ja?“ Ovim pitanjem on želi znati kakav je dojam ostavio na svijet, svojim javnim djelovanjem. On to ne pita zbog karijere, naslova i titula. Njegovo pitanje odnosi se prvenstveno na njegove učenike. On želi čuti opredjeljenje Dvanaestorice. „A vi, što vi kažete, tko sam ja? Očito, Isus očekuje od njih neki drugi, drugačiji odgovor. Petar progovara u ime Dvanaestorice i ispovijeda ga Kristom – Pomazanikom Božjim. Mnogi danas s divljenjem gledaju na Krista, a da ipak ne mogu reći tko je on. Biblijski odlomci koje čitamo u današnjoj nedjeljnoj misi, poziv su i nama da se zapitamo: „Tko je Krist za mene?“

Najava

„Tko je Krist za mene?“ Da li smo spremni da ga prihvatimo onakvog kakav nam se on sam predstavlja? Isusov program obnove – obraćenja, vezan je uz KRIŽ, odricanje. Svoje učenike, a i nas, Isus poziva da ga u tome slijedimo, prepoznamo i prihvatimo. Krist i odricanje uvijek će izgledati kao sablazan, izazivat će u čovjeku otpor. A ipak druge logike Isus ne poznaje: spašavati svoj život znači gubiti; darovati svoj život, kao što je to Isus učinio, to znači otkriti pravi smisao života. Takav život ima budućnost, taj život vodi u tajnu vječnosti.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Zah 12, 10-11; 13,1)
Čitanje knjige proroka Zaharije

Posljednja knjiga u židovskom kanonu proroka, nosi jednostavan naslov „Dvanaestorica.“ To je zbirka od 12 knjižica koje se pripisuju različitim prorocima. Kršćanska Crkva naziva tu zbirku, dvanaest Malih proroka – „Malih“ zbog kratkoće knjižica. Knjiga – Knjižica, proroka Zaharije nalazi se među tih 12 „Malih“ proroka. Zaharijina knjiga sastoji se iz dva izrazito različita dijela (1-8 i 9-14). Prorok Zaharija je djelovao oko 520. god. pr. Kr. Ali, prema sadržaju knjige, treba razlikovati: Prvog Zahariju koji je autor poglavlja (1-8); Drugog Zahariju čiji je tekst (9-12); te Trećeg Zahariju kojemu se pripisuje poglavlje (13-14). Glavno usmjerenje sadržaja teksta je prema obnovi hrama, ali i prema obnovi naroda.

Zaharija se više zalaže za obnovu naroda Božjeg, nego za hram. Naglašava čistoću i moralnost naroda i njegova eshatološka iščekivanja. Ovo-nedjeljno 1. čitanje, odabrano je iz Knjige proroka Zaharije, iz poglavlja 12 i 13, „Oslobođenje i obnova Jeruzalema.“ Liturgijski tekst, izabran za ovu nedjelju, od proroka je koji je prozvan Drugi Zaharija. On govori o Božjem Duhu koji će uvjetovati duhovnu obnovu u narodu. Narod čuje Zaharijine riječi: „Na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će onoga koga su proboli; naricat će nad njim,.. gorko ga oplakivati kao prvenca.“ Kajanje i obraćenje naroda opisuje slikom sućuti prema onomu koga su „proboli.“ Tko je probodeni? (Kralj Jošija bio je ustrijeljen kod Megida, u bitci s faraonom Nekom godine 609. pr. Kr.). Ili je to bila simbolika govora o budućem Mesiji patniku, a ne ratniku. Poglavlje 13, pripisuje se Trećem Zahariji koji kaže: „U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.“ U Ivanovu evanđelju nalazi se tekst: „Gledat će onoga koga su proboli“ (Iv 19,37). U Otkrivenju piše: „I vidjet će ga svako oko i oni koji su ga proboli. Zbog njega će proplakati svi narodi na zemlji“ (Otk 1,7). Iz ovoga slijedi zakljucak da je kršćanska tradicija u simboličkom govoru Drugog Zaharije vidjela proroštvo koje se odnosi na PROBODENOGA Isusa na križu – Isusa Krista kojemu će se na kraju vremena, s velikim ganućem, obratiti SVI narodi. Novi zavjet navodi često ova Zaharijina poglavlja. 

Psalam (Ps 63, 2-6.8.9)

Psalam 63 je Davidov i nosi naslov „Čežnja za Bogom.“ Ovaj se Psalam primjenjuje na Davida koji luta pustinjom. Dakle, dok David bijaše u Judejskoj pustinji čuje se njegov vapaj za Bogom: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim.“ Pjesnik pjeva najintimniju pjesmu Bogu – Bogu života: „Tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna…Ljubav je tvoja bolja od života.“ Jer, Ljubav tvoja Gospodine vodi u život vječni. Ovaj Psalam: molimo i pjevajmo s pogledom uprtim u KRIŽ Isusov, gledajući Raspetoga – Boga živoga. „Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.“ Od Isusa na križu osjećamo se uzeti u njegovo naručje. On nas grli s križa raširenih ruku. Da! Isuse! „desnica me tvoja drži.“ U svim našim „KRIŽEVIMA“ na putu k njemu – On nas pridržava – pod njegovom smo stalnom zaštitom. Napomena! „Jeruzaleme, Jeruzaleme,…Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila – i ne htjedoste“(Mt 23,37).

Drugo čitanje (Gal 3, 26-29)
Čitanje Poslanice Galaćanima

Galaćani su stanovnici rimske pokrajine Galacije, u Maloj Aziji, u središtu današnje Turske, oko glavnoga grada Ankare. Pavao je dva puta posjetio te predjele na svom 2. i 3. misijskom putovanju. Pojavio se problem među novo-kršćanima. Judeokršćani, tj, obraćenici sa židovstva i nadalje su zadržali obrezanje i Mojsijev zakon, namećući ga obraćenicima s poganstva kao uvjet spasenja. Apostol Pavao je napisao posebno pismo, iz kojega imamo odlomak za današnje 2. čitanje, „Doba vjere.“ Pavao poučava Galaćane o Zakonu i vjeri. Zakon je bio nadziratelj sve do dolaska Krista, da se po VJERI opravdamo. Uloga je nadziratelja (Zakona) završena čim je doveo „djecu“ do „učitelja“ (BJ). Zakon je imao ulogu „pripravnika,“ a pripravnik se bude određeno vrijeme. Zakon je sada ispunjen: „ispunila ga je milost i vjera u Krista“ (Rim 6,14-15+). Pavao govori o značenju vjere koja se potvrđuje KRŠTENJEM: „Doista, koji god ste u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.“ Budući da su onda krštenici bili odrasli ljudi, svjesno su prihvaćali krštenje. Činom krštenja vjernici su posvjedočili svoju duboku povezanost s Kristom – postali su „sinovi Božji“ i kao takvi subaštinici njegova slavnog života. Oni koji su prihvatili krštenje, obrezanje i opsluživanje Mojsijeva zakona postalo je suvišno, jer su VJEROM započeli živjeti Kristov način života. To vrijedi za SVE KRŠTENIKE: „Svi ste sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu…Nema više: Židov – Grk! Nama više: rob slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ Svi, dakle, krštenjem postaju jednakovrijedni i ravnopravni baštinici Kristove slave. Zbog toga Pavao svraća pozornost kako u novom Božjem narodu krštenika ne bi smjelo biti podvojenosti zbog: jezika, kulture, narodnosti ili društvenog statusa. Pavao svim krštenicima stavlja kao uzor Abrahama, čija veličina nije bila u tome što je bio obrezan, ni zato što je opsluživao Mojsijev zakon. Nego, on je veliki uzor svima zbog postojane vjere u Boga, Jahvu. Toga Boga nama je objavio Isus Krist. Vjerujući njegovoj objavi svi krštenici postaju dionici Božjih obećanja i blagoslova danih Abrahamu. „Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“ Svi postaju Abrahamovo duhovno potomstvo koje je zasnovano na vjeri. Nova zajednica koju je osnovao Krist, na vjeri i ljubavi, ujedinjuje i ljude čiji su neposredni interesi suprotni. Krist od nas traži: VJEROM nadići različitosti!

Evanđelje (Lk 9, 18-24)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: „Što govori svijet, tko sam ja?“ Oni odgovoriše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, drugi opet: da neki od drevnih proroka usta.“ A on će im. „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „Krist – Pomazanik Božji!“ A on im zaprijeti da toga nikome ne kazuju. Reče: „Treba da Sin čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.“ A govoraše svima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Isusu je stalo što svijet misli o njemu. No, drugi dio Isusova pitanja očito je puno važniji za Isusa, ali i osjetljiviji za nas. Puno mu je važnije što govore o njemu njegovi učenici. Oni su stalno uz njega. Zbog njega su ostavili sve svoje. Važno mu je što će oni reći, oni koji misle da ga dobro poznaju. Zato njima upućuje pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar nastupa u ime Dvanaestorice i veli: „Krist – Pomazanik Božji!“ Odgovor je vrlo kratak, ali potpuno jasan. Petar je izrekao jako puno. Ovo je mogao izreći samo iz dubine svoga srca i uz Božju milost. U Petrovu kratkom govoru rečeno je ono bitno o poruci spasenja. Isus je Krist. To znači da je Isus onaj obećani Mesija koga su židovski naraštaji iščekivali. Sve nade Izraelaca, kroz patnje u povijesti, usmjerene su na obećanje Spasitelja, na obećanje Mesije, Božjeg Pomazanika koji će osloboditi svij narod. Tu su nadu podržavali proroci, o njoj su pjevali pjevači, pisali i molili psalmisti. Proroci pišu o toj nadi i o obećanom Mesiji. Za njega kažu: On će biti jedinstveni prorok, veći od Mojsija i od Ilije; bit će svećenik, Veliki svećenik koji će jednom zauvijek prinijeti Bogu jedinstvenu žrtvu; bit će kralj, pastir i voditelj svoga naroda, veći od velikih kraljeva kao što su bili David i Salomon. Proroci, svećenici i kraljevi u Starom zavjetu, uvedeni su u svoju službu Bogu i narodu, obredom pomazanja. Iščekivani Spasitelj, u sebi će na savršen način, objediniti tu trostruku službu, svome narodu i Bogu: službu SVEĆENIKA, KRALJA i PROROKA. I tako će biti na jedinstven način POMAZANIK, hebrejski MESIJA, grčki KRIST. U Petrovu odgovoru prepoznaje se sva 'dubina' njegove vjere i njegovo potpuno prihvaćanje Isusa. Isus je iščekivani Mesija – nada povijesti. Ali, Isus je i Petrovo osobno iščekivanje, njegova osobna nada kao i nada ostalih apostola. Oni su sve ostavili i pošli za Isusom. Samo je u Isusu njihova nada i sigurnost. Mnogi su u Mesiji čekali konkretno političko oslobođenje od rimske vlasti. No, mnogi će biti razočarani, jer Isus nije politički osloboditelj. Isus je došao promijeniti cijeloga čovjeka – obratiti čovjeka. Isusov program obnove nije bio, a nije ni danas, nimalo lak. Njegova obnova vezana je uz KRIŽ, uz odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“ Dakle, slijedi govor o križu: o patnji, smrti, ali i uskrsnuću. Krist i odricanje uvijek će u čovjeku izazivati otpor. A ipak, drugog puta za Isusa nama: spašavati svoj život znači gubiti; darovati svoj život, kao što je to Isus učinio, to znači otkriti pravi smisao života. Taj život ima budućnost, taj život vodi u tajnu vječnosti.
Slijedimo Krista!

Podijeli