Župa Kraljice svete Krunice

Trinaesta nedjelja kroz godinu

Današnja 13. nedjelja kroz godinu, donosi nam poruku o potpunoj kršćanskoj SLOBODI. Doista, sloboda ulazi u bitnu poruku cijelog Svetog pisma, osobito Novog zavjeta. Spomenimo Kristovu riječ po Ivanu: „Istina će vas osloboditi…Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni“ (Iv 8,32.36). Sv. Pavao uzvikuje: „Za slobodu nas Krist oslobodi!“ (Gal 5,1). U demokratskim društvima ustavom je građanima visoko zajamčena sloboda. No to odmah ne znači da smo mi doslovno doista slobodni. To je zato što razumnost i sloboda svakako spadaju u bit čovjeka kao Slike Božje. Razgovor o slobodi nužno uključuje više motrišta. O čovjekovoj slobodi ne može se govoriti bez pravilno razvijenih i uspostavljenih suodnosa, svakoga čovjeka, prema Bogu i prema svome bližnjemu. K tome, pitanje je slobode nerazdvojivo od pitanja razvoja čovjekove vlastite racionalnosti. Oni koji žele predvoditi ljude i uvoditi ih u potpuniju slobodu ne bi smjeli biti navezani na: stvari, vlast i osobe. To osobito vrijedi i za Isusove sljedbenike – širitelje njegova pokreta. Oni trebaju biti opredijeljeni za odgovornu slobodu koja vodi dostojnijem i potpunijem životu svakoga čovjeka. Upravo za takvu slobodu i za njezine prave vrijednosti, oslobađa i osposobljava DUH evanđelja. Krist je vrlo zahtijevan u slobodi traženja čovjeka. Božje djelo traži potpunu slobodu riječi i djela, te isključuje svako traženje sigurnosti. Kao nekad, Bog i danas poziva ljude. On ne poziva samo pojedine specijaliste: pape, biskupe, svećenike, đakone, redovnike, redovnice, nego SVE kršćane – i mene i Tebe. Nitko se ne može izgovoriti da taj poziv ne vrijedi za njega, nego je za nekog profesionalca. Odgovor, u slobodi, očekuje se od svakog Kršćanina. A pitanje odgovora nije trenutak, nego cijeli život. Bog zove stalno, svaki dan.

Najava

Krist i danas poziva – svoje sljedbenike. Kada Bog poziva, onda odgovor ne smije kasniti. U opredjeljenju za njega, Krist ne trpi kolebanje. Postavlja se alternativno: sve ili ništa. Dakle, ili idi za mnom sa svim posljedicama ili uopće nisi za mnom. Opredijeljeno, dosljedno i beskompromisno biti za Kristom, njega nasljedovati, a ne imitirati, sav je sadržaj kršćanskog života. Sve kategorije pozvanika Krist usmjerava prema odlučnoj slobodi. Kršćanska sloboda, ima svoju volju, a to je ljubav. Prava sloboda je svjesno opredjeljenje za dobro, za Boga.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 19, 16b.19-21)
Čitanje prve knjige o kraljevima

Knjige o Kraljevima (ima ih dvije), spadaju u zbirku od 16 povijesnih knjiga Staroga zavjeta „Povijest Izraela.“ One donose povijesnu pozadinu u kojoj su djelovali proroci – pisci prije izgnanstva. Tako su te knjige povezane s onim što iza njih slijedi u Bibliji, ali isto tako i s onim što im prethodi. Knjige o Kraljevima napisane su kao povijest spasenja. Nakon Salomonove smrti 931., pr. Kr. kraljevstvo se razdjeljuje. Paralelna povijest kraljevstva Izraela i Jude nalazi se u 1Kr 14 do 2 Kr 17. Često je to povijest borbe između dva bratska kraljevstva. Postoje i vanjski napadi od strane Aramejaca, na sjeverno kraljevstvo. Vanjska osvajanja su okrutna i nastavlja se samo povijest Judeje do pada Jeruzalema god. 587. (2Kr 18-21).

Ovo-nedjeljno 1 čitanje, uzeto je iz Prve knjige o Kraljevima, iz odlomka 19, „Poziv Elizeju.“ U knjigama o Kraljevima nalazi se povlašteno mjesto za proroka Iliju i njegova nasljednika Elizeja. U današnjem odlomku prikazan je Božji poziv Elizeju preko proroka Ilije. Gospodin reče Iliji: „Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.“ Elizej je poznavao Iliju pa se nije dvoumio poći za njim. Shvatio je ozbiljnost Božjeg poziva pa napušta dom i materijalnu sigurnost zbog služenja Bogu i narodu. Mladi Elizej je orao svoju njivu s 12 volova. „Ilija priđe k njemu i baci na nj svoj plašt.“ Plašt označava prava i svog vlasnika. Ilijin plašt ima čudesno djelovanje (2Kr 2,8). Ilija tako stječe pravo nad Elizejem koji mu više ne može izmaknuti, ali Elizej i ne želi uzmaknuti. „On ode, uze jaram volova i žrtvova ih…skuha meso i dade ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.“ Elizej je djelovao u Izraelu oko 50 godina. (Djelovao je za vrijeme dvaju kraljeva: kralja Jehuoma (841-814. pr. Kr.) i za kralja Joašema (798-783. pr. Kr.). Uspomenu na njega sačuvali su njegovi učenici koji su sjećanja na njega i njegovo djelovanje ( njegov rad) zabilježili. Prerađene tekstove o tom Božjem čovjeku, preko kojeg je Stvoritelj činio brojna čudesa, kasnije su pisci umetnuli u knjigu o Kraljevima. Elizej je bio vođa proročkoga bratstva koje su sačinjavali istaknuti rodoljubi i štovatelji Boga-Jahve. Elizej se kao i Ilija, zauzimao za čistoću vjere u jednoga, jedinog, najvećega i najmudrijega Boga-Jahvu. Bio je duhovni vođa svoga naroda. Ostao je uzor u proročko - religijskoj i domoljubnoj djelatnosti.

Psalam (Ps 16, 1-2a. 5. 7-11)

Psalam 16 je Davidov i ima naslov „Jahve – moja baština.“ David moli Boga i pjeva mu: „čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem…Ti si moj Gospodar.“ Psalam 16, sa svojim sadržajem može se nazvati i „Psalam Božjih slugu.“ Posvećen je onima koji se svim srcem posvećuju Bogu, a uz Boga – na poseban način – i ljudima. Ovaj se Psalam rado pjeva kod redovničkih zavjetovanja. Ali, on ima i opće značenje za sve koji žele u punini – živjeti svoj kršćanski poziv. Svaki se kršćanin osjeća sudbinski povezan s Bogom, što označava biblijski izraz: „Gospodin mi je baština i čaša (usp. Mt 20,22-23 i 26,39). Stih Psalma pjeva: „Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš sudbinu moju.“ Svakom kršćaninu – svakom čovjeku Bog treba biti „svagda pred očima.“ Završne dvije kitice ovoga Psalma stavljaju sav naš zemaljski život pod znak vječnosti: „Stoga mi se raduje srce i kliče duša,…Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju…Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga…“ Dakle, sav naš život i sve ljudsko djelovanje treba vrednovati – pod vidom vječnosti.

Drugo čitanje (Gal 5, 13-18)
Čitanje Poslanice Galaćanima

Apostol Pavao imao je problem sa svojim sunarodnjacima – poluobraćenim ili neobraćenim Židovima. Zapravo, kod obraćenja nisu se htjeli odreći svojih običaja i Mojsijeva zakona. Među novoobraćenike takvi su unosili pomutnju i razdor. Protiv Pavla, govorili su da je za spasenje nužno obrezanje i opsluživanje Zakona. Pavao se tome energično suprotstavljao, jer je po Božjem prosvjetljenju došao do jasne spoznaje, kako se vječno spasenje može postići jedino posredstvom Isusa Krista. Taj dar se ne može zaslužiti svojim djelima, već ga Bog dariva po vjeri u Isusa Krista. Današnje 2. čitanje, uzeto je iz Poslanice sv. Pavla apostola Galaćanima, iz poglavlja 5, „Odgovorna sloboda;“ „Sloboda i ljubav;“ i „Živjeti po Duhu.“ Pavao je veliki pobornik kršćanske SLOBODE. Zato uzvikuje: „Braćo!“ To je sloboda DUHA od privezanosti i robovanju običajima i tijelu – sloboda koja nalaže LJUBAV- „ljubavlju (dakle), služite jedni drugima.“ Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“ U Poslanici Rimljanima to će Pavao još jasnije naglasiti: „punina Zakona jest ljubav“ (Rim 13,10). Zakon je bio voditelj, „pedagog,“ nadziratelj, do dolaska Isusa Krista. Zakon ne može spasiti, pa stoga ne može biti ni voditelj kršćanskog života. Kršćanin živi u SLOBODI, po jednom jedinom zakonu svestrane i nesebične ljubavi po uzoru na Isusa Krista. Taj novi život u Kristovoj slobodi prožet je i vođen DUHOM Božjim. Duh rađa ljubav, te upravlja postupke i odluke kršćana. Pavao kaže: „Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!“ Jer tijelo ţudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Tko dopušta da ga Duh vodi, nije pod Zakonom (Gal 5,18), nego pod Božjom milošću.

Evanđelje (Lk 9, 51-56)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem. Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: „Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?“ No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putem, reče mu netko: „Za tobom ću kamo god ti pošao.“ Reče mu Isus: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ Drugomu nekom reče: „Pođi za mnom!“ A on će mu: „Dopusti mi da prije odem i pokopam oca. „Reče mu: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.“ I neki drugi reče: „Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.“ Reče mu Isus: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Kršćanski život znači: s ljubavlju služiti Bogu, ljudima i svemu stvorenom. Ne smijemo drugima nametati istinu, već je samo naviještati, svima onima koji žele o njoj razmišljati. Duh nas oslobađa. Duh koga nam Krist šalje, daje nam snagu da odolimo svojim sebičnim nagonima. On nas potiče da živimo poštujući druge i tako stvorimo zajedništvo uzajamnog služenja. Čovjek ima pravo na svoj odabir i svoju SLOBODU. Današnje evanđelje nas uči da svoj život stavimo u Kristovu kretnju, u kretnju božanske liturgije, napuštajući svoje egoizme i vrtnju oko vlastite osi. Luka nas izvještava kako Krist govori o uvjetima nasljedovanja njega – opet u hodu, u kretnji. Isus Krist na zemlji, „nema gdje bi glavu naslonio.“ Bio je neprihvaćen, on i njegova poruka. To će također u svijetu doživljavati i njegovi učenici i vjernici – kršćani moraju računati s mržnjom svijeta. Isus je temeljno naslonjen na Boga, Oca, on je učvršćen u Ocu. Isus Krist je stranac, biblijski 'pridošlica,' (grč. paroikos), te tako i kršćani, po njemu, trebaju biti pridošlice, 'paroci.' Njihova je domovina na nebesima, glava im je naslonjena na Očevim (Božjim) grudima – učvršćeni su u Oca. Kao 'pridošlice' na zemlji kršćani mogu slobodno hodati ovom zemljom i ljubiti ovu zemlju, ali se ne smiju materijalno vezati za nju, jer moraju otići k Ocu – u vječnu nebesku domovinu. Zato treba slušati radikalnu novost osobe Isusa Krista. Isus Krist – Božanska osoba – traži – poziva drugoga da pođe za njim. Isus zahtijeva od onoga tko krene za njim da napusti SVE i ide za njim. Isus traži radikalno nadilaženje svega zemaljskoga: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.“ Dosljednost, upornost i beskompromisnost u odluci, temelj je ostvarivanja kraljevstva Božjega. Isus Krist ne želi oko sebe mlakonje, nostalgičare, neodlučne, neiskrene, one koji nikada nisu sposobni raskrstiti s prošlošću i odlučno krenuti u budućnost. Isus ukazuje jasno što mora biti 'prvo,' za pozvanoga – krenuti Kristovim putem prema Jeruzalemu, (poput njega), prema nebeskom Ocu. Za SVE kršćane Isus Krist mora biti PRVI (proton), prije SVEGA. U našem ovozemaljskom životu, s Isusom Kristom moramo započinjati SVE: ljubav prema obitelji, prijateljima, rodbini, ljubav prema domovini, prema poslu, prema politici i …i ustajanje, lijeganje, slavlje, radost, tuga i život i smrt…Ispred svega toga je Isus Krist. Samo takvi ga nasljedujemo i on nas vodi!
AMEN!

• < Prethodno
• Slijedeće >