Župa Kraljice svete Krunice

Petnaesta Nedjelja kroz godinu

Današnja 15. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, postavlja pred čovjeka neka bitna pitanja. Na ta pitanja odgovorit će Isus Krist. Isus u svom govoru, često, koristi posebnu književnu vrstu: parabolu – u Bibliji poznatu – prispodobu. To je govor usporedbe ili prenesenog značenja kojim se iznosi moralna ili religiozna ideja. U svojim parabolama – prispodobama, Isus bira događaje iz svakidašnjeg ljudskog zanimanje i zgode iz života. Zašto se Isus koristi prispodobama? Zato što preko priče lakše dolazi do glavne misli, do onoga što želi reći i objasniti svom sugovorniku. To je bitno, da bi ga slušatelj shvatio i bez uvrijede prihvatio ono što se odnosi na njega. Postoje i vrlo razvijene prispodobe koje Isus izvlači iz međuljudskih odnosa, često neljudskih odnosa. Takva je današnja prispodoba o „milosrdnom Samarijancu.“ Dabome, svatko se od nas u njoj može lako prepoznati. Tri su glavne misli koje sebi čovjek postavlja u današnjem evanđelju. Prva: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ Isus je odgovorio: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga…i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Zakonoznanac postavi pitanje Isusu: „A tko je moj bližnji? Što je Druga misao iz evanđelja. Tada mu Isus odgovori pričom o čovjeku putniku, koji je pao među razbojnike. Razbojnici su ga svukli, izranili i ostavili polumrtva. Mimo njega prošli su svećenik i levit (pripravnik za svećeničku službu), vidjeli su ga, zaobišli i otišli svaki svojim putem. Prošao je i jedan Samarijanac, poluizraelac, običan čovjek iz puka. Odveo ga je u gostinjac i pobrinuo se za izranjenog čovjeka. Nakon priče postavio je Isus pitanje izraelskom zakonoznancu: „Što ti se čini, koji je od ove trojice bio pravi bližnji onome koji je upao među razbojnike?“ Zakonoznanac odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.“ Isus je završno odgovorio: Idi, pa i ti čini tako!“ To je Treća misao iz evanđelja.

Najava

„Idi, pa i ti čini tako!“ To u Kristovu rječniku znači: imaj čovječe povjerenje u Boga, povjerenje u čovjeka, u članove obitelji, suradnike na poslu, ljude u gradu, u Crkvi, imaj povjerenja u svako stvorenje Božje. Vjeruj u vrijednost života: u život, i smrt, u – sve što je Bog stvorio i što god je po Božjoj volji međusobno povezano. Svakom čovjeku potrebni su drugi ljudi za život. A ljudi trebaju Boga, i svu prirodu, da bi živjeli.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Pnz 30, 10-14)
Čitanje knjige ponovljenog zakona

Ovonedjeljno 1. čitanje, uzeto je iz Knjige Ponovljenog zakona, iz poglavlja 30, „Blizina Božje riječi.“ To poglavlje spada u 3. Mojsijev govor. Mojsije se obraća narodu i govori mu u ime Boga, Jahve: „Poslušaj glas Gospodina, Boga svojega, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona!“ Čovjek dobiva poticaj da svoj život – mišljenje, riječi i djela– usklade s Bogom i Božjim Zakonom. Zakon je Božja Zapovijed – Božja Riječ. A zapovijed glasi: „Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.“

Pisac govori ljudima da Boga ne trebaju tražiti u nepoznatim zemljama, u visinama, ni u dubinama da bi čuli njegovu riječ – da Zapovijed dosegnu – koja bi darovala svjetlo i smisao njihovu životu. Bog ljudskom biću, nije ni daleko, nije ni šutljiv. Bog i Božja Riječ – Božja Zapovijed – posve nam je blizu. Upisana je u naše SRCE. „Jer, blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.“ Dakle, svoju očinsku riječ Bog upravlja ljudskom umu i srcu kroz glas neiskvarene savjesti. Taj Božji glas osvjetljava put svakom ljudskom biću prema onome što je istinski dobro, ljudsko, bogoliko i spasonosno. Na čovjeku je to prihvatiti ili odbaciti.

Psalam (Ps 69, 14. 17. 30-31. 33-34. 36ab. 37)

Psalam 69 je Davidov i zove se „Tužaljka patnika.“ Ovaj Psalam ujedinjuje dvije tužaljke: u svakoj nakon jadikovke dolazi molitva. Prva razvija temu o bezdanskim vodama i o neprijateljima. „Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!“ (do duše). U duboko blato zapadoh…“ Ovaj dio govori o tzv. pojedinačnoj tužaljci. Pojedinac, grešnik pred Bogom se osjeća „jadnik i bijednik“ i kad to shvati moli ga za oprost. Potrebni smo Božjeg i ljudskog milosrđa i zazivamo ga: „Tebi se molim, Gospodine,…po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,…po velikom milosrđu obazri se na me!...a ja sam jadnik i bolnik…“ Drugi dio tužaljke je tjeskobni krik vjernika koji je žrtva svoje pohlepe. Sve zaključuje hvalospjevna završnica s prizvucima nacionalne nade. Ta nada daje Mesijanski pečat Psalmu koji se citira u Novome zavjetu. „Gledajte ubogi i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite…on ne prezire sužnjeva svojih.“ Svi koji Boga štuju i koji se boje grijeha svojih, od Boga neće biti ostavljeni ni napušteni. „Jer Bog će spasiti Sion – on će sagraditi gradove Judine. Baštinit će ga potomci…“ Ovo su stihovi koji daju nacionalnu nadu, a koju daje Bog. „Prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.“ To je stih mesijanske nade – za život u „Božjem gradu.“

Drugo čitanje (Kol 1, 15-20)
Čitanje Poslanice Kološanima

2. čitanje, odabrano je 1. poglavlje iz Poslanice sv. Pavla apostola Kološanima, odlomak (15-20), „Kristovo prvenstvo.“ Poslanica ističe Krista kao središte svemira i gospodara svih duhovnih bića. „Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo…- sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.“ Krist Isus je PRVI u redu STVARANJA. On je početak u redu OTKUPLJENJA. Zbog njega i za njega smo SVI stvoreni, po njemu smo SVI SPAŠENI, u njemu smo već sada dionici njegova USKRSNUĆA – jer je prvi uskrsnuo i po njemu će svi ostali uskrsnuti. To je dio nauma Boga kojemu se svidjelo u Kristu „nastaniti svu puninu.“ Tek se u njemu može u PUNINI ostvariti i svaki čovjek i cijelo čovječanstvo i sav svemir. (Punina: može označiti puninu božanstva Očeva koje se nastanilo u Sinu, ali i puninu svega stvorenoga koje je prisutno u Kristu. D.T.). U drugom dijelu osvijetljen je uskrsli Krist kao GLAVA Crkve i izmiritelj ljudi s Bogom. Isus je isključivi posrednik između Boga i ljudi. On bdije nad svakim stvorenjem, a ne neka druga sila. „On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak.“ Bog Otac uspostavlja mir „krvlju križa njegova,“ a obuhvaća sva stvorenja: ljude, prirodu, svemir i nebeske duhove. Krist, dakle, u sebi ostvaruje sav Božji naum.

Evanđelje (Lk 10, 25-37)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ A on mu reče: U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga i svom dušom svojom; i svom snagom svojom i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Reče mu na to Isus: „Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.“ Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: „A tko je moj bližnji?“ Isus prihvati i reče: „Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'“ „Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?“ On odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.“ Nato mu reče Isus: „Idi pa i ti čini tako!“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Zakon ljubavi ne poznaje granica. Isus daje novu zapovijed ljubavi i uvodi ju u pravi razmjer. Život se ne može potpuno shvatiti ni obuhvatiti samo kroz propise. Traži se drukčiji pristup u mnogome. Kod Isusa je ljubav izazov, koji nema ograničenja. Ljubav je dakle, izazov i za svakog čovjeka. Za bezgraničnu i opću ljubav Isus nam je uzor. U milosrdnom Samarijancu Crkva prepoznaje njega, Isusa. Tako ljubiti, tako se brinuti za čovjeka, s toliko ljubavi pristupiti unesrećenom i pridati mu toliku važnost: to može samo Isus. Zato Crkva prepoznaje u tom Samarijancu, koji uljem zalijeva rane izranjenom čovjeku, istinskog Pomazanika, Krista. On je isti dar, istu punomoć darovao i svojoj Crkvi da to čini do kraja svijeta, sakramentom bolesničkog pomazanja. Isus je u Crkvi, u euharistiji, Samarijanac koji je pomogao unesrećenom iz evanđelja, ali on to čini i danas svakome tko prihvati njegov lijek. Isus je Sin Božji koji ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti. Samarijanac se sagnuo nad tim unesrećenim čovjekom, zapravo nad bijednim čovječanstvom, da mu donese ljubav neba. Isus je ponio toga čovjeka u gostinjac, kao što Dobri pastir nalazi i nosi svoju izgubljenu ovcu u ovčinjak. Sve je to slika o Isusu, Dobrom pastiru, milosrdnom Samarijancu. Nalazi izranjenog, unosi ga u gostinjac i želi se trajno brinuti o njemu. Isus je svoju prisutnost, poslije uskrsnuća, darovao svojoj Crkvi. U njoj i po njoj trajno je blizu svakom čovjeku i neprestano se brine za SVE. Darovao nam je sakramente. Dao je sve što je čovjeku potrebno, dao je cijenu dovoljnu da čovjeku bude dobro sve do njegova drugog dolaska. A o drugom dolasku, u slici Samarijanca kaže kako će se pobrinuti za čovjeka. To može samo on, Isus. Ipak i nas poziva u evanđelju, na suradnju, riječima: „Idi pa i ti čini tako!“ U nama i po nama, žţeli Isus danas biti prisutan – biti dostupan, svakom čovjeku. On vrlo diskretno, ali jasno upozorava čitatelje i slušatelje današnjeg evanđelja na prvo pitanje. Zakonoznanac pita Isusa: „Tko je moj bližnji?“ Pitanje upozorava na mogućnost da mi neki ljudi nisu bližnji, pa ih onda ne moram smatrati predmetom svoje brige i svoje ljubavi. Zapravo Isus i nam postavlja pitanje: „Komu si ti bližnji?“ To je poziv na okrenutost svakom čovjeku, jer je svaki čovjek pozvan na ljubav i milosrđe. Prema Isusovom primjeru trebali bismo biti bližnji svakome i svatko nama. Bližnji mi nije samo netko tko mi pripada po nekim naravnim povezanostima i krvnom srodstvu, već jednostavno svaki čovjek koji je u nekom trenutku potreban potvrde ljubavi, smisla života. Isus je na taj način izabrao nas. Bližnje svoje.
Amen!

• < Prethodno
• Slijedeće >