Dvadeseta Nedjelja kroz godinu

Za današnje evanđelje imamo niz Isusovih izreka u kojima pred učenicima razmišlja o neželjenim plodovima svoga mesijanskog djelovanja. On prilikom čijeg rođenja su anđeli najavljivali mir ljudima (usp. Lk 2, 14); on kojega će mnoštvo uz poklike mira i radosti primiti na ulasku u Jeruzalem (Lk 19, 37-38) na odmaklom stupnju svoga djelovanja vidi da ljudi oprečno reagiraju na njegove pozive. Članovi iste obitelji su podijeljeni radi njega. On, međutim, ne odustaje od djelovanja koje mu nalaže Otac nebeski izjavljujući da nije došao donositi lažni mir nego zdravo dijeljenje.

Slika takvog Isusa je prorok Jeremija iz današnjeg prvog čitanja. Za vrijeme opsade Jeruzalema od strane Babilonaca god. 588. pr. Kr. on je savjetovao kralju, generalima i narodu da se ne opiru jer će zlo biti još gore (usp. Jr 21, 1-10).

Dostojanstvenici su tražili od kralja da strpa Jeremiju u zatvor zato što "obeshrabruje ratnike". Kralj ih je morao poslušati, ali je kasnije na intervenciju Etiopljanina Ebed Meleka dao Jeremiju izbaviti iz jame. Jeremija je nastavio propovijedati ono što mu je nadahnjivao Duh Božji, iako su dostojanstvenici i dalje smatrali da time ruši vjeru i naciju.

Na ovoj euharistiji razmatramo što je Isusa nukalo da nastavi mesijansko djelovanje koje je kod nekih izazivalo razdor, a on nikako nije želio razdvajanje nego slogu i ljubav među ljudima. Od Isusa učimo ispravan stav prema onima koji su naši po krvi, ali su drugačiji po uvjerenju pa nas optužuju da smo izdali obiteljske ili čak nacionalne interese. Kao što Isus nije mrzio "braću" koja nisu u njega vjerovala (usp. Iv 7, 5), tako ne smijemo ni mi mrziti one koji su naše krvi ali ne našeg uvjerenja. Kao što Isus nije odustao od svog poslanja radi neželjenog razdora tako ne smijemo ni mi.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Jr 38, 4-6, 8-10)
Čitanje knjige propovjednika Jeremije

U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: "Jeremiju valja ubiti. On zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." A kralj Sidkija odgovori: "Eto on je u vašim rukama jer kralj i onako više nema nikakve vlasti nad vama." Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljevića Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.

Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: "Gospodine, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac gdje će od gladi umrijeti jer više nema kruha u gradu." Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi tvojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro."

Drugo čitanje (Heb 12, 1-4)
Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo i sestre! Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Evanđelje (Lk 12, 49-53)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Zaključak:

Mnogi su ljudi sada na godišnjem odmoru. To vrijeme opuštanja i odvajanja od radne svakodnevice često je prilika da se promisli vlastiti život. Dobro je u tim danima napraviti bilancu svakodnevice i vidjeti gdje smo i što smo, jer našće života biti sretan i odgovoran samo ako uvijek iznova donosimo jasne odluke o oblikovanju svojega života. Za to nam mogu biti poticaj sva čitanja današnje nedjelje.

Prvo nam čitanje daje izvješće o kralju Sidkiji, slabiću, koji je zapravo samo igračka u rukama svojih savjetnika. Nesposoban sam donijeti odluku i uvidjeti odgovornost koju svaka odluka donosi sa sobom, zbog svoje polovičnosti on nanosi Jeremiji puno zla. No, u tome nalazimo i utjehu: ako ljudska nesposobnost donošenja odluka nanosi i zlo, tu je Bog kao spasitelj. Poslanica Hebrejima je propovijed koja ima ohrabriti kršćane. Dotični odlomak opominje kršćane da ne postanu umorni i da ne rezigniraju.

S pogledom uperenim k Isusu, "začetniku i završitelju vjere" treba svatko skupiti hrabrosti i odlučno koračati svojim vlastitim putem. Rezignacija mnogih kršćana zbog patnje i poteškoća ima svoj razlog u tome što se premalo gleda na pramodel kršćanskog življenja: na Isusa Krista koji na svom putu prema uskrsnuću nije bio pošteđen muke i smrti.

Evanđelje, konačno, polazi od temeljne činjenice da pravo kršćanstvo u nasljedovanju Isusa Krista nikada ne može biti udobna građanska religija. Radikalnost Isusove poruke ne smije se umanjivati! Njegove riječi i djela automatski zahtijevaju odluku i time ujedno razlikuju duhove. Jednom kad se ljudi odluče za nasljedovanje nema više mlakosti i lijenih kompromisa.

Naprotiv, prava odlučnostje često neugodna, bolna i dovodi do pravih razdora i podjela u najužim ljudskim odnosima. Tako nas sva tri teksta vode ka konačnom vrhuncu. Odluka za Krista koja je svjesna odgovornosti ne trpi polovičnosti.

Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom. Kad bismo svi mi (čitav Božji narod) bili spremni srcem se obratiti i Kristovu poruku uzeti ozbiljno, iskusili bismo kako je kršćanstvo usrećujuća radosna vijest i kako nas povjerenje s kojim svoj život gradimo na Kristu, čini slobodnima.

Podijeli