Župa Kraljice svete Krunice

Trideset i druga Nedjelja kroz godinu

Današnja 32. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, donosi nam liturgijska čitanja s temom: USKRSNUĆE. Što je uskrsnuće? To je ustajanje od mrtvih i prijelaz u novi život. Isus je uskrsnuo! Mi u to vjerujemo. U našem Vjerovanju mi izražavamo vjeru u uskrsnuće. To ispovijedamo zajedno sa svjedocima Isusova novog života – sa svjedocima Isusova uskrsnuća. To je temelj naše vjere. To je temelj svega. Uskrsnuće je novost Novoga zavjeta, Kristova događaja. Stari zavjet nema jasnih stavova o uskrsnuću. Tek pred kraj Staroga zavjeta u vrijeme Makabejaca, otkrivamo divne riječi nade u uskrsnuće, u novi život. To je današnje 1. čitanje o Makabejcima. Čovjek ovdje na zemlji doživljava zadovoljštinu, živi na neki način u svojim potomcima. Kako današnji čovjek gleda na uskrsnuće? Nikako! Današnji suvremenici, kako vjernici, tako nevjernici, gledaju na uskrsnuće kao neku vrstu slatke iluzije koja nema veze sa stvarnošću. Vjernici stvarno, ispovijedaju vjeru u uskrsnuće, ali nažalost više ustima, nego srcem. Ta vjera trebala bi prožimati cijelo ljudsko biće i njegovu svakidašnjicu. Stoga je dobro da nas današnje evanđelje potiče na razmišljanje o poruci uskrsnuća. Danas trebamo preispitati svoju vjeru/nevjeru u uskrsnuće, te da tako zaživimo uskrsnuće u svojemu životu. Vjera u uskrsnuće ne živi od dokaza, nego od iskustva otkupljenosti. Saduceji u današnjem evanđeoskom odlomku postavljaju Isusu vrlo lukavo pitanje, s kojim žele pobiti valjanost uskrsnuća. Pitaju o tome čija će supruga biti o uskrsnuću, nakon što su s njom u braku živjela sedmorica braće. Isus odgovara saducejima, a i nama danas da su oni umrli i „anđelima su jednaki i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća.“

Najava

Bog je: Bog živih, a ne mrtvih! U svom propovijedanju Isus utvrđuje vjeru u uskrsnuće. Krist je uskrsnuo. To je novost povijesti čovječanstva i postaje stožerom povijesti spasenja. U svjetlu uskrsnuća smijemo otkrivati i tajnu našeg uskrsnuća. Konačna potvrda i sigurnost dana nam je njegovim uskrsnućem od mrtvih. Uskrsnuće nije jednostavni nastavak života, nego rođenje na „novi život.“ Dakle, uskrsnućem prestaju sve veze zemaljskoga života.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)
Čitanje 2. knjige o Makabejcima

Današnje 1. čitanje, odabrano je iz Druge knjige o Makabejcima, iz poglavlja 7, „Mučeništvo sedmorice braće.“ Opisana je mučenička smrt jedne majke i njezinih sedmero sinova: „Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.“ Jedan od braće progovorio je u ime svih: „Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!“ Drugi je izdišući rekao: „Ti nam zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.“

Ovi zapisi, u Drugoj knjizi o Makabejcima, su veoma značajni, jer se u njoj, uz knjigu o Danijelu, prvi put u Starome savezu govori o uskrsnuću poslije smrti. Upravo to pokazuje skraćeni opis stradanja sedmorice sinova i njihove majke, iz 1. čitanja. Nije se tu radilo samo o prekršaju religijskog propisa, jesti ili ne jesti „svinjsko meso,“ već o vjernosti Bogu i držanju zakona svojih otaca. No, druga je poruka daleko snažnija. Otkriva je četvrti brat koji prije smrti reče ovo: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!“ Pisac knjige stavio je u usta mučenika riječi nade i vjere, u svemogućeg Boga koji je jedini pravi i konačni gospodar povijest, koji može i mrtve uskrisiti za život vječni. U njihovim odgovorima nalazimo bit naše vjere o uskrsnuću mrtvih. Oni ispovijedaju vjeru u život vječni, uskrsnuće tijela te različitu sudbinu, pravednika i grešnika nakon uskrsnuća. Istina, Makabejci ne skrivaju da se NADAJU, dok mi u Isusu Kristu imamo SIGURNOST. Njegova smrt i uskrsnuće temelj je naše sigurnosti. Istom u svjetlu događaja Kristova uskrsa primili smo puninu Božje objave o našoj prekogrobnoj budućnosti.

Psalam (Ps 17, 1. 5-6. 8b. 15)

Psalam 17 je Davidova molitva, s naslovom, „Vapaj nevina čovjeka.“ Pjesnik, ali i kralj David, moli Boga: „Počuj, Gospodine pravedni i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!“ Psalam 17 može se nazvati i „Uskrsni Psalam.“ Jer, uskrsna vjera probija iz ovoga Psalma. Takva uskrsna vjera krijepi i podržava vjernika u trenutku najteže kušnje. On hrabro ide naprijed „putima Božjim.“ „Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.“ Vjernik se osjeća Bogom zaštićen i pjeva: „Sakrij me u sjenu krila svojih, a ja ću u pravdi gledati lice tvoje i kad se probudim, Gospodine, naužit se pojave tvoje.“ Pjevajmo i mi ovaj uskrsni Psalam i čekajmo lice Božje u vječnosti.

Drugo čitanje (2 Sol 2, 16-3,5)
Čitanje 2. poslanice Solunjanima

Za današnje 2. čitanje, službe Božje, odabran je odlomak iz Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima, iz poglavlja 2, „Dolazak Gospodnji.“ Odlomak potiče vjernike na ustrajnost u molitvi i vjeri u Božju Ljubav. Pisac im piše: „Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!“ Pisac, dakle, svraća pozornost na vjersku istinu da je Bog po Isusu Kristu očitovao svoju postojanu ljubav prema ljudima – prema njima vjernicima. Ta svijest je potrebna kako bi vjernike hrabrila, tješila i poticala da ustraju u „dobru djelu i riječi.“ Podsjeća također vjernike na MOLITVU:.. „molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas…da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi.“ Molitva je način pokazivanja ljubavi prema drugima – da drugima pomognemo ostvarivati vlastito poslanje te da vjerno žive u svijetu, u svim nevoljama i teškoćama. Pouzdanje da Božja riječ, objavljena po Isusu Kristu, a naviještena po apostolu Pavlu, može promijeniti svijet, treba kod vjernika jačati snagu i optimizam. Ta snaga i vjera je neophodna, unatoč životnim poteškoćama i problemima, koji dolaze od Zloga – za vjeru i nadu u „Dan Gospodnji.“ Svijet je još pod vlašću Zloga, ali koji nije svemoćan: „Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.“ A Gospodin neka upravi srca njihova, ali i naša, k ljubavi svojoj i postojanosti Kristovoj.

Evanđelje (Lk 20, 27-38)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: „Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.“ Reče im Isus: „Djeca se ovoga svijeta žene i udaju: No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća.“ A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!“

Zaključak: 

Sinovi smo Božji, jer smo sinovi USKRSNUĆA. Vjera u uskrsnuće ne živi od dokaza, nego od iskustva Kristove otkupljenosti. Vjera u prekogrobni život i uskrsnuće često je sumnja i dobrim kršćanima. Ipak je Krist svojim uskrsnućem dao sigurnost i našem uskrsnuću. U svom propovijedanju Isus utvrđuje vjeru u uskrsnuće od mrtvih. Evanđeoska slika o ženidbi koja po uskrsnuću 'prestaje,' otkriva nam da je život uskrsnuća potpuna novost. Uskrsnuće nije jednostavni nastavak života, nego rođenje na „novi život.“ Uskrsnućem, dakle, prestaju sve veze zemaljskoga života. 'Padaju' – prestaju veze obitelji i prijateljstva, braka i poznanstva. Nema više: muž, žena, majka, kći, otac, sin, unuk, djed, prijatelj, prijateljica, rođak, ne-rođak i…U novom su životu svi „jedan u Kristu.“ Premda još ne nosimo u sebi jasnoću i sigurnost tog vječnog određenja, ipak već sada u sebi imamo taj život. Riječ nam Božja to jasno govori: Ljubav je Božja razlivena u srcima našim; djeca smo Božja; Duh Kristov ispunjava i srca naša i nismo tuđinci, nego ukućani Božji. Boga smijemo zvati Ocem. Zar to nisu dovoljna jamstva za jedinstveni život u Bogu koji struji u našem biću i siguran je temelj za nadu vječnog života u Bogu. Moramo shvatiti da mi već ovdje na zemlji gradimo svoju budućnost, svoju vječnost. Sveti Ivan to nam jasno poručuje izazovom ljubavi: „Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću“ (1 Iv 3,14). To nam je izazov i poziv! Već ovdje na zemlji možemo živjeti nebo! To je život u ljubavi, život za dobro drugih. To je život davanja. To je tajna umiranja koje postaje poput sjemena u zemlji: klica tog novog neuništivog života. Hvala ti, Isuse, za uskrsnuće mrtvih i hvala ti za vječni život. Imam osjećaj, Isuse, da bi ti htio da nebo bude već ovdje na zemlji, u svakoj kući u svakoj zajednici i u svakom srcu. Želiš da ono počne već u našem ovozemaljskom životu, a trajno i vječno ostaje u nama samo ono što je dobro, što ne propadne nego se nastavlja u vječnosti. I vjerujem, Isuse, da želiš da već ovdje na zemlji ne bude zavisti ni ljubomore među ljudima, da bi svi mogli biti slobodni i sretni. Vjerujem, Isuse, da želiš da ljudi već ovdje na zemlji ne žive tjeskobno i zarobljeni materijalnim, nego im srce uzdižeš prema gore, gdje su prave radost koje već sada mogu ispuniti srca mirom.

• < Prethodno
• Slijedeće >