Župa Kraljice svete Krunice

Trideset i treća Nedjelja kroz godinu

Današnja 33. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, sva je u znaku SUDNJEGA DANA. Prekogrobni život za nas ljude, vjernike, uvijek ostaje tajna. Proroci i mudraci služe se slikama kako bi nam prenijeli poruku da Bog zajedno s nama gradi „novi svijet“ vječnoga života. Danas je puno lažnih proroka. Još je više: ratova, sukoba, prirodnih nepogoda i neprijateljstava prema svemu što je Božje i što govori o Bogu. Život na zemlji zaista je takav da najava „Dana Gospodnjega“ može doista biti shvaćena kao „Evanđelje“ – Radosna vijest. Radosna je vijest da će prestati svijet u kojemu su milijuni ugroženi: glađu, ratom, s terorizmom i s prirodnim katastrofama. Takav svijet, u kojem je sve manje nade i životnoga smisla, nestati će. Zato je vijest da će ovaj svijet doživjeti svoj kraj uistinu „Radosna vijest.“ Ali, vjera i nada u pravednoga Boga uče nas da nam je pobjeda osigurana.

Najava

Svijet želi živjeti i uskrsnuti prije nego umre, dok Kristova ljubav želi najprije umrijeti da bi uskrsnula s onu stranu smrti, u smrti. To uskrsnuće u smrti ne da se razumjeti niti iskoristiti od strane svijeta koji bježi od smrti. Život svijeta, koji želi živjeti prije nego umre, ne nalazi u sebi nikakvu nadu niti uspijeva ovjekovječiti ono što je vremenito.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Mal 3, 19-20a)
Čitanje knjige o Mahaliji

Za današnje 1. čitanje, odabran je odlomak iz Knjige proroka Malahije, iz poglavlja 3, „Slavlje pravednika na Dan Gospodnji.“ Malahija opominje svoj narod riječima: „Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice.“ Bog vatrom pročišćava svoj narod – spaljuje zlo. Prorok se zauzima za unutarnju duhovnu obnovu naroda, jer mu je bilo jasno da prave promjene na bolje ne dolaze izvana nego iz ljudskoga srca i uma. Malahija opominje zle, ali i dobrima kaže: „A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.“

Malahija opominje narod da će „Dan Gospodnji“ sigurno doći te da će nastupiti potpuna i savršena Božja pravda. On opisuje eshatološki sud nad nepravednicima i zlikovcima. Pravednici nikada ne mogu biti od Boga zaboravljeni i napušteni. Od njih se traži postojana vjera u budućnost u kojoj će se Božja pravda dogoditi, jer Bog ne može prevariti ni prevaren biti. Pakao je za kršćanina spasonosna istina. No, pravi pobožnik ne živi bogoljublje zato što se „boji pakla,“ nego zato što ljubi Boga i što Bog ljubi njega.

Psalam (Ps 98, 5-9)

Psalam 98 je eshatološki hvalospjev s nazivom, „Jahve – Kralj i Sudac.“ Hvalospjev je nadahnut krajem Izaijine knjige. Pjesnik pjeva, a moli i druge da pjevaju: „Zapjevajte Gospodinu uz citru i zvuke glazbala;…kličite Gospodinu kralju!“ Kliču vjernici i idu u susret Gospodinu, ali i sva neživa priroda hiti u susret Dolazećemu. „Neka huči more i što je u njemu,…Rijeke nek plješću rukama,…neka se brda raduju!“ Psalam „Gospodin dolazi,“ podsjeća na pozdrav kojim su se prije kršćani pozdravljali: „Maranatha!“ To znači: „Gospodin dolazi,“ zasigurno. Ili željeno: „Doi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,20 = završnica Biblije). Prvi kršćani stalno su se na to podsjećali i radosno su živjeli. Eshatološkog Suca ovdje i svemir i čovječanstvo dočekuju s radošću, ne sa strahom. A kako ćemo mi dočekati „Dolazećega?“ To ovisi o nama, o našem založnom kršćanskom životu.

Drugo čitanje (2 Sol 3, 7-12)
Čitanje 2. poslanice Solunjanima

 Za današnju službu Božju, za 2. čitanje, odabran je odlomak iz završnog dijela Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima, iz poglavlja 3, „Protiv lijenosti i nerada.“ Pisac poslanice podsjeća kršćane na apostola Pavla koji je navješćivao i iščekivao „Dan Gospodnji“ i radio. Izrađivao je „noću i danju“ šatore (Dj 18,3). Pisac veli u ime Pavla: „Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas.“ Pavao je dakle, radio, a na rad navodi i svoje učenike i cijelu zajednicu. Slijede zapovijedi iz poslanice da čovjek (svaki) treba raditi i zarađivati za svoj kruh svagdanji. To je čisto ljudski zahtjev, budući da rad nije poniženje za čovjeka već se čovjek kroz rad ostvaruje – potvrđuje svoju vrijednost. Pisac poslanice veli: „ovo vam zapovijedam: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube.“ Radom čovjek postaje graditelj sigurnijega, ljepšeg i sretnijega boravka na zemlji. I s etičkog gledišta proizlazi da je rad dužnost svakoga čovjeka, uz pretpostavku da može raditi, jer po Kristu, nitko ne bi smio biti 'parazit.' Posebno vjernike treba podsjećati kako nitko ne bi smio „dangubiti“ zbog iščekivanja „Dana Gospodnjega,“ jer nitko ne zna kada će Bog uspostaviti svoje Kraljevstvo.

Evanđelje (Lk 21, 5-19)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“ Upitaše ga: „Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?“ A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Tada im kaza: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Dragocjenost ovog Lukina evanđeoskog odlomka je u tome što daje osnovna pravila i otkriva značenje svega što se dogaña. Kršćanima je dano da shvate izazov sadašnje situacije. Pozvani su na bezuvjetno povjerenje Bogu i Kristu: „Ni vlas vam s glave neće pasti!“ Kršćanima je dano da nadvladaju teškoće svake situacije. Pozvani su na USTRAJNOST i HRABROST da se priznaju Isusovima. Konačna nam je, dakle, pobjeda osigurana. Mnoga naša braća u Kristu progonjena su, a često i ubijana zbog svoje vjere u Gospodina. Njihova nada je Isus u koga su se pouzdali. Isus nas poučava kako živjeti i što činiti da bi dočekali uzdignute glave i ponosno njegov ponovni Dolazak. Valja i neprestano MOLITI. Tako će kršćani moći opstati pred Sinom Čovječjim kada dođe. Logično je da čovjek misli na svoju budućnost. Čovjek nosi u sebi želju i moć da izgrađuje bolju budućnost. Kršćanin je pozvan izgrađivati bolju budućnost, ali u sve unoseći Krista: njegove misli osjećaje i djela. No, u današnjem svijetu sve je manje prostora za istinsko nastojanje, za pošten rad, za slobodu misli i djelovanja. U vrtlogu ovoga svijeta, punog negacija: ratovi, glad, bolest, terorizam, prirodne nepogode i…samo kršćanin može sačuvati nadu: jer mu je pogled upravljen na snagu kojom je Krist uskrišen iz tame svoga groba. Kršćanin nema nekih zemaljskih mogućnosti da budućnost ostvari prema svojim zamislima. Ali, uz Božju pomoć može učiniti mnogo. Kršćanin može vjerovati, nadati se i ljubiti, isto tako može i druge hrabriti na VJERU, NADU i LJUBAV. Kršćanin će moći, u zajedništvu s Isusom Uskrslim koji je bio raspet, nadati se i u ovom trnovitom svijetu svjedočiti ljubav i širiti prostore ljubavi. Onaj koji Bogu vjeruje nastojat će iz te vjere u Boga služiti drugome, služiti budućnosti ljudi. Kršćanin koji u Boga vjeruje, potaknut duhovnom snagom, predat će se za druge: molitvom, vjerom, nadom, ljubavlju, samoprijegorom, uslužnošću, svjedočenjem i žrtvom. Kao i prvim kršćanima u iskustvu teških događaja oko propasti Jeruzalema, tako se i nama ovi dani čine da su posljednji, da nalikuju apokaliptičkim opisima svršetka svijeta. Međutim i povijest prvih kršćana prisilila je Isusove učenike da se snađu u novonastaloj situaciji i da pravilno shvate Isusa. I Luka nama tvrdi da je, nakon strahota ok Jeruzalema, otkriveno da svi eshatološki govori ne žele ljude zastrašiti, kako se to nažalost i nama događa, nego da su poziv na novo djelovanje, na povjerenje i ljubav. Događaji, pa ma kako strašno izgledali, ne mogu staviti u pitanje kraljevstvo Božje. AMEN!

• < Prethodno
• Slijedeće >