Župa Kraljice svete Krunice

Prva Nedjelja Došašća

Prvom nedjeljom došašća, započinje nova liturgijska godina. Ove 2013./2014., to je godina A, evanđeliste Mateja.

Prvom nedjeljom došašća, započinje nova liturgijska godina. Ove 2013./2014., to je godina A, evanđeliste Mateja. Liturgijska godina (ili crkvena godina), ima dva svečana vremenska kruga: božićni i vazmeni ciklus. Pored Uskrsa, koji je zasigurno središte i vrhunac liturgijske godine, nalazi se Božić, kao drugi blagdan po važnosti. Božić je blagdan kada je Riječ Božja, druga božanska osoba, postala tijelo, blagdan kad pozdravljamo Isusa, Dijete rođeno od Djevice Marije i klanjamo mu se kao Sinu Božjemu. Četiri nedjelje koje prethode Božiću zovu se nedjelje DOŠAŠĆA ili advent. Božićni i vazmeni ciklus s „nedjeljama kroz godinu,“ tzv. zelenim nedjeljama, tvore liturgijsku ili crkvenu godinu. Vlastiti sadržaj liturgijske godine – kao i smisao i sadržaj povijesti svijeta – jest sam Krist: Uskrsli Gospodin, koji u svojoj Crkvi i sa svojom Crkvom prolazi putem tisućljeća. Upravo nas je Krist uveo u novo, treće tisućljeće kršćanstva. Smisao liturgijske godine i svekolikog liturgijskog događanja je da bolje upoznamo Krista, shvatimo istinu njegova uskrsnuća i snagu njegove ljubavi i da se pripravimo za njegov drugi dolazak – na kraju vremena. U krugu jedne liturgijske godine Crkva želi proslaviti i ponovo proživjeti „spasonosno djelo svoga božanskog zaručnika“ (Konstitucija o liturgiji, br. 102). To nije puko spominjanje. Nego, Krist hoće da se u nama 'dogodi' – On nas u Crkvi 'uvlači' u svoje događaje. Na Božić s Kristom zajedno slavimo svoje bogosinstvo, na Uskrs svoju s njime suuskrslost, na Duhove svoju – po njemu – oduhovljenost… U ovoj Godini A, uzima se kod nedjeljnih misa, za evanđelje, redovito odlomak iz Matejeva evanđelja. Isus nas dakle sam, uvodi u otajstva Božja). 

Najava

Nalazimo se na početku nove liturgijske godine. To nam sugerira odmicanje od prošlosti i ispravnije usmjerenje prema budućnosti. Mesija je već došao. Obećao je kako će ponovo vidljivo doći i uspostaviti naše kraljevstvo u kojem bi se trebali naći i mi. Kada će to biti? Ne znamo! Vjerujemo njegovoj riječi kroz koju osjećamo kako je 'nevidljivo' već među nama, da na putu života ne odlutamo niti klonimo, već da ga kroz vjeru i nadu radosna srca čekamo.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 2, 1-5)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Za današnja 1. čitanje, odabran je odlomak iz Knjige proroka Izaije, iz poglavlja 2. „Vječni mir.“ Prorok prenosi narodu Božje riječi: „Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora,…K njoj će se stjecati svi narodi…i reći: Hajdemo, uziđimo na Goru Gospodnju…u Dom Boga Jakovljeva!“ Izaija je svjestan da je Bog prisutan i djelatan u narodu i njegovoj povijesti, unatoč tome što je u njegovo vrijeme Jeruzalem bio osvojen i opljačkan. Prorok ima veličanstvenu viziju „novoga Jeruzalema“ koji će postati centar čovječanstva. On će biti „gora doma Gospodnjega.“ Zato taj Božji čovjek poziva narod da ide prema toj „gori“ prema Božjoj prisutnosti. „On će nas naučiti svojim putovima, hodit…Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.“ Neće više narod ratovati protiv naroda. Narod „će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove.“ To je božansko humana vizija budućnosti. „Gora Gospodnja,“ o kojoj prorok govori, za nas je Crkva koju je Krist ustanovio da po njoj širi svoju SVJETLOST među sve narode, te da ih međusobno pomiruje i oblikuje u novi Božji narod. Crkva – Gora Doma Gospodnjega, istina još nije u potpunosti ostvarena. Ona svoju puninu dosiže u eshatonu. Da bi se sa Siona – Crkve uspješno razglasila riječ Gospodnja, mi 'sionci,' ljudi, trebamo u njoj biti što bolje poučeni kako bismo doista stupali stazama njegovim. Prorok promatra svoju zemlju u posljednja vremena i vidi opći mir koji dolazi.

Psalam (Ps 122, 1-4)

Psalam 122 je Davidova hodočasnička pjesma s naslovom, „Pozdrav Jeruzalemu,“ Psalam podsjeća vjernike hodočasnike da ih Bog čuva na njihovom putu u „nebeski Jeruzalem.“ Hodočasnici, eve, stigoše do vrata svetoga Grada uz poklik: „Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!“ Zaustavljaju se i upućuju mu pozdrav: Šalom! (Mir!), što znači za Jeruzalem: „grad mira.“ „Onamo ulaze plemena, plemena Gospodnja.“ Ulaze i hodočasnici Crkve Božje na putu. Crkva će biti ostvarena u punini istom u nebeskom Jeruzalemu. Dotle treba izvršiti svoj udio u povijesti spasenja. Neka nas prožme posljednja, mirotvorna angažirana molitva. „Radi Dana Gospodina, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.“ Kršćani, budimo mirotvorci u Crkvi i u ljudskom društvu – molimo za cijelo čovječanstvo!

Drugo čitanje (Rim 13, 11-14a)
Čitanje poslanice Rimljanima

Za današnje 2. čitanje, odabran je odlomak, iz poglavlja 13., „Kršćanin dijete svjetlosti.“ Pavao poziva rimske kršćane na POSLUŠNOST, na BUDNOST. Kršćanima u Rimu, apostol Pavao svraća pozornost na VRIJEME koje je još pred njima: „Vrijeme je već da se od sna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže, nego kad povjerovasmo.“ Vrijeme brzo prolazi pa ga ne bi smjeli trošiti u bezvrijednom ljenčarenju, u nemoralu, kao ni u sebičnosti, jer sve to vodi, ne u puninu života, već u bezbožnost i nečovječnost. Zato Pavao poziva rimske kršćane na ozbiljnost i trijeznu budnost. Treba odbaciti djela tame i usmjeriti se Kristu koji je SVJETLO. A Kristovo svjetlo vodi u punu radost života. Pavao kaže dalje Rimljanima, a govori i nama danas: „Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.“ Pavao upozorava – daje sasvim konkretne opomene. Govori im da ne misle (a i mi danas), da su krštenjem osigurali spasenje. Vizija budućnosti na koju Pavao upozorava je „vizija svjetla,“ u kojoj će zasjati Krist u punom sjaju te će njegovi biti obasjani svjetlošću vječne radosti. BUDNOST duha o kojoj apostol govori, ne može se poistovjetiti s pasivnošću čekanja. Pasivno čekanje vodi u grešan život. Pavao veli: „… po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,…ne pogodujte požudama, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.“ Spasenje dolazi po Isusu Kristu već sada, da bi se dogodilo u potpunosti kod njegova ponovnog slavnog dolaska. Stvarnost života za sve nas vrlo je složena – svagdanja borba za preživljavanje. U takvim uvjetima budućnost je još zamršenija. Samo vjerom i nadom mogu se lakše savladati poteškoće te steći povjerenje u vječnu budućnost, usprkos svemu. Slijedimo mudrost i svetost sv. Pavla!

Evanđelje (Mt 24, 37-44)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Vrijeme je DOŠAŠĆA, ADVENTA! Čekamo rođendan našega Gospodina Isusa Krista. Ali, čekamo i dovršenje povijesti spasenja i konačnog susreta Krista u slavi. Iščekujemo njegov ponovni dolazak. Učenici pitaju: „Kada će se to zbiti?“ Isus ne odgovara na pitanje „kada,“ nego „kako“ se za Dolazak Sina Čovječjega, treba pripraviti. Znakovi će možda biti kao u Noino vrijeme: mnogi će raditi i veseliti se, „ne sluteći ništa.“ Ljudi su mislili samo na to kako će organizirati svoj ovozemaljski život. Najvažnije im je bilo jesti, piti, oženiti se. Kao da imamo pred sobom i današnje potrošačko društvo. Vežemo se za želje tijela, a zaboravljamo dušu. Upravo u vrijeme takvog života, kada mnogi nisu primjećivali prijetnje, Noa je pripravljao korablju. Ne iz straha nego iz pouzdanja. Noa se 'izdvaja' iz takvoga svijeta i postaje 'otok' u silnoj vodi. Jedino se njegova lađa i njezini stanovnici mogu oduprijeti uništavajućoj snazi općega potopa. Potop prekida ljude u njihovom uobičajenom načinu života. Nastaje propast, kaos. Međutim, sličnih pojava ima tijekom cijele povijesti. Danas nam slično tome prijeti nuklearni i bakteriološki rat. Poplave, potresi, uragani, a tek ratovi i glad i danas potresaju svijet. Isus upozorava, s ovom evanđeoskom pričom, da je naše shvaćanje života jednostrano i osuđuje takvo ljudsko ponašanje. Kršćaninu bi kraljevstvo Božje trebalo biti prvo po važnosti. Borba protiv mračnih sila ovoga svijeta moguća je samo u SVJETLU Kristova dolaska. Da bismo išli prema Danu Gospodnjem važno je izaći iz noći, iz mraka. Današnje Matejevo evanđelje nas poziva na BUDNOST. Kršćani bi u tom pogledu trebali biti prosvijetljeni. Ako budno i pažljivo promatramo sebe i sve oko sebe prepoznavat ćemo znakove aktualne Kristove prisutnosti. On je već došao i opet će doći. On je zapravo stalno među nama i s nama: u našim radostima, brigama, strahotama, u našem životu. I u najvećim kataklizmama Isus će sigurno doći. To je početak novoga života. Novoga svijeta!

• < Prethodno
• Slijedeće >