Župa Kraljice svete Krunice

Druga Nedjelja Došašća

Nedjelja za nedjeljom brzo dolazi i prolazi. Danas smo u 2. nedjelji došašća, evanđeliste Mateja.

Nedjelja za nedjeljom brzo dolazi i prolazi. Danas smo u 2. nedjelji došašća, evanđeliste Mateja. Liturgija ove nedjelje kroz svetopisamska čitanja govori nam o logici: ČEKANJA. Dakle, čekamo! Mi ljudi uvijek nešto i nekoga čekamo. Čekamo jutro i krećemo na posao, čekamo kraj radnog vremena, čekamo plaću, čekamo mirovinu, čekamo u redu pred šalterima, čekamo u redu kod liječnika, u redu za ispovijed i čekamo… Kažu da čovjek u čekanjima, samo onim 'u redovima' provede oko tri godine svoga života. I mi kršćani čekamo. Koga? Vrijeme došašća upućuje nas na Isusa Krista. U došašću kršćani čekaju proslavu Kristovog rođendana – Božić, ali kršćani čekaju i Kristov ponovni dolazak. Kršćanin živi pod vidom vječnosti. To znači: sprema se na drugi Kristov Dolazak. „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Ili po Vjerovanju: „I opet će doći suditi žive i mrtve i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!“ Da bismo dočekali njegov drugi dolazak u slavi, moramo intenzivno živjeti, založno živjeti, već sada – danas. Kad god Isus pokuca na vrata našega srca, moramo mu ih otvoriti. Presudan je stoga ovaj, baš ovogodišnji Advent. Sv. Augustin kaže: „Strah me! Pazim da Bog slučajno ne prođe kraj moje kuće, a da se više ne vrati.“ Oživimo u sebi velike 'figure' Adventa. Oni su navjestitelji, oni strpljivo čekaju, oni su angažirani Božji suradnici. To su: Izaija, Ivan Krstitelj, Marija. Prorok Izaija ukazuje na vjerničko čekanje Mesije, koji će se očitovati u svoj svojoj punini. Ivan Krstitelj – glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze!“ Dolazi Mesija koji će od robovanja grijehu osloboditi, ne samo svoj narod, nego i cijelo čovječanstvo. U povijesti su narodi dočekali rođenje Spasitelja – Isusa Krista, od Marije Djevice, pošto joj je 'krilo' oživotvorio Duh Sveti. Čekajmo Krista u živoj vjeri!

Najava

U Došašću ili Adventu pripremamo se za Božić - za proslavu rođendana Isusa Krista. Mesija o kojem govore proroci Izaija i Ivan Krstitelj za nas je došao ima već više od dvije tisuće godina. Nakon utjelovljenja Božje Mudrosti i Umnosti u osobi Isusa Krista, svijet u kojem živimo još nije ni blizu ostvarenja idealnoga mesijanskog kraljevstva. Unatoč nepravdama, u svijetu i kod nas, ne smijemo izgubiti nadu kako Bog može zlo preokrenuti u dobro, preko ljudi koji dopuste da ih zahvati Duh Mesije. To su ljudi Kristova svjetla!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 11, 1-10)
Čitanje Knjige proroka Izaije

U današnjem 1. čitanju, za 2. nedjelju došašća, odabran je članak iz Knjige proroka Izaije, iz poglavlja 11., „Dolazak pravednoga kralja.“ To je mesijanska pjesma koja točno određuje neke bitne značajke budućeg Mesije: on je iz roda Davidova, bit će ispunjen proročkim duhom, učinit će da među ljudima zavlada pravednost, zemaljski odsjaj Božje (Jahvine) svetosti. Izaija prorokuje: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.“ (Jišaj je otac kralja Davida i praotac svih Judinih kraljeva i samog Mesije (Mt 1,6-16). U tom se budućem svijetu „neće zlo činiti,“ jer će zemlja biti ispunjena prisutnošću Božjom. Izaija, dakle, navješćuje da će potomak Davidov – Mesija, učiniti totalne promjene na zemlji. A da bi mogao to ostvariti, on će biti: mudar i uman; treba imati duha savjeta i jakosti, duha znanja i bojazni da se ne iznevjeri Bogu. Takav Mesija „neće suditi po viđenju, presuđivat po čuvenju, već po pravdi.“ Sudit će pravedno onim siromasima i bijednima koji su od varalica i moćnika zakinuti. „On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.“ Prorok svome narodu pojačava nadu i čežnju za dolaskom Mesije s kojim će nastupiti nova vremena, nova vladavina, novo društveno uređenje. Izaija veli kako će u tom mesijanskom vremenu različite, pa i krvoločne životinje, moći u miru živjeti zajedno: „Vuk će prebivat' zajedno s janjetom…tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će voditi…Nad rupom gujinom igrat će se dojenče…“ U današnjem 1. čitanju, prorok Izaija podsjeća nas na dolazak Isusa Krista. Budući Mesija, Krist Gospodin bit će zahvaćen Duhom Svetim. Crkvena tradicija u Izaiji „otkriva“ sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost-hrabrost, znanje, bogoljubnost, strah Božji. Krist znači Pomazanik. Ulje kojim je pomazan, sam je Duh Sveti. I mi smo pomazani Duhom Svetim, na krstu i potvrdi; da budemo drugi „kristi – pomazanici.“

Psalam (Ps 72, 1-2. 7-8. 12-13. 17)

Psalam 72 je Salomonov s naslovom „Mesijino kraljevstvo.“ Ovaj Psalam posvećen je dakle, Salomonu, pravednom i miroljubivom, bogatom i slavnom kralju (1Kr 3,9.12.28), ali i zamišlja idealnog kralja budućnosti. Židovska je i kršćanska predaja u njemu gledala presliku mesijanskog kralja kojega je prorokovao Izaija (Iz 9,5; 11,1-5). Pjesnik pjeva: „Bože, sud svoj daj kralju…nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!“ Mesijansko će vrijeme trajati do kraja vremena: „U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – dovijeka! I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granice svijeta.“ On, Mesija – zagovarat će siromaha, spasit će ga i blagosloviti ga. Nek' mu ime ostane zauvijek pod suncem. 'Klijat će mu ime.' Ove riječi podsjećaju na 'mladicu' Jišajevu i na mesijansko ime 'Izdanak.' Ime njegovo neka bude blagoslovljeno dovijeka – Ime Sina, Gospodina, Isusa Krista.

Drugo čitanje (Rim 15, 4-9)
Čitanje poslanice Rimljanima

Poznato je iz povijesti svete Crkve, da je Evanđelje došlo u Rim iz Jeruzalema. Prva vijest došla je onamo iz prvih kršćanskih Duhova. Kad su nastali progoni Crkve u Jeruzalemu, onda su mnogi kršćani pobjegli na razne strane Rimskoga carstva, pa tako i u Rim. Rimsku kršćansku zajednicu osnovao je prema svjedočanstvu prvih kršćana sveti Petar apostol. Ta zajednica vjernika u Rimu, kojoj apostol Pavao piše, bila je sastavljena od osoba različitih naroda i kultura iz raznih dijelova Rimskoga carstva. Sigurno je da su te različitosti otežavale jedinstvo tih zajednica. Posebno je nastajala napetost između judeokršćana i onih iz poganstva. Apostol nije tražio da netko najprije postane Židov pa da onda bude kršćanin. Pavlu, kao apostolu naroda bilo je veoma na srcu da nestane razdor meñu njima i da zavlada savršena ljubav i sloga. Pavlu je bilo jasno kako je Isusovo evanđelje namijenjeno svim narodima svijeta, bez obzira na rasu, narodnu pripadnost i njihovu kulturu. Zato Pavao piše rimskim kršćanima: „Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno složni budete poput Krista Isusa…Prigrljujte jedni druge kao što je Krst prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju, da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga…“ Pavao poučava Rimljane, a i sve nas, da u svakom čovjeku treba gledati Božje stvorenje i da su svi ljudi međusobno braća i sestre koje Stvoritelj jednakom ljubavlju ljubi. Nitko ne bi smio kazati kako ljubi Stvoritelja, a da ne ljubi sva njegova stvorenja – ljude. To je zapravo najdalekosežnija Kristova poruka, koja donosi radost i sigurnost kod svake pojedine osobe, kad shvati da je vrijedna i od Stvoritelja voljena osoba ukupne ljudske obitelji. Crkva nasljeduje Isusa Krista. Ona je zajednica svih ljudi. Njezina ljubav prema svima, poput njezinog osnivača Isusa Krista, ne poznaje granice. Zato Crkva i nije protiv „suvremene globalizacije,“ ako ona unaprjeđuje dostojanstvo i prava svih ljudi.

Evanđelje (Mt 3, 1-12)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primili su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im:“Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“

Zaključak: 

Obratite se! Ivan Krstitelj u današnjem evanñelju poziva na OBRAĆENJE i promjenu života. „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ Kršćansko je čekanje ispunjeno željom za obraćenjem. Ono daje smisao čekanja. Naša religiozna i kulturna baština koje smo dionici, pa i naše slavljenje Došašća i Božića, ne mogu biti temelj spasenja ako svoj temelj nemaju u osobnom obraćenju: misli, osjećanja i života spram Krista, darovatelja života i spasenja. Obratite se! Što to danas za nas znači? To je hitan poziv. Nema vremena. Kraljevstvo je nebesko već ovdje, na vratima. Tko se ogluši na taj poziv doživjet će sudbinu stabla kojemu je na korijen već položena sjekira. Obraćenje zahtijeva plodove: odbaciti grijehe, prihvatiti vjeru i svoga bližnjega. Obraćenje je osobni odgovor svakog čovjeka iz njegovog duhovnog traganja za srećom, za smislom. Svatko je od nas željan novoga, boljega života. Hoćemo li se zadovoljiti stvarnostima koje prolaze ili ćemo dopustiti Duhu Božjemu da nam promijeni srce? Došašće je! Advent je! Pripravljamo se za Božić. Trebamo poći na ispovijed i očistiti svoju dušu od grijeha. Poznati su nam ovi dani došašća po darovima. U našim se obiteljima udomio običaj da i pod božićnim borom članovi obitelji nalaze darove. Povezuje se to s Isusovim dolaskom. Zato te darove donosi mali Isus. U svojoj biti Isus je dar svakoj obitelji, svakom srcu. U Isusu Kristu prepoznajemo dar neba, na koji nikada nećemo moći istom mjerom odgovoriti. Vrijeme DOŠAŠĆA je i vrijeme NADE. Riječi proroka Izaije čuju se tokom došašća. „Ne gubite nadu,“ glavna je poruka svih odlomaka toga jedinstvenog proroka i za današnje vrijeme. To je poruka koja bi htjela podići i naš narod u ovim poratnim vremenima. To je poziv na povjerenje da će ozdraviti još uvijek izranjena Hrvatska. To je konkretna nada da Bog nije zaboravio na naš narod. Obraćenje je poziv na osobnu promjenu, ali je i poziv narodu mnogima. Bog želi novi narod. Bog sigurno želi i „novu Hrvatsku“ – želi sve obraćene Hrvate. Današnja nas nedjelja zove na provjeru našega angažmana. Mi smo pozvani. Ne valja samo mijenjati srce u intimnosti vlastite savjesti, nego treba mijenjati i svijet, društvo, mentalitet današnjice. Bog bi htio biti sve u svima. Pomognimo mu! AMEN!

• < Prethodno
• Slijedeće >