Druga Nedjelja po Božiću
- Detalji
- Objavljeno 05 Siječanj 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
Sveto evanđelje, koje se čita danas u Drugu nedjelju po Božiću, isto je kao na 3. božićnoj misi, jer nam taj odlomak jasno tumači što znači: Utjelovljenje Sina Božjega. Dakle, glavno obilježje današnje sv. mise jest sveto božićno Otajstvo: Isusovo Utjelovljenje i rođenje. Vrhunsko Božje otajstvo jest Božić, utjelovljenje (učovječenje) Sina Božjega koji „radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postade čovjekom“ (staroslavenski: učovječi se).
Druga nedjelja po Božiću sva je usredotočena na to božićno otajstvo, koje će se razviti u misterij našeg otkupljenja. A najveći plod našeg otkupljenja je, što smo uzdignuti u nebeske visine: da zaživimo na Božjoj razini, kao… „zajedničari (sudionici) božanske naravi…“ (2Pt 1,4). „Vidi Božje otajstvo!“ pjeva naša božićna pjesma „Radujte se narodi.“ Na Božić, susrećemo se s riječju otajstvo – misterij. Riječ otajstvo, misterij, označava istine koje su razumu nedokučive, a saznajemo ih vjerom iz Božje objave. Vjerujemo na riječ Krista Gospodina, Učitelja našega. Rođenje Isusovo neuništiva je povijesna činjenica. Tu veliku povijesnu činjenicu posve sigurno dokazuju Evanđelja.
On sam, njegova osoba zadnji je kamen temeljac naše vjere. „Nitko ne poznaje Sina doli Otac niti tko poznaje Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“ (Mt 1,27), tako nama Isusovim vjernicima govori evanđelist Matej. Pisac kaže, da riječ otajstvo – misterij u kršćanstvu označava još nešto, a to je: božansko događanje u ljudskomu. Bog je 'ušao' u našu povijest, po Sinu Isusu Kristu da bismo i mi zaživjeli u Bogu.
Najava
„K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!“ Ne primiše ga njegovi – njegov narod kojemu je Isus pripadao. To je narod Saveza i obećanja koji u Isusu nije prepoznao Božji pohod i nije ga prihvatio. Isusa je njegov vlastiti narod odbacio, osudio i isključio iz svoje sredine, pogubio ga na križu zajedno sa zločincima. A tko su oni koji ga primiše? To su ono koji su se za njega opredijelili, oni su svjesno i osobno prihvatili Isusa kao temelj svoga života. Njima Isus… „podade moć da postanu djeca Božja.“ To smo braćo i sestre svi mi! Radujmo se Isusu!
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Sir 21, 1-2. 8-12)
Čitanje Sirahove knjige
U današnjem 1. čitanju, iz Knjige Sirahove, stihovi donose „ Hvalu mudrosti.“ Božanska mudrost je prije svakog stvaranja (Izr 8, 22+). Bog bdije nad svijetom i nakon stvaranja. Ovaj odlomak govori o poosobljenoj mudrosti (Izr 1,2-33+) i pohvalama mudrosti. Upravo ovi odlomci predstavljaju središnje poglavlje ove Knjige i s „pohvalom mudrosti,“ pisac daje tumačenje povijesti. Mudrost je tijesno povezana s Bogom, ona je od Boga, ona je sam Bog: „Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.“ „Mudrost“ je jedna od najznačajnijih riječi, odnosno pojmova Staroga zavjeta. Mudrost, koja dolazi od Boga, prelazi na čovjeka, na cijeli svijet. Mudrost je opisana u Knjizi Mudrosti i Knjizi Sirahovoj. Postoji nekoliko odlomaka tih knjiga (Izr 8,22-31; Sir 24,1-8; ; Bar 4,9-38), u kojima „Mudrost“ progovara kao „neka samostalna osoba,“ uz Boga. Ona govori ovo: „Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati do dovijeka...Pred njim sam služila u svetom šatoru…nastanila se na Sionu…i vlast mi je u Jeruzalemu.“ Ove riječi govore da je Bog svu svoju mudrost prenio na svoj Izabrani narod – na Izraela. Za Ben Siraha hramsko je bogoslužje u Jeruzalemu još jedno djelo mudrosti kao izraz Božje savršenosti. Bogoslužje u Hramu je propisano Zakonom, koji je isto što i mudrost. Mudrost kaže: „Tko mene sluša taj se ne stidi i tko sa mnom radi taj ne griješi.“ Sveti pisci u ovim riječima prepoznaše naviještaj utjelovljenja Sina Božjega, Isusa Krista. Isus se zaista pojavio kao utjelovljena mudrost Božja. Krist Isus jest Mudrost Božja, najintimnije (najčvršće) povezan sa samim Bogom, Ocem i u isto vrijeme on je jedan od nas. Čovjek je s njim povezan u sakramentu krštenja i euharistije – sam postaje sudionik božanske mudrosti. Po tome je svaki krštenik uveden, u najprisniji odnos s Bogom. Dakle, kad smo primili kršćanstvo prije trinaest stoljeća, primili smo i Mudrost Božju. Da li je Mudrost zaista među nama – u našem hrvatskom narodu? Da li je Isus Krist moja mudrost? (usp. 1Kor 1,30).
Psalam (Ps 147, 12-15. 19-20)
Psalam 147 je: „Hvalospjev Svemogućemu.“ U Gospodinu pjesnik slavi osloboditelja Izraela, Stvoritelja, prijatelja „siromaha.“ Psalam govori o Božjoj dobroti prema Izabranom narodu. Bog im dade Jeruzalem i blagoslovi sinove svoje. Gospodin… „dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom…brzo trči riječ njegova.“ Riječ Božja stigla je na zemlju. „Riječ svoju on objavi Jakovu…i zakone Izraelu.“ Riječi Psalma – Riječ Božja stigla je na zemlju, po Isusu Kristu. On hrani svoj narod „najboljom pšenicom,“ euharistijom, ali i svojom Riječju – Evanđeljem. Ta „Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ (Iv 1,14).
Drugo čitanje (Ef 1, 3-6. 15-18)
Čitanje poslanice Efežanima
Početak Poslanice Efežanima sv. Pavla, je „Himan spasenjskom planu Božjem.“ Himan: Bogu, Ocu, koji odjelotvoruje svoj vječni naum – plan spasenja, sa svemirom, čovjekom i cijelim čovječanstvom. Blagoslov u Poslanici upravljen je prvo: Bogu Ocu, koji ljubi i koji je 'zamislio' plan; drugi: je Isus Krist, u kojem je i po kojem je Bog ostvario svoj plan; a treći: je Duh – duhovni blagoslov. Bog „ljubi“ i „u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“ Bog: „nas zamilova u Ljubljenome,“ svojom dobrotom i svojom milošću. Sina je Otac poslao i postavio za Gospodina i Gospodara. Pavao poučava Efežane da izriču blagoslov Bogu Ocu, koji je poslao Sina, da nas spasi po svojoj žrtvi na križu. Pavao je radostan zbog čvrste vjere Efežana i u njihovo ime upravlja molitvu Bogu, koji je „Bog i Otac Gospodina našeg Isusa Krista,“ jer samo po Kristu čovjek dolazi do Boga i omogućava mu da ga spozna po njegovu Duhu. Duh Sveti kad „uđe“ u srce čovjeka omogućava mu spoznati nadu kršćanskog spasa i slavu koju može baštiniti među svetima. Duh Sveti je: (su): „oči srca“ i „oči vjere“ svakog kršćanina.
Evanđelje (Iv 1, 1-5. 9-14)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Zaključak:
Vjerska je istina u našem narodu da svećenik ovih dana, u ime Isusa, Utjelovljene Riječi i u ime Crkve, pohađa blagoslovom vjerničke obitelji, kuće i stanove. To je prilika za susret i molitvu u okviru svakodnevnog vjerničkog života u obitelji. Svećenik blagoslivlja obitelj i prostore u kojima ljudi obitavaju. Posvećuje prostor i unosi u nju svetost Božje nazočnosti. Bilo bi divno kada bismo taj blagoslov osjetili i doživjeli zaista kao pohod Božji. Još bi bilo ljepše kada bi Gospodin osjetio, ulazeći u naš dom da ulazi u naše srce, u prostor koji je njegov, prostor onih koji ga radosno prihvaćaju. Tek tada će on preobraziti 'lice' ove zemlje, preobraziti i obnoviti 'lice' naše domovine Hrvatske. Sveta zemlja, sveta domovina postaje tek onda, ako postane zajednica onih koji Boga primaju i priznaju, onih koji žele živjeti pošteno i sveto, po načelima što nam ih je Isus darovao. Na taj način bit ćemo sigurni: ako ovih dana primimo Riječ Božju, Sina Božjega, kao blagoslov i kao jedino i jedinstveno svjetlo života po kojem ćemo se ravnati. Samo takve će nas on prepoznati i primiti kao svoje kad jednom dođemo u blaženo zajedništvo s njime, onamo gdje nam je pripravio mjesto. Dolaziš Gospodine Isuse i danas! Dolaziš neprestano! Dolaziš u pričesti, u svakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u nevidljivim, unutarnjim razgovorima duše. Dolaziš, Isuse, u čovjeku, u bratu, u svakom bližnjemu. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo, ne vidimo.
