Biskupi pozivaju mlade na SHKM

Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK-a mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa, održano je u ponedjeljak, 27. siječnja 2013. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.  

Oče biskupe, hrvatska katolička mladež raduje se nacionalnom susretu mladih koji se 26. i 27. travnja održava u Dubrovniku. Kako napreduju pripreme? Što možemo očekivati od SHKM-a 2014?

Vjernici Dubrovačke biskupije, osobito mladi, zapravo već intenzivno žive Susret hrvatske katoličke mladeži. Sve se više ljudi uključuje u organizaciju, stavljaju tom projektu na raspolaganje svoje talente i svoje vrijeme. Uvjeren sam da je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku za našu biskupiju, osobito mlade naše biskupije, velika prilika za rast u vjeri. Plodovi se već vide. Nadamo se da će i svi oni mladi koji dođu na Susret moći participirati u njima. Sa željom da nam susret u Dubrovniku svima bude poticaj za rast u istinskoj slobodi, onoj za koju nas je Krist oslobodio i na koju nas on poziva, pripremamo bogate i zanimljive sadržaje. Oni koji nam dođu u pohode moći će bolje upoznati - ne samo prirodno i kulturno, nego i duhovno bogatstvo ove biskupije i grada Dubrovnika. 

U Sisku ste nam rekli kako se nadate da će domaćinstvo Susreta hrvatske katoličke mladeži probuditi mlade Dubrovačke biskupije. Jesu li se mladi probudili? Što ovaj Susret, ali i pripreme koje traju već gotovo dvije godine, donose mladima Dubrovačke biskupije?

Jedan od ciljeva, a ujedno i najvećih plodova Susreta hrvatske katoličke mladeži je „buđenje” mladih. Dubrovačka biskupija ima svoje specifične okolnosti, geografsku rascjepkanost, malena sveučilišta, dugačku turističku sezonu… Sve to otežava pastoral mladih. Sa Susretom hrvatske katoličke mladeži odvila se jedna drugačija priča. Mladi ove biskupije su se ujedinili oko ideje da zajedno grade nešto posebno. Susret su doživjeli kao priliku da i ovaj dio naše domovine i Crkve prodiše novom svježinom. U zraku se osjeća veliko zajedništvo, entuzijazam i radost susreta koji su mladi pronijeli u svaki kutak naše biskupije 

Na koji način će SHKM utjecati i na sveopći duhovni rast vjernika Dubrovačke biskupije?

S približavanjem Susreta sve se više osjeća zanos oko njegovog odvijanja. Šećući ulicom „susrećete“ plakate koji vas pozivaju da i vi ostanete dio te priče. I mnogi mladi se odazivaju. I čujete slučajne prolaznike koji komentiraju Susret i događaje koji su s njim povezani. To znači da je i njih Susret dotaknuo. Ovo će dodatno dobiti na značenju nakon što se mnogi od njih uključe u susret, nudeći mladima prostor u svojim domovima. Imam dojam da se sa Susretom razbijaju i mnoge predrasude o Crkvi, osobito među našim mladima. Za mnoge od njih to jedan novi susret s Bogom i s Crkvom. Kroz sudjelovanje u pripravi mladi osjećaju da nam je do njih stalo, da su nam važni. I nesebično se daju. Sve je to, na svoj način, doprinos duhovnom rastu vjernika ove biskupije. 

Na raspolaganje se stavilo više od 1600 volontera. Vjerujemo da ste ponosni tolikim brojem mladih koji se žele nesebično staviti u službu drugima. Kolika je važnost volontera za SHKM i koja je njihova uloga?

Oni su važni jer oni su pravi organizatori ovoga Susreta. Oni nisu samo mladi ljudi koji su se u tehničkom smislu odlučili staviti na raspolaganje organizaciji jednog tako velikog događaja, nego su to su mladi ljudi koji žele pokušati pogledati na svoj život i svijet drugačijim očima i iz jedne drugačije perspektive. Biti volonter zapravo znači biti spreman upoznati sebe kao čovjeka, prepoznati vlastite talente i ugraditi ih u zajedništvo koje te treba baš onakvog kakav jesi. U animaciji mladih se često zna spomenuti da je svaki čovjek uistinu poseban i jedinstven i kao takav iznimno potreban. Znate, Susret se može održati bez svakoga, ali sa svakim pojedincem on postaje veći, ljepši i bogatiji. Možda ni nakon Susreta dio naših volontera ovoga neće biti u potpunosti svjestan, ali njihova dobra volja ulijeva mi sigurnost da neće prestati tražiti i osobito da će znati adresu na koju se uvijek mogu obratiti, vrata na koja uvijek mogu pokucati. 

Kako ste zadovoljni odazivom vjernika župa Dubrovačke biskupije za smještaj mladih hodočasnika? 

Veliki dio vjernika naše biskupije je otvorio vrata svojih domova za mlade hodočasnike. Mi smo mala i rascjepkana biskupija, ali imamo zaista veliko srce. Neke od naših župa će primiti skoro veći broj mladih nego li imaju stanovnika. Drugi još uvijek razmišljaju. Neki se jednostavno ne usuđuju upustiti u ovu avanturu. Pred nama su još tri mjeseca. To znači i da je još puno prilika. Pravi odgovor na ovo pitanje moći ću dati tek nakon susreta. 

Geslo ovogodišnjeg SHKM-a koji se održava u gradu slobode je „Na slobodu pozvani“. Koju poruku o slobodi želite da mladi ponesu sa Susreta i ugrade je u svoje živote?

Dubrovnik je poznat kao grad slobode. Naši su preci prepoznali slobodu kao jedan od najvećih darova koje nam daruje Gospodin. I mi smo danas, više nego ikad prije, pozvani promišljati o tom daru. Živimo u slobodnom društvu, ali znamo li zapravo biti slobodni? Želio bih da svi mladi koji se pripremaju za SHKM, bilo kao volonteri ili sudionici, otkriju pravo značenje slobode. Uvjeren sam da im u tome mogu pomoći i pripremne kateheze. Odbacujući blijede interpretacije slobode OD, koje najčešće i nisu sloboda nego bijeg od sebe i od odgovornosti u još veću neslobodu, želimo im poručiti da je istinska i prava sloboda, sloboda ZA. Samo sloboda ZA nam pomaže rasti i oblikovati se, bez straha od odgovornosti i prihvaćajući sebe i svijet oko sebe. 

Što ovaj Susret znači za Vas osobno?

Za mene osobno Susret je milosni dar, od Boga dana prilika da u zajedništvu s drugima, svojim bližim suradnicima i osobito mladima ove biskupije, učinim nešto važno za sadašnjost i budućnost ove mjesne Crkve. 

Što je po Vama najveća vrijednost Susreta hrvatske katoličke mladeži?

Najveću vrijednost Susreta hrvatske katoličke mladeži, po mom mišljenju, izražava riječ susret. To je susret u vjeri, molitvi, radu, zabavi… s drugima sebi sličnima po mladosti, pripadnosti istoj vjeri i istom narodu. U zajedništvu s njima, to je istovremeno i susret sa Crkvom koju možemo doživjeti kao obitelj kojoj i sami pripadamo i postati njezini graditelj. To je, na kraju, i susret s Bogom na jedan nov i neponovljiv način. Svi ti susreti, svaki od njih na njima svojstven način, nas osposobljuju za jedno autentičnije življenje svoje kršćanske vjere u svijetu i vremenu koji su nam, kako ja to volim reći, darovani, ali i zadani.

Podijeli