Župa Kraljice svete Krunice

Sedma Uskrsna Nedjelja

U Sedmoj smo uskrsnoj nedjelji koja je u znaku MOLITVE – molitve PRVE CRKVE: „Dođi, Duša presveti.“ U Djelima apostolskim Crkva se najprije pojavljuje kao Ecclesia orans – Crkva moliteljica. U leksikonu ikonografije, Crkva se pojavljuje kao „ženski lik u stojećem stavu, raširenih ruku i dlanova okrenutih prema gore,“ a označava Mariju Bogorodicu, ali i Crkvu. Raširene ruke podjednako označavaju molitvu kao proslavu Boga, a i vapaj za pomoć. Dlanovi okrenuti prema gore očekuju Božji dar i pomoć. To je najtipičniji oblik kršćanske molitve, sačuvan još i danas u našoj pobožnost, zavisno od pojedinog kraja. U liturgiji je osobito prisutan u moljenju Očenaša. Iz današnjih liturgijskih čitanja doznaje se da su apostoli u dvorani Posljednje večere s Marijom u MOLITVI. Krist je Uzašao na nebo – vratio se svome Ocu. No, on je obećao da će biti sa svojima i da će im poslati Duha. Tako učenici okupljeni oko Marije, očekivali su u „gornjoj sobi,“ dolazak DUHA. Duh Sveti dolazi na skrušenu molitvu. Molitvom su se pripravljali i jačali za teško poslanje – biti svjedoci Kristovi u svijetu. Gornja soba je sigurno ista ona dvorana Posljednje večere koja se naziva, Coenaculum-Blagovalište. Tu se sabrala PRVA CRKVA: apostoli, žene koje Luka spominje u pratnji Isusa Krista, te njegova najbliža rodbina. Osobito je važno što je ovdje Marija, Majka Isusova koja postaje temelj naslova Majke Crkve. Bitno je istaći za povijest kršćanstva da je ova molitva – PRVA DEVETNICA, od Uzašašća do Duhova. Isus u evanđelju moli Oca za svoje. Stoga se u sve tri godine (ABC) pojavljuje kao evanđelje tzv. veliko-svećenička molitva Isusova (Iv 17).

 Najava

Riječ je o MOLITVI! Kristov Duh najbolje prosvjetljuje i osnažuje kroz molitvu. Molitva je mjesto istinskoga zajedništva učenika i mjesto njihova susreta s Uskrslim. „Krist moli za nas, moli u nama i mi se molimo njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, molimo se njemu kao svom Bogu“ (uči nas sv. Augustin). U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, molimo svaki dan. Neka, tvoj Duh Isuse, preobrazi i nas i učini tvojim učenicima!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 1, 12-14)
Čitanje djela apostolska

Za ovonedjeljno liturgijsko 1. čitanje, odabran je tekst iz Djela apostolskih, iz poglavlja 1., „Crkva u Jeruzalemu“ – „Apostolski zbor.“ Sveto pismo, kako o Kristovu Uskrsu, tako i o Uzašašću govori kao o činu kojim je sam Bog, Otac, proslavio svoga Sina. Luka u Djelima piše: „Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanog Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema…“ Isus je „UZET“ na nebo. To je dakle, djelo Očevo. Važan je ovaj osobni suodnos Oca i Sina. U svom Uskrsu i u svom Uzašašću, Isus je i kao čovjek, na poseban način doživio tu jedinstvenu LJUBAV svojega Oca. Djela dalje potvrđuju tijek događaja: „I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili apostoli: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, Majkom Isusovom i 'braćom' njegovom. Ovaj dio iz Djela apostolskih opisuje PRVU zajednica sastavljenu od Isusovih učenika, njegove Majke Marije i žena koje su ga pratile na njegovom putu naviještanja. One su bile s njim i u zadnjim trenucima smrti na križu. U toj zajednici bila su i Isusova „braća – rođaci.“ Povrativši se s Maslinskoga brda, odakle je Isus otišao u nebesku slavu, ta zajednica je poslušala Isusovu izričitu želju da ne napuštaju Jeruzalem, nego da čekaju obećanje Očevo. I pisac veli: „Svi oni bijahu jednodušno postojani u MOLITVI.“

Svi su oni znali što trebaju činiti – nastaviti Isusovo djelo, na zemlji. Za to im je bila potrebna unutarnja snaga, polet i ustrajnost.U dvorani Posljednje večere, zajedno, čekali su obećanje Božje – Duha Branitelja, Duha Istine – Isusova Duha, koji će ih ojačati i ispuniti svojim darovima kako bi mogli nastaviti njegovo započeto, spasonosno djelo „do nakraj zemlje.“ Zato su oni „u gornjoj sobi,“ jednodušno postojani u MOLITVI. Luka u Djelima često ističe ove tri karakteristike prve Crkve: jednodušnost, ustrajnost, postojanost – te zajedničku molitvu. „Duh molitveni,“ osobit je dar mesijanskih vremena. S radošću se zapaža dar MOLITVENOG DUHA i u Crkvi našega vremena. Hvala Gospodinu Isusu! Njegujmo „molitveni Duh“ i u nama samima!

Psalam (Ps 27, 1. 4. 7-8b)

Psalam 27 je Davidov i ima naslov, „U Božjoj blizini nema straha.“ Kralj David, u svom dugom kraljevanju, uvijek je štovao Boga i iskreno se kajao za svoje grijehe koje mu je milosrdni Bog uvijek opraštao. Pjesnik Ps pjeva: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga…“ Po himnu o stvaranju, SVJETLOST je prvo djelo Božje, pa stoga i prvo očitovanje Boga – slika Boga na djelu (Post 1,3). Po C. Tomiću, Ps 27 spada meñu najljepše Psalme i po umjetničkom sastavu i po dubokoj srdačnoj religioznosti kojom odiše. Psalam je pun vedrine, pun NADE i pouzdanja u Boga. U drugoj kitici istaknuta je pjesnikova MOLITVA: „Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga,…“ Pjesnik, vjernik potpuno se pouzdaje u Boga, i MOLI za život u njegovom, vječnom, Domu Gospodnjem. Molitelj je zbog grijeha u tmini. Samo ga Gospodin može izbaviti, a to je svjetlost i spasenje. I u ovom Psalmu riječ je o spasenju grešnika. Čovjek moli od Boga spasenje, jer spasenje može udijeliti samo Bog.

Drugo čitanje (1 Pt 4, 13-16)
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Za ovonedjeljno 2. čitanje, odabran je tekst iz Prve poslanice svetoga Petra apostola, iz poglavlja 4., „Krivo samopouzdanje“ ili „Smjernice za vrijeme nevolja.“ Petar poučava novokrštenike kako će izdržati progon i patnje. Obraća im se s ljubavlju i kaže: „Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnji da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.“ I u ovom odabranom odlomku pojavljuje se tema progona i patnje. Progonstvo je sastavni dio kršćanskoga života na ovom svijetu. ( O Bože, ne mogu, a ne spomenuti naše vukovarsko nedavno progonstvo: 8 godina bili smo prognanici. Progonstvo, uz Božju pomoć, spašava život). Progonstvo, ne samo da kuša vjeru kršćana, nego po njemu kršćani sudjeluju u Kristovim patnjama. Zato Petar veli: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.“ Štoviše, progonstvo je izvor radosti, jer znači, već sada, sudjelovanje u Kristovoj proslavi (Dj 1, 21+). Duh Božji je nad onima koji radi Krista podnose pogrde. Samo vjernici ne smiju činiti djela koja zaslužuju kaznu i pogrdu – ne činiti zla djela. Trpjeti jednostavno stoga što si kršćanin nije sramota. Zato Petar govori: „Ako kao kršćanin (trpi) neka se ne stidi, nego neka slavi Boga…“ I kršćanin ima Kristov put: kroz patnju k radosti, kroz poraz k pobjedi, kroz smrt u život, kroz Veliki petak, k Uskrsu i Uzašašću. Samo Duh Sveti može ljudima dati takvu hrabrost i odvažnost (Mt 10, 20), sve do mistične radosti u najtežim mukama, kakvu su iskusili toliki sveci, pa i ljudi naših dana. Taj Duh je trajni dar Kristov, on „počiva u nama,“ on je „slatki Gost duše.“ Dakako, kršćani trebaju u svemu prednjačiti uzornim moralnim životom – Životom u Isusu Kristu – u poštenom radu i istini. Molim te Isuse za Duha tvoga!

Evanđelje (Iv 17, 1-11a)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sada upoznaše da je od tebe sve što si mi dao, jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je i tvoje moje i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.“ Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Apostoli s Majkom Marijom, MOLE i čekaju dolazak Duha. U dvorani Posljednje večere, učenici okupljeni oko Marije, očekivali su dolazak Duha, kojega im je Isus obećao. Molitvom su se pripravljali za teško poslanje da budu svjedoci Kristovi u svijetu. Krist se vratio svome Ocu, no, on je obećao da će biti sa svojima i da će im poslati Duha – Duha Branitelja, Duha Očeva i Duha njegova. Oni očekuju Duha Kristova u ustrajnoj Molitvi. Na molitvi, u dvorani Posljednje večere, su: apostoli, Majka Marija i žene koje su Isusa pratile na njegovom putu propovijedanja, te Isusova 'braća' – rođaci. Bibličari ovaj skup nazivaju Prvom Crkvom kojoj je Majka Marija, Bogorodica, temelj i Majka Crkve. A njihova molitva je: Prva devetnica za Duhove. Isus prvo moli Boga, Oca, za svoje učenike, oni ostaju na zemlji i trebaju: snagu, hrabrost, znanje i ustrajnost, za prenošenje Kristova djela, Kristove Riječi, Evanñelja, po „svem svijetu.“Otac je uslišao Kristovu molitvu i obećao Duha Branitelja, Duha Istine, Duha Ljubavi, Duha koji će apostole podsjećati na sve što je Isus govorio i što je činio. Apostoli su preko Duha Svetoga dobili ogroman zadatak i poslanje za cijeli svijet. Na kršćanima je zadatak: učiniti svijet onakvim kakvim ga je Bog zamislio i stvorio. Božji naum je da SAV SVIJET postane mjesto LJUBAVI i ISTINE. U transformaciji svijeta oni koji su Isusovi trebaju biti, sjeme i kvasac, te nastaviti njegovo djelo, ne napuštajući svijet, nego unutar svijeta raditi tako da ga preobraze. Ostati slobodni od svjetske zavodljivosti i ne prilagođavati se njima, nego u svijet unijeti vrijednosti Kraljevstva. Svijet u kojem živimo treba voljeti – ne mrziti – jer ga samo ljubavlju i dobrotom, možemo preobraziti. Onaj koji ima Duha Kristova ne smije biti ubojica, kradljivac i razbojnik, ne može biti onaj koji će u tuđem zlu tražiti vlastito dobro. Onaj tko je Kristov spreman je, naprotiv, sam trpjeti zlo i radovati se kao zajedničar Kristovih patnji. Molimo te, Isuse, da nas pratiš i dalje, kako si to obećao svojoj Crkvi. Molimo te, Isuse, za Duha tvoga Svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je svojim mirom i sigurnošću. Molimo te, Isuse, da nas pohodiš, da nas ispuniš tim Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, lice svijeta. Neka i nas preobrazi i učini tvojim učenicima.

• < Prethodno
• Slijedeće >