Osamnaesta Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 03 Kolovoz 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
Svako živo biće na svijetu, treba određenu hranu da bi preživjelo. To je zakon opstanka jer bez hrane nema života, nego se umire i nestaje. Za čovjeka samo materijalna hrana nije dovoljna i potrebna mu je duhovna hrana. Čovjeku je potrebna takva hrana, koja će mu omogućiti pravi tjelesni i duhovni život i rast.
Za čovjeka se Bog brine za materijalno i duhovno, ali ne bez njegove aktivnosti, truda i želje, niti Bog išta može niti želi bez njega učiniti. Isus hraneći ljude u pustinji govori apostolima da im daju jesti jer želi suradnju s njima i svima nama. Želi u apostolima i slušateljima pobuditi vjeru i pouzdanje u Božju svemogućnost, dobrotu i ljubav, što je ljudski nemoguće.
Isus uz hranu za tijelo mnoge čudesno tjelesno i duhovno ozdravlja, pomiruje s Bogom i ljudima, te potiče na Božje, vječne i nepropadljive vrednote. To se događa i u slavlju Svete mise, koju proslavljamo i kajemo se za učinjene grijehe.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 55, 1-3
Čitanje knjige proroka Izaije
Za 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Izaije II., iz poglavlja 55. Prorok je nadugo i naširoko naviještao blisko oslobođenje deportiranih Židova u Babilon. Sve je spremano za taj događaj. Sada je dovoljno da se u to vjeruje; odatle se razumije ganutljivi poziv: "Svi vi koji ste žedni" - Ti žedni toliko su ugnjetavani da moraju plaćati i vodu koju piju. Bez novca, oni se muče i ništa ne zarađuju.
Takvi su bili oni u izgnanstvu, koje je prorok imao pred očima: "Ubogi i žedni vodu traže, a nje nema" (Iz 41, 17). "Dođite" - Ti ponizni žele ono bitno: vodu. Ali onaj koji ih poziva, cilja na njihovu želju i obećaje mnogo više od željenoga: vino, mlijeko i mirisna jela. "Dođite k meni" - Tko tu poziva? Oni kojima je bila bliska biblijska tradicija, mogli su pomišljati na lik Mudrosti, koja poziva k sebi na križanjima putova i pruža gozbu što hrani um i daje sposobnost razlikovanja (usp. Izr 8, 1-19; 9, 1-5).
Nije li sam Bog onaj koji naviješta blaženstvo svojega kraljevstva kao svečanu gozbu? Samo on može obećati "vječni savez" i uspostaviti blagodati Davidova kraljevstva.
Psalam (Ps 145, 8-9. 15-18)
Psalam 145 je Davidov hvalospjev Bogu. Pjesnik hvali Boga za sva djela njegova – za ljubav i milosrđe njegovo: "Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom." Gospodin je dobar svima. On hranu svima daje. "Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme." U Psalmu se susreće Božja briga za čovjekovu svakidašnjicu: "Otvaraš ruku svoju, Gospodine i sitiš nas." I, Isus je u svoj Očenaš stavio molbu za svagdanji kruh, baš ovaj zemaljski, pravi kruh, materijalni. Psalam nas poziva da budemo Božji sljedbenici, da možemo preuzeti Božju ljubav i za materijalne potrebe svoje braće. Pjesnik Psalma i nama govori: "Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno." Božja hrana je istinska ljubav prema svakom čovjeku.
Drugo čitanje (Rim 8, 35.37-39)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Pavao je raspravljao o raznim vidovima našega novoga života i naše nade. Njegovo izlaganje u današnjem odlomku upravo vrvi čuvstvima, tako da su ga neki nazvali 'himnom Božjoj ljubavi'. Sudište - Božji sudac nam je naklonjen, on je "za nas" (r. 31). Krist nas zastupa kao odvjetnik (r. 34). Tko će dakle "optužiti izabranike Božje" (r. 33)? Koje nas zapreke mogu spriječiti da budemo Kristovi? Tko će nas odijeliti od ljubavi koju on ima prema nama? Odbijene optužbe - Kršćanin može protiv sebe imati nevolje, tjeskobe, progonstva, glad, golotinju, pogibao i sve druge opasnosti vezane uz rizik vjerovanja u okolišu neprijateljski raspoloženom prema vjeri. Ali on je pobjednik, jer se ne želi pokolebati niti odstupiti; on naime u svemu nadmoćno pobjeđuje po onome koji gaje uzljubio - po Kristu. Drugi val protivnika je opasniji. To su nevidljive moći koje vjernika straše. U Pavlovo vrijeme to su one sile za koje se smatralo da utječu na život i smrt ljudi: sile, dubina i visina, zapravo kozmičke moći koje utječu na sadašnjost i na budućnost. Ali ništa od svega toga ne može ugroziti vjernika niti ga rastaviti od ljubavi Kristove - Bog ju je prema nama pokazao u križu svojega Sina, kojega priznajemo gospodarom naših života. Naš je život u njegovoj ruci.
Evanđelje (Mt 14, 13-21)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." A on će im: "Donesite mi ih ovamo." I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Riječ Gospodnja.
