Župa Kraljice svete Krunice

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

Liturgija 27. nedjelje kroz godinu govori o Božjem vinogradu. Taj Božji vinograd je Crkva. Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba svoj život graditi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 5, 1-7)
Čitanje knjige proroka Izaije

Ovaj odlomak pjesma je o Izraelu kao vinogradu koji je Bog zasadio lozom plemenitom, zaštitio zidom, stražarskom kulom i očekuje plodove. Vinograd se međutim izrodio te rađa vinjagom. U slici vinograda za koji se Gospodin brine prikazan je Božji narod, a sam Bog je vinogradar. Ali Boga je njegov narod iznevjerio, jer je pošao po zlu putu. Izaija s velikom žalošću spominje nevjeru izabranog naroda i s još većom ozbiljnošću naviješta teške kazne koje će Bog poslati na svoj izopačeni vinograd. Izaija to govori da bi pozvao narod na obraćenje, inače će sam Bog zapustiti svoj vinograd i predati ga za plijen neprijatelju. Izrael, izabrani narod, oko kojeg se Bog toliko trudio, proigrao je svoju šansu: odbacio je i ubio Sina Božjega Isusa Krista. Pred tim teškim misterijem povijesti treba zastati u bogobojaznom razmišljanju svaki čovjek, svaka vjernička zajednica. No Stari Zavjet ne govori samo o nevjernosti naroda i o Božjim kaznama, nego pobuđuje nadu u obnovu vinograda i u tu svrhu nas potiče na molitvu. Ta nada predstavlja zoru otkupljenja. Vinograd Božjega kraljevstva bit će otkupljen i to otkupljenje donijet će Krist.

Drugo čitanje (Fil 4, 6-9)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima 4, 6-9

Braćo: Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! ⁹ Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Riječ Gospodnja.

Pavao upravo zaključuje poslanicu Filipljanima i daje im zaključne preporuke. Iznad svega potrebno ih je obraniti od 'tjeskobâ'. To su tjesnaci u koje nas život uvlači iz raznoraznih razloga, i koji rađaju, unutra i vani, takvim i tolikim svakodnevnim brigama, koje dovode do sveopće uznemirenosti. Pavao preporučuje: ne budite zabrinuti ni za što (r. 6.). Vjernik posjeduje veoma jasan evanđeoski način da prevlada takve nevolje: pronaći u Bogu onoga kome najprije valja uputiti molitve i prošnje za njegovo milosno djelovanje. To je dragocjeni izlog molitvenih oblika, prikazan bogatim rječnikom i snažnim biblijskim nadahnućem. Dovoljno je pomisliti na psalme. Tko se pouzdaje u Boga i povjerava mu se trajnim vršenjem tih oblika obraćanja, i sinovskog razgovora, bit će obdaren mirom (r. 7). Mir »koji je iznad svakog razuma«, to jest svakog poimanja, svakog planiranja i svakog nastojanja oko ljudskog mira. Da, jer je Bog sâm izvor pravog mira: Otac koji je na svijet poslao svoga Sina Isusa Krista, koji je »naš mir«.

Evanđelje (Mt 21, 33-43)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.« Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji Postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – Kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Riječ Gospodnja.

U Matejevom evanđelju ova prispodoba slijedi nakon one o dvojici sinova koje otac šalje na rad u vinograd, a koju smo slušali u bogoslužju prethodne nedjelje. Ovu prispodobu nalazimo kod sva tri sinoptika, s nekim razlikama i zajedničkim elementima (na primjer činjenica da je sin ubijen izvan vinograda). Domaćin veoma brižno obrađuje vinograd. On ga je od običnog zemljišta učinio pravim vrtom. Ograda, kula nisu nipošto sastavnice vinograda općenito (usp. r. 33). Ne samo to. On vinograd povjerava vinogradarima i daje im potpuno slobodu djelovanja. Ima u njih povjerenja i odlazi svojim poslom. U vrijeme berbe postupa pravilno i pravedno. Šalje nekoliko slugu (u tekstu ih se navodi troje): jedan bî prebijen, drugi ubijen, treći kamenovan. Domaćin ih opet šalje u većem broju. Ishod je isti. I evo odgovornije i bolnije, ali i riskantnije domaćinove odluke, ako se uzme u obzir prethodno ponašanje vinogradara. »Poštovat će mog sina« (r. 37.). Ali upravo je to bio trenutak kada su vinogradari očitovali namjeru koja ih je od početka pokretala na djelovanje, i koja ih upravo sada dovodi do krajnjih granica: ubiti sina, baštinika (r. 38). U ovom trenutku Isus kani s prispodobe prijeći na povijest i od nazočnih traži odgovor. A nazočni – iskreno, ali po svemu sudeći ne misleći na posljedice – mu ga daju: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme« (r. 41). Isus se tada poziva na svjedočanstvo Božje riječi. Vinograd je kraljevstvo Božje, vinogradari ubojice su slušatelji koji predstavljaju Judejce. Bit će da je zaglavni kamen sâm Isus. Na obzoru se pojavljuje »narod koji donosi plodove vinograda« (r. 43). Nazočni postaju toga svjesni, no svećenici i farizeji traže da uhvate Isusa. Ipak to ne čine ali samo zbog straha od mnoštva (usp. r. 45).

Meditacija: 

Ponovno pročitajmo dvije rečenice kojima završavaju prvo i treće čitanje. Iz Izaije (1, 7): »Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja«. Iz Mateja (21, 43): » Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Bog, objavljujući se patrijarsima i govoreći im, ponudio im je i želio je s njima sklopiti savez i time udariti temelj kući za koju je odabrao zemljište, obećanu zemlju, i buduće potomstvo, brojno »poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj«.

Abraham, Izak i Jakov, premda u (scarto) između vjere u Boga i održavanja saveza u njihovim životima, usmjerili su na pretpostavke za izgradnju »doma Izraelova«. S izlaskom, na čelu s Mojsijem, i s nastanjivanjem u obećanoj zemlji zahvaljujući Jošui, »dom Izraelov« se vidljivo pojavio. I, u patnji prevladano razdoblje sudaca, s Davidom se još bolje pokazalo ujedinjeno kraljevstvo Jude i Izraela, kao pralik 'mesijanskog kraljevstva'. No brzo se dogodio raskol, koji je oslabio vjernost izabranog narodu savezu. »Dom Izraelov« i »kraljevstvo Božje« bili su u odnosu koji je postajao sve teži i sve manje prijateljski. Proroci su strastveno, no uzalud ukazivali na Božju vjernost i nevjernost naroda. Nakon što je propalo sjeverno kraljevstvo, a kasnije i južno (judejsko kraljevstvo), situacija je sve više bivala razlogom za patnju za koju su činilo da nema lijeka. Snažno izranja zajednička odgovornost vinogradara i, u Isusovom zaključku, Izraela. Bog, »Ljubljeni« i »Domaćin«, rekao je i učinio koliko je mogao da vinograd bude plodonosan a vinogradari odgovorni. Rezultati, zbog Izraelova grijeha, su gorki. No Bog se ne predaje, kao što se uostalom ni u prošlosti nije predao. S ovom prispodobom Isus ukazuje na grijeh izabranog naroda. Pravi cilj, izraz milosrđa nebeskog Oca, je taj da Hošejin poziv zazvuči još snažnije i hitnije (!4, 2s): »Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite. Recite mu: 'Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana'«

• < Prethodno
• Slijedeće >