Župa Kraljice svete Krunice

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Današnja 16. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, poučava nas o našem odnosu prema GOSTU – o našem GOSTOPRIMSTVU. Tko može biti naš gost? Rođak, prijatelj, ali i nepoznati namjernik koji treba prenoćište i komad kruha. U Starome zavjetu, primanje gosta i gostoljubivost, bila je češća tema negoli je to danas. Nekada su ljudi, na putovanjima, bili upućeni na druge, dobre ljude i na svratišta. Gostoljubivost je bila bez zapovijedi i bez naknada. Gost je obogaćenje života, on unosi novost, mijenja ustaljenu svakidašnjicu. I Bog se čovjeku može očitovati poput putnika koji traži gostoprimstvo. Današnja čitanja upućuju nas na pokušaj susreta Boga i čovjeka. 1. čitanje, opisuje Božji pohod Abrahamu. Abraham je otvoren prema nepoznatim i nenajavljenim gostima. Nudi im jela u izobilju. On je svojim stavom pokazao da je otvoren za susret s Bogom. Jednostavno rečeno: tko prima ljude, prima Boga. Sveti Pavao, u 2. čitanju, poučava Kološane kako Bog čovječanstvu dolazi utjelovljen u osobi Isusa Krista. U evanđelju Isus posjećuje sestre, Martu i Mariju. Marta je aktivna i marljivo priprema hranu za gosta. A Marija je očarana gostom i samo ga sluša. Psalam 15 koji je odabran za današnje nedjeljno slavlje, govori o čovjeku koji se pokušava približiti Bogu u njegovu hramu – ući u njegov „šator – biti njegov gost. Iz ovih čitanja otkrivamo kvalitete potrebne za uspješnost susreta. Susret zahtijeva otvorenost za drugoga, ali i međusobnu sličnost. Za susret potrebno je gostoprimstvo kao i rad. „Krist je, čovjek za drugoga.“ Takav bi trebao biti i svaki kršćanin. No, u današnjem svijetu, ţurbe, malo ostaje mjesta i vremena za drugoga, za susret i za gostoprimstvo. Naše vrijeme obilježava masovni turizam. Sve se kupuje i plaća. Gost turist, ne daje ljubav, a niti ju za uzvrat očekuje. Što bi na to rekao Isus?

Najava

Marta i Marija: dvije Lazarove sestre, primaju Isusa u goste. Marta, marljivo priprema hranu za gosta, a Marija ležerno sjedi i sluša Isusa. Vidimo dva 'oprečna' stava. Ali i Marta i Marija su jednako važne sastavnice kršćanskog života. One su zapravo dvije polovice i snage jedne osobe koje trebam ja i svaki čovjek. U kršćanstvu vrijedi pravilo sv. Benedikta: „Ora et labora“ – „Moli i radi.“ Ovo pravilo ne dijeli, nego spaja: gledanje, slušanje i postupanje. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Post 18, 1-10a)
Čitanje knjige postanka

Ovonedjeljni odlomak za 1. čitanje, uzet je iz Knjige Postanka, iz poglavlja 18 „Abraham i tajanstveni posjetitelj.“ Riječ je o Abrahamu (14. st. pr. Kr). Potječe iz Ura Kaldejskoga. Abraham je „otac Izraela.“ Bio je čovjek duboke vjere u jednoga Boga. U tekstu je opisano Abrahamovo viđenje u kojem je dođivio prisutnost samoga Boga. Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta u Mamri dok je on sjedio na ulazu u šator: „Podiže oči, kad gle: tri čovjeka stoje pred njim…potrča im u susret i reče: Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga slugu!“ BOG je posjetio Abrahama kroz tri njegova „posrednika – putnika – anđela.“ Abraham je radosno primio goste.

Počastio ih je s najboljom hranom što je imao. Žena Sara zgotovi kruh, a on zakla junca, te uz maslac i mlijeko „stavi pred njih, a on stajaše pred njima pod stablom dok su blagovali.“ Zapitaju ga za ženu Saru. Abrahamova zakonita žena Sara bila je već, kao i on, zašla u starosnu dob, a ostala je bez poroda. Preko „putnika – glasnika – anđela,“ koje je Abraham u viđenju srdačno ugostio, dobio je obećanje da će Sara, unatoč starosti, ipak roditi sina. Oni rekoše: „Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.“ Abrahamova GOSTOLJUBIVOST treba biti uzor budućim naraštajima, jer mu je donijela Božji blagoslov. Budući da se Božje obećanje ispunilo, (Sara je rodila sina Izaka u starosti). Taj događaj je zapisan kako bi bio poticaj da se u narodu gaji GOSTOLJUBIVOST koju Bog nagrađuje. Jahvističko izvješće govori ovdje o objavi Jahve, kojega prate dva „čovjeka“ ili dva anđela. Dok u trojici ljudi kojima se Abraham obraća kao jednome, mnogi su Oci vidjeli najavu Trojstva, kojega je otajstvo pridržano objavi Novoga zavjeta. 

Psalam (Ps 15, 2-4ab. 5ab)

Psalam 15 je Davidov s naslovom „Gost Jshvin.“ Sadržaj Psalma govori o Božjem GOSTOPRIMSTVU. Pobožnik se pita: „Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?“ To su oni koji žive moralno, u skladu s Božjim Savezom – Dekalogom (Izl 20, 1+). Jeruzalemski se Hram ponekad naziva i „Šator,“ po slici starog pustinjskog svetišta na koje je svake godine podsjećao blagdan Sjenica (Izl 23, 14+). „Onaj tko živi čestito, koji čini pravicu i istinu iz srca zbori…ne kleveće jezikom.“ Božji su oni koji su mu vjerni. Izričaj je čest u Psalmu: vjeran, pobožan, odan – Božji čovjek. Takav Božji čovjek: „bližnjemu zla ne nanosi…koji zlikovce prezire, a poštuje one što se Gospodina boje:“ „Strah Božji?“ misli se na strah pred grijehom, strah da ne uvrijedim i ne izgubim Božju ljubav. Božji čovjek pomaže prijatelju i bližnjemu, a „ne krši prisege, ne daje novac na lihvu i ne prima mita…“ Stihovi iz ovoga Psalma vrlo su aktualni i za naše vrijeme. Svako vrijeme zahtijeva od čovjeka da živi moralno, dakle, prema Deset zapovijedi Božjih. Pitanje možemo postaviti i ovako: Hoćemo li da nam Bog bude trajni gost, da boravi pod našim „šatorom,“ u nama samima? Da li smo dostojni toga? 

Drugo čitanje (Kol 1, 24-28)
Čitanje Poslanice Kološanima

2. čitanje, u današnjoj službi Božjoj izabrano je iz Poslanice svetoga Pavla apostola, iz poglavlja 1, odlomak 24-28. Pavao Kristovo trpljenje uvijek potvrđuje svojim primjerom. I ovdje sveti pisac govori: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjavam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Pisac želi reći da je Krist podnosio muku i smrt kako bi ljudima objavio i ponudio spasonosan put spasenja, cijeloga svijeta i spasio paloga čovjeka. Ali, pisac je htio i kazati kako poput Pavla i svaki kršćanin treba sebe cijeloga ulagati u navješćivanje i potvrđivanje, tj. življenje „otajstva“ – spasenja svih ljudi. To je život u Kristu i za Krista koji je označen križem i patnjom. Vlastiti spas i spas drugih često je povezan s našom žrtvom. Krist svojoj križevnoj žrtvi pridružuje trpljenje svog učenika i apostola – trpljenje cijele Crkve. „Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem riječ Božju – otajstvo… skriveno, a sada očitovano svetima njegovim.“ No, za Pavla, patnje apostolskog života izvor su radosti. „Ako s njime trpimo, s njime ćemo biti i proslavljeni“ (Rim 8,17). Svaki čovjek je dostojan apostolske brige i ljubavi, apstolskog trpljenja. Pavao svima navješćuje Krista i poučava da svakog čovjeka treba dovesti do savršenstva u Kristu: „Njega (Krista) mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka.“ To znači da svaki čovjek, bilo iz kojega naroda, može naći svoje ispunjenje u Kristu – nasljedovati Krista. To često zahtijeva trud i napor, lišavanje slobode, boravak u zatvoru i često, žrtvu vlastita života. To je naš put! 

Evanđelje (Lk 10, 38-42)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno: Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“ Riječ Gospodnja. 

Zaključak:

Zaključak Isus je rado zalazio k ljudima, osobito k prijateljima. Marta, Marija i Lazar bili su posebni njegovi prijatelji. U kući u kojoj je Isus tu je i blagoslov. Isus u kući, svoj blagoslov prvenstveno želi posvetiti čovjeku. I naša 'nutrina,' naše srce, je stan, dom u kojem Isus želi prebivati. Zato se ovo evanđelje vrlo često koristi i kao poziv na kontemplaciju, na sabranost. To je pokušaj da čovjek uđe u nutrinu svoga srca i da u njemu otkrije prostor koji bi Isus htio pohoditi. Mogu li ja Isusu dati mjesto u svome srcu? Možeš li ti Isusu dati mjesto, u svojoj kući i u svome srcu? On bi htio doći, ne samo u tvoju kuću, nego i u tvoje srce, u tvoju 'dubinu.' Imaš li za to hrabrosti i spremnosti? Jesi li kod kuće, odnosno jesi li u sebi sabran i spreman osjetiti želju za Isusom i njegovim pohodom? Isus ima neizrecivu moć da bude u ovom trenutku u svakom srcu koje mu otvori vrata. Primi ga i tako će nedjeljna misa biti susret s Isusom, kao što je Isus rado došao k Marti i Mariji. Ponašanje sestara oduvijek je bilo značajno u kršćanskom razmišljanju.Marta je posluživala, a Marija sjedila do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ. Sestre su se različito ponašale, što je izazvalo napetost. Oduvijek je bilo izazovno pitanje: Što je važnije, služenje ili slušanje? Što je važnije, moliti ili raditi? Što je važnije, kontemplacija ili akcija? Za dati odgovore na ova pitanja treba šire razmatranje, od današnjeg evanđelja. Isus, u ovom Lukinu evanđelju, ne kori Martu zato što radi, niti brani Mariju zato što ne radi. Isus kori Martu što zabrinuto, uznemireno radi, a takvim radom ona može zanemariti nešto što je važnije, bitnije. Marti je njezina gostoljubivost najvažnija, čak se može i posvađati sa svojom sestrom koja joj ne pomaže. Marija je shvatila važnost specijalnog gosta, Isusa. Ona ne želi propustiti priliku da čuje njegovu riječ – ona mu otvara 'vrat' svoga srca i sluša ga. Isus, zapravo, svojom Božanskom riječju želi ugostiti domaćine. Marija ne želi da joj išta promakne. Ona je zaista odabrala najbolji dio, jer sve se drugo dade nadoknaditi, sve drugo je manje bitno. Nebo će i zemlja proći, ali neće proći Božja riječ. Marija je mirna, ona jednostavno sluša u miru i sabranosti. Ona je zaštićena od svakog izvanjskog nemira. Marija nije tjeskobno zabrinuta, nego smirena. Riječ Božja – Kristova, hrani ju i smiruje.
To je ono što Isus želi i Marti – da radi uz Božju pomoć, mir i molitvu.

• < Prethodno
• Slijedeće >