Dvadeset i šesta Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 25 Rujan 2016
- Napisao/la Dražen Đukić
Ova nedjelja donosi nam poznatu Isusovu priču o bogatašu i bolesnom siromahu Lazaru. Glavna poruka ove priče vodi nas do Božjeg suda i presude.
Kroz svoju priču iz evanđelja Isus je prvo htio svratiti pozornost na nužnu promjenu bezosjećajnosti i nebrige bogataša prema siromasima. No, drugo što Isus zahtijeva nije samo pravedan život u zajednici nego: pravedan, ponizan i bogobojazan osobni život, svakog čovjeka. Jedno je povezano s drugim i ne može se odvojiti.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Am 6, 1a. 4-7)
Čitanje Knjige proroka Amosa
Ovo govori Gospodin svemogući: »Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika.« Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje (1Tim 6, 11-16)
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom
koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje (Lk 16, 19-31)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, ne će povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Riječ Gospodnja.
Kontemplacija:
U siromaštvu učenika i apostola naslovnik evanđelja može dokučiti sâm znak sadržaja poruke. Siromaštvo propovjednika je, da tako kažemo, sakrament, to jest vidljivo očitovanje evanđelja i čovjeka koji se daje zahvatiti evanđeljem. Srce radosne vijesti, da kraljevstvo Božje dolazi i da prolazi obličje ovoga svijeta, da je uskrsnuo onaj koji je raspet i da smrt znači život, ali da pravi život uvijek prelazi preko smrti, sve to apostol ne može naviještati samo riječima, nego samim načinom svog života.
On sâm mora utjeloviti tu poruku. Kristov križ i nada u uskrsnuće očituju se u tome da su apostoli raspeti-s-Kristom, što onda znači da »sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i patimo se radeći svojim rukama« (usp. 1 Kor 4, 11ss.). U siromaštvu apostola je moguće shvatiti poruku križa i uskrsnuća. Propovijednik postaje tako živi znak svoje poruke, znak da prolazi obličje ovoga svijeta i da nas Gospodin dolazi osloboditi [...].
No, siromaštvo mora istovremeno izražavati posvećenost u korist bližnjega. Želi li se slijediti Isusa treba biti spremni sve što se posjeduje dati siromasima. Kao što Isusovo siromaštvo označava njegovu ljubav za ljude - »Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite« (2 Kor 8, 9) – tako i siromaštvo učenikâ služi da se ljubi sve ljude, a osobito najsiromašnije, kao Isusovu braću i sestre. Siromaštvo vodi k solidarnosti sa siromasima, k većoj solidarnosti u ljubavi. Samo onaj tko je siromašan može biti uistinu prijatelj siromašnih, malenih, onih koji su na rubu [...].
Morat ćemo si dakle postaviti ozbiljno pitanje: jesu li u zajednici siromasi 'ljubljeni' kao što su bili za Isusa, ili su to, naprotiv, bogataši, školovani, vredniji i poznatiji, oni s kojima je moguće 'dijalogizirati'? Tko je osobiti subject našeg zanimanja i naše ljubavi?
