Trideset i prva Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 30 Listopad 2016
- Napisao/la Dražen Đukić
Prihvaćanje! To bi mogla biti ključna riječ bogoslužja ove nedjelje. Zakej je njezin tumač. Prihvatiti Isusa za njega znači primiti spasenje Božje, njegovo prijateljstvo i njegovo oproštenje. Zajedno sa Zakejem tvorci prihvaćanja su i Solunjani, koji su dali prostora i vremena naviještaju evanđelja i koji su pozvani pripremiti trenutak njihova susreta s Isusom vjernošću i spremnošću učiniti ono što je dobro u Božjim očima u teškom vremenu, u kojem bi bilo mnogo ugodnije ne izlagati se kršćanskim imenom. Prihvaćanje za Knjigu Mudrosti znači tražiti načina da se otvorimo dijalogu s ljudima drugačijeg podrijetla i kulture, koji pripadaju Božjim stvorenjima i koji su pod njegovim milosnim pogledom. Njihovo postojanje pod istim nebom, koje je htio sâm Stvoritelj svemira, briše razliku između čistog i nečistog, između bića prve i druge kategorije i sa sobom nosi priznavanje sveopćeg bratstva. Prihvaćanje za nas znači ukloniti razdaljine koje nas još uvijek odvajaju od Isusa. Prelagano je biti promatračima koji mirno sjede pred Isusom koji prolazi. Bolje je sići i dopustiti da nas Isus temeljitije upozna, među zidovima naše kuće, u odajama srca. Tu se rađa odnos prijateljstva i ljubavi s njime, tu mu možemo progovoriti o našem životu. Prihvaćanje nije neka sporedna stvar niti pitanje formalnosti: ono je bitno da se rodi jedan sasvim drugačiji odnos s Isusom i s osobama koje susrećemo. Osim toga, bliskost s Isusom omogućuje nam da se odlijepimo od žeđi za zaradom, od želje za bogatstvom i briga koje ono uzrokuje (usp. Lk 8, 14; 10, 38-42): »Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti« (12, 34). Ako smo u stanju prihvatiti Isusa u svakodnevicu života, u konkretnom činu obraćenja, znat ćemo mu poći ususret u slavi, onda kad ponovno dođe kao Gospodin i Sudac svemira.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Mudr 11, 22-12,3)
Čitanje Knjige Mudrosti
Sav je svijet pred tobom, Gospodine, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. Ali ti si milostiv svima jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo postojati ako ti ne bi htio, ili se održati ako ga ti nisi u život pozvao? Ali ti štediš sve jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj je besmrtni duh u svemu. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine.
Drugo čitanje (Sol 1 , 11-2)
Čitanje druge poslanice Solunjanima
Braćo! Uvijek molimo za vas da vas Bog naš učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji.
Evanđelje (Lk 19, 1-10)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući,« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Kontemplacija:
Sigurno je da svatko od nas čini dobro vlastitoj duši svaki puta kad milosrdno pritječe u pomoć potrebama drugih. Predragi, ako vjerujemo da ono što svatko od nas podjeljuje potrebnima daruje samom sebi, onda naša dobročinstva mora činiti brzo i lako. Zgrće si blago na nebu tko hrani Krista u siromahu. Prepoznaje u tome dobrohotnost i raspodjelu božanskog smilovanja: Bog je htio da budeš u obilju kako po tebi drugi ne bi bio u oskudici, i da svojim dobrim djelima siromaha oslobodiš oskudice, a sebe samoga od mnogih svojih grijeha. O čudesna providnosti i dobroto Stvoritelja, koji je htio u jednom jedinom činu pohraniti pomoć za obadvojicu! Slijedeće nedjelje, dakle, bit će sabiranje milodara. Potičem i opominjem vašu svetost da se svi vi sjetite siromaha i sebe samih i, po svojim mogućnostima, vidite Krista u potrebnima, Krista koji nam je do te mjere preporučio siromahe, da je izjavio kako u njima odijevamo, prihvaćamo i hranimo njega samoga.
