Zašto u vrijeme Božića govorimo i o Djedu Božićnjaku?

Zato što se u vezi s njim nešto događa kada slavimo rođenje našega Spasitelja Isusa Krista. Doista, u istoj noći kad je Bog postao čovjekom u potrošačkoj groznici slavimo i dolazak Djeda Božićnjaka. Važno je podsjetiti, iako to izgledalo kao loša dosjetka, da se Djedica pojavio tek početkom 20. stoljeća... Upravo je tada Coca-Cola, da bi povećala prodaju izmislila "Djeda Božićnjaka Coca-Cola" čiji je istih boja kao njezin slavni napitak (crveno i bijelo)!

 Valja se međutim vratiti u 1931. Godinu kada je američki umjetnik Haddon Sundblom narisao tu dobro poznatu sliku za kompaniju Coca-Cola. Dalje, tijekom trideset i tri godine Sundblom je napravio više novih risarija za Coca-Colu i Djeda Božićnjaka. Kompanija je u svojim publikacijama i na ambalažama ustrajala na promidžbi prvobitnih likova Djeda Božićnjaka. Sundblomov Djed Božićnjak je važan iz više razloga, posebno stoga što je znao poprimiti bit svetog Nikole. Sundblom je stvorio trajni simbol koji od tada Coca-Cola dijeli s cijelim svijetom u vrijeme blagdana. Sundblomu je kao model poslužio jedan od njegovih prijatelja, umirovljeni trgovački putnik imenom Lou Prentice. Umjetnik je smatrao da je Prentice simbol Djeda Božićnjaka, crtama lica i osobnošću. Lice mu bijaše savršeno za tu ulogu: vedra izgleda djeda dobričine, s borama, koje se blagonaklono smiju i osmjehuju. Kada je Lou Prentice umro, Sundblom je potražio novi model; jedan mu je prijatelj savjetovao da se pogleda u zrcalo. Učinio je to i ustanovio da mu je lice nalik na Louovo lice. Od toga časa slikao je sebe...

Američki Šveđanin Sundblom, rođen u Michiganu i odrastao u Chicagu, proslavio se svojim umjetničkim genijem. Sredinom 1920-ih godina otvorio je svoj studio kojem je Coca-Cola bila među prvim korisnicima. U svemu, Sundblom je za Coca-Colu napravio više od 40 inačica Djeda Božićnjaka. Svoj posljednji portret naslikao je 1964., 33 godine nakon što se ta tradicija uspostavila. Umro je 1976., ali slika koji je stvorio živio dalje...

Djed Mraz je varijanta zapadnjačkog, američkog ili europskog sekulariziranog dv. Nikole, Sinterklaas ili Santa Klausa, koji je uveden u komunističkim zemljama pod utjecajem ruske bajke o Dedu Morozu u nas dobio ime Djed Mraz, a nakon pada komunizma Djed Božićnjak. Službeni predstavnici Crkve javno su izrazili određeni otpor, no bez vidljivog uspjeha, osim što se pokušavalo i pokušava iz godine u godinu jasno naglasiti razlika između sv. Nikole i posve komercijaliziranog Djeda Mraza, odnosno Djeda Božićnjaka. Čuje se često da neki roditelji tumače djeci kako im „darove nosi mali Isus“. Tako je i u potrošačku groznicu uveden i sam Isus. 

Zato radije djecu darujmo o spomenu svetoga Nikole, a na Božić otvorimo svoja srca i dopustimo da se Bog koji dolazi u malenome Isusu daruje nama.

Iz knjige SPASIMO BOŽIĆ! "Marana tha! Dođi Gospodine!" - Patrice Gourrier

Podijeli