Župa Kraljice svete Krunice

Šesta nedjelja kroz godinu

U današnjoj 6. nedjelji kroz godinu, Isus nastavlja svoj: „Govor na gori.“ Ovonedjeljna čitanja otkrivaju ZAPOVIJEDI u svjetlu Kristove osobe. Već Knjiga Sirahova govori o zapovijedi kao Božjoj ponudi, a ne kao izvanjskom nametanju određenih pravila. Ta je Božja ponuda usmjerena prema ljudskoj SLOBODI: „Ako hoćeš možeš…“ U Matejevu evanđelju Isus se izražava o svom odnosu prema Starom zavjetu. Ulazi u temeljne postavke Dekaloga – Deset zapovijedi, te na sasvim nov i vrlo zahtjevan način tumači prvobitnu Božju volju. Oštro se suprotstavlja svakom vjerskom formalizmu, vanjskom obdržavanju moralnih propisa. U zapovijedima zahtijeva angažiranje cijele čovjekove osobe, stavlja u pitanje vjernikovo srce. U današnjem evanđelju Isus želi to osvijetliti na konkretnim zapovijedima – drugoj, petoj, šestoj i osmoj – i na pristupu i tumačenju Božje volje. Isus će potkraj svoga učiteljevanja proglasiti vrhovnim zakonom ljubav prema Bogu i bližnjemu. Bog se štuje i ljubi „svim srcem, svom dušom, svim sobom“ (Mt 22,34-37). A ljubav je čuvstvo koje obuhvaća cijelu čovjekovu intimu. Takva ljubav postaje dušom svih Deset zapovijedi. O njoj „visi sav Zakon i Proroci (Mt 22,40). Isus unosi nove 'mjere' u Zakon: bogoljublje i čovjekoljublje. Uz to, temeljno pitanje kršćanskog života je MORAL. To znači biti kršćanin po Isusovoj mjeri. Isus traži dobro ljudsko srce. Iz ljudskog srce izlazi SVE – kako dobro, tako zlo. Koja će osobina prevladati u ljudskom srcu, ovisi od njegove Božje snage i Zloga koji ga stalno prati. Zato naša ljubav treba biti bez egocentrizma (sebeljublja), slična ljubavi Isusa Krista kao Dobrog pastira: to je ljubav bez proračunatosti o tome što dobivam i što gubim – obradovati drugoga!

Najava

Isus nam govori: Ukoliko vaša vjernost prema Bogu ne bude veća od vjernosti pismoznanaca i farizeja, koji su marno ispunjavali sve obveze, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko. Starima su bila potrebna tumačenja Zakona. Nama je Zakon osoba Isusa Krista. Ono što on govori to i čini! Nama je krenuti za njim, jer je on naš Put, Istina i Život. Naš je put, Isuse, teži. Tvoja ljubav, tvoja istina, tvoje djelo, trebaju biti i naš put. Nije lako, ali drugoga puta nemamo!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Sir 15, 15-20)
Čitanje iz knjige Sirahove

Za današnje 1. čitanje, odabran je odlomak iz Knjige Sirahove, iz poglavlja 15., „Čovjekova sloboda.“ Ovdje pisac polaže pažnju na ljudsku slobodu – slobodu koju mu Bog, Otac, Stvoritelj dobrovoljno daje. Pisac kaže: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On (Bog) je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.“ Bog daje čovjeku slobodu odabira. Što hoće: dobro ili zlo? „Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ Jer, velika je mudrost u Gospodina. On neće vjeru na silu – još manje ljubav na silu. Bog želi biti drage volje poznat i priznat, drage volje služen i ljubljen. No, Bog, Stvoritelj, sve unaprijed zna, sve je vidio i predvidio. Prema tome koliko je onda čovjek slobodan? (Ako uzmemo u obzir naše ljudske uvjetovanosti: rođenjem, genima, odgojem, obrazovanjem, utjecajem obitelji, društva – što uvjetuje etiku, moral za pojedinca). Bitno je reći: Božje predznanje nipošto ne dira u čovjekovu slobodu (B.D.). Ali, čovjek mora pridonijeti svojim sudjelovanjem s Božjoj milosti, na svome putu ostvarenja, očovječenju sebe i drugih. Sirah, upravo, ističe Božje sveznanje, svemoć i svemudrost. On veli: „Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.“ „Bojati se Boga“ – znači: odobravati i prihvatiti dobro i ne činiti grijeh. Silno je važna odlučna riječ što stoji na kraju ovoga čitanja: nitko ne mora biti bezbožnik, niti itko ima, od Boga, dopuštenje činiti grijeh. Dakako, grijeh svjestan i sa svom odgovornošću učinjen.

Psalam (Ps 119, 1-2. 4-5. 17-18. 33-34)

Psalam 119 je najduži Psalam Psaltira. (Psaltir je zbirka Psalama = religioznih pjesama). Naziv Psalma 119 je, „Pohvala Božjem zakonu.“ Sav pjeva o pobožniku koji nastoji živjeti usklađen s Bogom i njegovim Zakonom. Svaki redak ima po jadan izraz za Zakon: svjedočanstvo, propis ili pravilo, volja, naredba ili zapovijed, obećanje, riječ, sud, put. U Psalmu se Zakon ne predstavlja pod vidom: MORAŠ – nego kao oblik LJUBAVI prema Bogu, koji je sama ljubav. Psalmist pjeva: „Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjem…čitavim srcem njega traže!“ Samu riječ „Zakon“ i sve njegove istoznačnice treba uzeti u najširem smislu onako kako su ga prenijeli proroci. „Naredbe si (Bože) dao da se brižno čuvaju.“ Pobožnik sebi govori: „O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila.“ Ovaj je Psalam spomenik izraelske pobožnosti prema Božjoj objavi. U Psalmu se pobožnik obraća Bogu i s ovim lijepim riječima: „Milostiv budi meni, sluzi svojem…Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! Pokaži mi!…Pouči me!“ Život se u ovom Psalmu shvaća u punom smislu – kao sreća, sigurnost, napredak.

Drugo čitanje (1 Kor 2, 6-10)
Čitanje prve Poslanice Korinćanima

Za današnje 2. čitanje, odabran je odlomak iz Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima, iz poglavlja 2., „Svjetska i kršćanska mudrost.“ Apostol Pavao je navjestitelj Božje mudrosti. Pavao suprotstavlja mudrosti ljudskoj, Mudrost Božju. Očito ovdje se ne radi o dvije mudrosti, nego o Mudrosti božjoj i mudrosti – zvanoj ljudska koja stvarno nije mudrost, nego „nazovimudrost.“ Pavao ovako govori Korinćanima: „Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu…“ Mudrost o kojoj Pavao govori obavijena je „misterijem,“ tj. ona je dio Božjeg plana koji je na početku procesa SPASENJA. Ta Božja mudrost nije dostupna ljudskom istraživanju. Ali je Bog „prije vjekova“ odlučio da njegova mudrost bude „na našu slavu.“ Vrhunska Mudrost Božja jest sam Isus Krist i to Raspeti. Tko bi to od ljudi mogao i pomisliti da je put KRIŽA, put MUDROSTI? Tu su mudrost zanemarili vladari svijeta. A dokaz je to što su raspeli Gospodina Isusa. Ta mudrost njima je bila nepoznata, ali nisu ni htjeli prihvatiti mudrost Isusa Krista Raspetoga. Pavao piše dalje u 1 Kor. „Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje i uho ne ču – i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ Nama Bog po svom Duhu otkriva svoju Mudrost, otkriva nam da razumijemo Krista – unutarnjim osjećajem vjere – svojim srcem. „A nama to Bog objavi po Duhu, jer Duh sve proniče i dubine Božje.“ Pavao ovim riječima završava današnji dio Prve poslanice Korinćanima. Sve koje vodi Duh Božji – on će im prosvijetliti srce da razumiju Isusa Krista.

Evanđelje (Mt5, 20-22a. 27-28. 33-34a. 37)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Kraća verzija)

U ono vrijeme: reče Isus svojim učenicima: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Vaša riječ neka bude: 'Da, da – ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Zakon u ljudskom srcu i istini! Isus nije došao dokinuti Mojsijev zakon, već traži da on proizlazi iz našeg obraćenog srca. Ne samo naša djela, već i naše misli moraju biti čiste. Isus unosi novost u Dekalog – Deset zapovijedi – 'popravlja' Mojsijev zakon. I to izravno: „Rečeno je – A ja vam kažem.“ Isus govori izravno bez posrednika. „Nekoć Bog reče po Mojsiju…A ja kažem vama.“ Isus je usavršitelj Božjega zakona. Štoviše, on je prvi koji taj „Novi zakon“ u potpunosti ispunjava. On je ispunio Zakon na križu s riječima: „Dovršeno je!“ (Iv 19,30). To jest, ispunio je sav Zakon i proroke. Isus govori kao prorok. Svoje učenike upućuje na velikodušnost – od njih traži veću pravednost. Traži 'mjeru' srca, traži novu kvalitetu. To je bogoljubnost i, radi Boga, čovjekoljublje koje izlazi iz dubine srca. Isusova riječ: A ja vam kažem nije dokinuće Zakona, već njegovo savršenstvo, savršenstvo duše i srca. Ljubav je to koja nema mjere. Kad čujemo, moramo i shvatiti da je moguće, ubiti drugoga i jezikom. Ako nismo, oprostili svome bratu, a ušli smo u Božji dom – vrijeđamo Boga. Nije dovoljno samo 'oprati' ruke, treba 'očistiti' i svoje srce. Isusove riječi nisu naredba. Bog daje čovjeku slobodu odabira. Čovjek, dakle, može odabrati: kako dobro, tako zlo. Iz srca izlazi sve, reći će Isus u važnom odlomku Markova evanđelja: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, opakosti, prijevare, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“ (Mk 7,21). Grijeh se, dakle, začinje u srcu. Tu su korijeni svih ljudskih zloća. Prema tome Isus zove na istinsko unutarnje obraćenje. Isus u današnjem Matejevu evanđelju, uspostavlja – novo – Božje vrjednovanje temeljnih ljudskih zbilja: život, brak, istina. Živjeti moralno po zapovijedima, to je bit kršćanskog života. Koliko tako živimo? Grijeh se, prema Isusu, događa već u srcu. Zato Isus zove na unutarnju čistoću i na poštivanje zakona i u onim prostorima ljudskoga bića u koja može prodrijeti samo Božja ljubav i njegovo sveznanje. Do tada se znalo tko je preljubnik. Onaj koga uhvate u preljubu. Za njega su postojale oštre kazne, tjelesno istrjebljenje. Preljubnicu iz evanđelja htjeli su pismoznanci pred Isusom kamenovati. A sada se zapravo više ne zna tko NIJE preljubnik. To vidi samo Bog! Samo on može suditi!

• < Prethodno
• Slijedeće >