Župa Kraljice svete Krunice

Osma nedjelja kroz godinu

Riječ današnjeg Evanđelja dotiče jednu značajnu životnu temu, a to je odnos prema bogatstvu i zemaljskim sigurnostima. Isus je izrazio taj odnos s dvije bremenite rečenice: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Premda tako snažna i prodorna, malo koja Isusova riječ nas ostavlja tako ravnodušnima, jer redovito pomislimo kako se tiče nekog drugog, a ne nas, bilo da sebe ne smatramo slugama bogatstva bilo da smatramo da se ipak Bog i bogatstvo ne isključuju baš tako radikalno. Zato upravo današnju evanđeosku poruku slabo i nedosljedno pretačemo u život, premda u sebi nosi veliku dozu originalnosti.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 49, 14-15)
Čitanje iz knjige proroka Izaije

Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« 15 »Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
U ovom kratkom čitanju odmah upada u oči velika oprečnost, osobito ako se uzme u obzir prethodni kontekst (Iz 49, 1-13) u kojem je veliki povratak izabranog naroda prikazan kao jedinstveno djelo Boga, vjernog i milosrdnog. S jedne strane provokacija koja dolazi odozdo: neka vrsta izazova kojeg Izrael upućuje protiv svog Boga. On je jasno očitovao, u raznim prigodama, da je zahtjevni Bog, ali koji i prašta, Bog koji najbolje iskazuje svoju svemogućnost kad može opraštati i oslobađati siromahe. Međutim, nezahvalnost izabranog naroda izviruje u svakom razdoblju povijesti spasenja. Pa ipak, Gospodin se ne da iznenaditi već odmah reagira i protestira: »Može li žena zaboravit' svoje dojenče?« (15. r.). Da se ostavi prostora daljnjim sumnjama, Bog se poziva na majčinsku ljubav: najsnažnije i najneprijepornije što se može zamisliti. Ljubav još jača od one bračne, da tako kažemo. Valja dobro procijeniti ovo sučeljavanje. Jezik kojim se prorok koristi je nedvosmislen: nije riječ o pukoj sličnosti, već o argumentu a fortiori, da se kaže kako ljubav Božja prema svom narodu beskrajno nadilazi ljubav majke za svoje dijete. To jasnim riječima izriče i prorok Hošea: »Neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek« (11, 9).

Drugo čitanje (1 Kor 4, 1-5)
Čitanje prve Poslanice Korinćanima 

Braćo! Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2 A od upraviteljâ iziskuje se napokon da budu vjerni. 3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4 Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Pavlovi odnosi sa zajednicom u Korintu uvijek su bili pomalo problematični. Ti su ga kršćani, između ostalog, optuživali da nije apostol kao što su to Dvanaestorica, iz toga su smatrali da on nije na visini poslanja koje je vršio. Nakon što je podsjetio na središnjost Krista, jedinog temelja kojega je Bog postavio za izgradnju Crkve (1 Kor 3, 10-15), i pošto je rekao da iznad svakog apostola stoji Crkva, kuća i hram Božji (3, 16-31), Pavao jasno definira identitet svakoga pravog apostola.: on je samo pomoćnik ('radnik' 1a r.) Kristov, i ujedno ekonom (»upravitelj«) »Božjih otajstava«. Valja pritom naglasiti da genitivi - »Kristov«, »Božji« - vrijedi više od nominative (radnici, ekonomi). To daje Apostolu veliku nutarnju i vanjsku slobodu: on se ne brine za sud ljudi (usp. također Gal 1, 10: »Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga«) niti se zaustavlja da sudi samoga sebe, nego se nada i očekuje jedino sud Božji. Shodno tome, kršćani u Korintu moraju naučiti ne suditi, barem za sada, nego sav sud prepustiti Bogu. Vrijedno je zamijetiti oprečnost između »ljudskog dana« (iz 3. retka, što se prevodi »ljudsko sudište« ) i »vremena« (iz 5. retka: na grčkom kairós) Gospodinova dolaska.

Evanđelje (Mt 6, 24-34)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« »Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?« »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.« 

Zaključak:

"Blago siromasima duhom!" – kako bismo mogli upoznati širinu današnjeg odlomka pisma, moramo se podsjetiti početka propovijedi na gori. Tamo je govorio "siromasima". Što znači siromaštvo, objašnjava Isus u današnjem izlaganju. Nitko ne može služiti dvojici gospodara, nitko se ne može odlučiti za Boga i stavljati novac na prvo mjesto. Ako je kraljevstvo Božje blizu, ako je ono po Isusu već na tajanstven način prisutno, onda je od posebne važnosti da se bez kompromisa odlučimo za Boga i s punim povjerenjem prihvatimo njegov spasiteljski naum, te samo Njemu služimo. Upravo nas novac često ograničava odlučiti se potpuno za Boga. Novac često ima brutalnu vlast nad nama. Zbog novca međusobno ratuju obitelji i nacije: zbog novca bivaju žrtvovani slabi, a ponekad i cijeli narodi. Naš je svijet zamijenio skrbništvo religije za tiranstvo novca. To preče se čini Isusovo upozorenje da pazimo kome služimo. Krajnje je vrijeme da stvari pokorimo sebi, prije nego nas one sebi pokore. Vrijeme je da odbacimo okove Mamona i slobodno prionemo uz onoga, povjerimo se onome, koji nikad ne prolazi i koji se nikad ne mijenja. Vrijeme je da se oslonimo na onoga, koji nas nikad ne ostavlja. Brižljivost je Božja ženska strana: kao što žena grli i s ljubavlju obasipa svoje dijete, tako nas i Bog zamata u svoju ljubav i brigu, te nas poziva da njemu predamo sve svoje brige i potrebe. Novac je pritom gotovo nepremostiva zapreka koja nas od njega razdvaja. Pa ipak, bez novca ne možemo živjeti. Kako se dakle njime služiti a ne postati njegov rob? Novac mora postati alat, kojim se možemo poslužiti i tako dovršiti Božji svijet i njegovo stvorenje. Božja je ponuda i njegov izazov našoj vjeri, usred nesigurnosti života živjeti u Božjoj sigurnosti i tolike tisuće malih svakodnevnih briga zamijeniti samo jednom: brigom za Božje kraljevstvo i njegovu pravednost. Jesmo li spremni ići tim putem?

• < Prethodno
• Slijedeće >