Župa Kraljice svete Krunice

Četvrta Korizmena Nedjelja

U 4. smo korizmenoj nedjelji. Glavna tema ove nedjelje je SVJETLOST od SVJETLOSTI. Svjetlost od Isusa PROSVJETITELJA. Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo 'stvorenje' Božje: „I reče Bog: Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Isus je došao među ljude i donio svjetlost. „On doñe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo…“ (Iv 1,7). Isus „prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9). KRST se u starini nazivao i PROSVJETLJENJE, a krštenici: prosvjetljenici. Sva tri današnja čitanja govore, zapravo, o „krštenim dušama“ i o onome što se u krstu s njima dogodilo. Sukob između svjetla i tame značajan je za Ivanovo evanđelje: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze,“ piše već u proslovu (Iv 1,5). Krst označava svu sudbinu svijeta u odnosu prema Isusu koji jest SVJETLOST. U Ivanovu evanđelju ozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središnje mjesto. Slijepac od rođenja nije izgubio vid. On ga nikada nije ni imao. Odmah pitamo tko je za to kriv? Možemo se roditi bez vida, ali možemo i izgubiti vid koji već imamo. Ozdravljenje slijepca od rođenja za evanđelistu Ivana, postat će jaka slika VJERE u Isusa. Ovo je jedno od Isusovih znamenja, o čudu kojim je slijepcu vratio vid. Više nije bitno tko je kriv za njegovu sljepoću. Ozdravljeni se čovjek sve više otvara vjeri. Farizejima nije drago vidjeti da je slijepac od rođenja progledao. Ozdravljeni slijepac unosi u njih nemir, jer se pojavio netko tko se usprotivio njima koji su povezivali grijeh i bolest. Isus je taj koji rješava i grijeh i bolest. Ozdravljenom čovjeku je važan njegov VID i SVJETLO koje je dobio: on VJERUJE! Vjeruje u Sina Čovječjega! Vjera je svjetlost. On postaje svjedok novoga svjetla.

Najava

Hodite kao djeca svjetlosti. „Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist,“ kaže nam sv. Pavao. Vjerujte, jer vjera je svjetlost. Povjerovati znači promijeniti način prihvaćanja života. Sve stvari gledati novim pogledom, naučiti razlikovati dobro od zla. U vjeri; oči su otvorene za svjetlo koje prodire dublje od tjelesnoga mraka. Ljudi koji su tjelesno slijepi, po vjeri mogu vidjeti više od onih koji imaju oči zdrave. Rasvijetli Isuse moju tamu!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a)
Čitanje knjige o proroku Samuelu

Za današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Samuelu, iz poglavlja 16., „David pomazan za kralja.“ Tekst iz Prve knjige o Samuelu govori o odabiru novog kralja iz mjesta Betlehema. Samuel, Božji čovjek, prorok, dobio je Božju zapovijed: „Napuni uljem svoj rog i poñi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.“ Po Božjem prosvjetljenju prorok Samuel je otišao kod čovjeka Jišaja koji je imao 8 sinova. Ponosni otac Jišaj doveo je pred Samuela 7 svojih sinova.

Svi su bili naočiti i visoka stasa. Prorok se u početku dvoumio koga će izabrati, ali mu ubrzo Božji glas reče: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visok stas,…kao što gleda čovjek…Gospodin gleda što je u srcu.“ Samuel reče Jišaju: „Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.“ Na iznenađenje oca i njegovih 7 sinova Samuel zamoli da dovedu i osmog najmlađeg koji je čuvao stado. Samuel reče Jišaju: „Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.“ Bio je to David: rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: „Ustani, pomaži ga: taj je!“ Samuel uze rog s uljem i pomaza Davida, u ime Božje, za kralja. Biblija kaže: „I Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.“ Kralj David je kraljevao Izraelom 40 godina uz Božju pomoć. I David se u svom životu, dao zaslijepiti od ljudskih užitaka – teško je griješio. No, on je uvijek svoj grijeh priznao i za njega se pokajao. David i njegovo kraljevstvo ostali su u narodu u sjajnom SVIJETLU. Toliko su Davida cijenili da su od njegove dinastije očekivali Mesiju. Isus je potomak Davidov. Naziv „sin Davidov“ što mu ga narod daje, priznanje je njegovih mesijanskih naslova. Crkveni su Oci povukli paralelu između života Davidova i života Isusa Krista, izabrana za spasenje sviju, kralja duhovnog Božjeg naroda - progonjena od svojih.

Psalam (Ps 23, 1-6)

Psalam 23 je pjesma Davidova, ima naziv, „Jahve – Pastir dobri.“ Kralj David, kao grešnik, ispjevao je – kao pokajnik – najljepše Psalme Gospodinu. On pjeva: „Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.“ Ovaj Psalam su pjevali novokrštenici – katekumeni, u uskrsnoj noći. Pun je religiozne i kršćanske simbolike. I Isus je „dobri pastir“ koji ima potpuni suodnos sa svojim 'ovcama.' I mi pjevamo ovaj Psalam kao pjesmu svoje sreće. Zelene poljane znak su obilne paše – Božje riječi – koja nas hrani. „Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.“ Tihi izvori označavaju konačnu sreću vjernika u Bogu. „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“ Dobri pastir je uvijek uz svoje stado i čuva ga. Štap i palica znak su brižljive pažnje Isusove da nas zaštiti. „Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš…uljem mi glavu mažeš…U Gospodinovu ću Domu prebivati kroz dane mnoge.“ Trpeza označava stol, bogate gozbe, presvete euharistije. Ulje označava dar Duha Svetoga. Sve slike iz Psalma su: „Dobrota i milost“ Božja. Božja zauzetost za pravednika, opisana je slikom pastira i domaćina koji priređuje mesijansku gozbu. Psalam 23 se tradicionalno primjenjuje na sakramentalni život, posebno na krst i euharistiju.

Drugo čitanje (Ef 5, 8-14)
Čitanje poslanice Efežanima

Za ovonedjeljno 2. čitanje, odabran je članak iz Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima, iz poglavlja 5., „Novi život kršćana u Kristu.“ Pisac u ovom odlomku naglašava što su plodovi SVJETLOSTI vjere. Riječ je o ostvarenju kršćanskog opstanka u Crkvi i u svijetu. Vjernici trebaju djelovati kao „djeca svjetla.“ A plodovi kršćanske svjetlosti su: „svaka dobrota, pravednost i istina.“ Pisac Poslanice Efežanima veli: „Braćo! Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlost hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina…Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.“ Ne smiju djelovati u tami, nego obuzeti snagom svjetla, moraju donositi „plod svjetla,“ a svjetlo je sam Krist koji ih prožima. Pisac zove, viče da se probude oni što spavaju „u tami“ i zasvijetlit će im Krist. Čitav se život krštenika pojavljuje u stalnom svjetlu. Život krštenika ne može biti ni ostati isti prije i poslije susreta s Kristom. Susret s Kristom stvara novu svjetlost i novo ozračje života koje je poput SVJETLA u odnosu na tamu ranijeg života u nepoznavanju Krista. Novi život „sinova svjetla“ dar je Kristova djela otkupljenja. Svojom smrću na križu Krist je srušio pregradu grijeha koji je prouzročio udaljavanje čovjeka od Boga. Tako je Krist ljudima otvorio pristup Bogu – izvoru i punini života, a time i novo zajedništvo ljudi međusobno. Ponašanje kršćanina, u svijetu, mora biti svjedočanstvo toga novoga svjetla.

Evanđelje (Iv 9, 1. 6-9. 13-17. 34-38)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!“ – što znači „Poslanik.“ Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: „Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?“ Jedni su govorili: „On je.“ Drugi opet: „Nije, nego mu je sličan.“ On je sam tvrdio: „Da, ja sam!“ Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: „Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.“ Nato neki od farizeja rekoše: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.“ Drugi su pak govorili: „A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?“ I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovo upitaju slijepca: „A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!“ On odgovori: „Prorok je!“ Odgovore mu: „Sav si se u grijesima rodio i ti nas da učiš?“ I izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“ On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!“ A on reče: „Vjerujem Gospodine!“ I baci se ničice preda nj. Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Isus šalje slijepca da se umije u potoku Siloamu. Slijepac posluša Isusa, umije se i vrati se gledajući. 'Siloam' znači 'Poslanik.' Zašto Poslanik? Tko je Poslanik? Isus je Božji Poslanik! Tako postaje jasno da slijepcu nije vraćen vid po snazi vode, nego po snazi samoga Poslanika, Isusa. Tko je u njemu opran zadobiva novi život. Sljepoća je u Bibliji slika grešnosti i smrti. Slijepac od rođenja utjelovljuje sav ljudski rod, koji se, noseći sudbinu praroditelja, rađa s grijehom i smrću. Prosvjetljenje je dar „novoga života.“ Zato slijepca nakon ozdravljenja ljudi ne poznaju. On sja novim životom. Ta novost i neprepoznavanje po starome životu, slika je kršćaninova života. Dakle, ozdravljeni slijepac je postavo kršćanin – sljedbenik Isusa Krista. Isus, iscjeljujući slijepca od rođenja, očituje se kao onaj koji otvara naše oči pravome svjetlu. Tko prihvaća VJERU i prima KRSNU milost, oslobaña se SLJEPOĆE i zadobiva VID, prelazi iz TAME u SVJETLOST – izlazi iz neznanja u pravu spoznaju. Isus može ozdraviti samo one koji to hoće, one koji vjeruju u njega. Najveći su slijepci oni koji vide samo ono što žele vidjeti. Farizeji optužuju Isusa zbog toga što ozdravlja subotom, a ne raduju se što ozdravlja. Drže se samo formalnosti. No, protiv njih je jadan i iskren čovjek koji zbunjeno odgovara: „Je li on grešnik, ja ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.“ On nema njihovo znanje, nema mudrih razloga, ali ima činjenicu ozdravljenja; može se osloniti na susret koji mu je otvorio oči. Potrebna je hrabrost da bi se srušio zid koji nam priječi put do susreta – do susreta s Isusom, koji lijeći naše fizičko tijelo, ali posebno OSVJETLJAVA našu dušu i srce. Ozdravljeni slijepac, iz današnjeg Ivanova Evanñelja, Isusov je svjedok i svjedok Božje milosti. On je i primjer za svakoga od nas kako se trebamo ponašati i koga slijediti, u sadašnjem našem životu. Čovjek je „pao ničice pred Isusa i povjerovao! On zahvaljuje, jer mu je vratio vid. To je ono najdublje SVJETLO VJERE koje nam je Isus došao donijeti, svjetlo kojim je raspršio tamu ovoga svijeta. Ovo je evanđelje slika krštenja. Krštenici se nazivaju i prosvjetljenici. To su oni koji su zahvaćeni milošću Božjom, preporođeni na novi život djece Božje. Neka i za sve nas ova nedjelja bude prigoda za istinski susret s Isusom!

• < Prethodno
• Slijedeće >