Sedamnaesta Nedjelja kroz godinu

Sedamnaesta je nedjelja kroz godinu. Evanđelist Matej predstavlja Isusa koji nastavlja svoj govor u PRISPODOBAMA. Isus koristi prispodobe da bi svojim učenicima i slušateljima približio istinu KRALJEVSTVA NEBESKOG – Kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo je Božje istinska stvarnost koju treba uvijek iznova OTKRIVATI i PRONALAZITI. Čovjek je pozvan da otkriva njegove tragove u povijesti i u svome osobnom životu. Riječ je o hodu, traganju, biranju, odlučivanju, žrtvovanju, zauzimanju. Danas Isus predstavlja tri prispodobe: 1. o skrivenom blagu u polju, 2. o dragocjenom biseru, 3. o mreži bačenoj u more. Tako orač nalazi zakopano blago na njivi, a trgovac jedinstveni biser neprocjenjive vrijednosti, dok ribar kad izvuče mrežu, bira samo dobre ribe. To su neočekivani događaji koji mogu potpuno preokrenuti sve životne planove. Prva dva čovjeka prodat će sve što imaju da bi zadobili ono što je neprocjenjivo. U oba slučaja polazište je otkriće. Ono pak predstavlja traženje i čežnju. Istina je, doduše, ponuđena svima, ali je ipak treba tražiti. Srce treba čeznuti za darom kako bi se dosegla radost. Kraljevstvo je Božje nađeno blago, kao i traganje za dragocjenim biserom. Ta otkrića mogu promijeniti kompletan čovjekov život – ostaviti SVE i okrenuti se Kraljevstvu Božjem – obratiti se. Treća prispodoba iz današnjeg evanđelja, mreži bačenoj u more, ima drugačiji prizvuk – prizvuk eshatološkog ispunjenja na koncu vremena. Mreža bačena u more zahvati svakojake ribe. Ribari ju izvuku na obalu, „sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.“ Tako će učiniti, Sin Čovječji i njegovi Anđeli, na kraju vremena: dobre će pozvati u svoje Kraljevstvo, a loše će izbaciti u nepoznato. To nemojmo zaboraviti!

Najava

Kraljevstvo je Božje traganje za dragocjenim biserom. Kad ga nađemo, stavimo ga u svoje srce i brižljivo čuvamo. Za kršćanina postoji samo jedno pitanje. Ima li koje vremenito dobro koje bi se dalo usporediti s dobrom Kraljevstva nebeskoga? Nema! Cijena ulaznice u Kraljevstvo je neprocjenjiva, jer je neprocjenjiva Božja ljubav koja sačinjava njegovu srž. Tko oklijeva, može zakasniti i ostati izvan dosega milosti koja priopćava hitnost obraćenja.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 3, 5. 7-12)
Čitanje knjige o Kraljevima

Za ovonedjeljno 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Kraljevima, iz poglavlja 3., „Salomon moli za dar mudrosti.“ Riječ je dakle o Salomonu, veoma mladom nasljedniku, svoga oca, kralja Davida. Kraljevao je od 970. do 931. godine pr. Kr. Mlad i neiskusan, prije nastupa, otišao je u svetište Gibeon, obratiti se Bogu, Jahvi. Pisac knjige o Kraljevima o mladom kralju piše: „Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog (mu) reče: Traži što da ti dadem.“ Na upit Boga Salomon odgovara: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!“ Bogu se svidjelo to što je Salomon tražio. Nije tražio dug život, bogatstvo ni smrt neprijatelja, kao što se moglo očekivati, nego je tražio „pronicavost u prosuđivanju pravice,“ te mu obeća ispuniti njegovu molbu. Bog Salomonu dade „srce mudro i razumno.“ Salomon je bio čovjek bogatstva i vojne moći. No, on svoje uzdanje stavlja u Božju MUDROST.

Srce u Svetom pismu označava izvor inteligencije, središte čovjekove osobnosti. I baš to traži mladi vladar Salomon koji je u povijesti poznat kao oličenje vladarske „mudrosti.“ Od Boga traži „mudrost srca“ kako bi mogao pravo upravljati narodom Božjim.Ta se mudrost srca očituje osobito u tome da, svi mi, pravilno razlučujemo što je dobro, a što zlo – da živimo po savjesti i činimo dobro. Božja mudrost je, dakle, dragocjeni 'biser' koji čovjeku omogućuje da zna prosuditi što je dobro, a što zlo. Daj nam Bože mudrost!

Psalam (Ps 119, 57. 72. 76-77. 127-130) 

Psalam 119 je najduži Psalam Psaltira. (Psaltir je zbirka izraelskih religioznih pjesama). To je „kraljevska“ pjesma koja donosi proroštva u prilog kralju. U Izraelu kralj je Božji pomazanik – Jahvin sluga i zamjenik na zemlji. On je Pomazanik, za Židove, Mesija. Kršćanima je Mesija – Pomazanik – Krist. Cijeli Psalam 119 je prožet MOLITVENIM vapajem Bogu da (nam) Bog daruje „mudro srce.“ Samo „mudro srce“ može znati i shvatiti što Bog od čovjeka želi. Pjesnik Psalma pjeva: „O, kako ljubim Zakon tvoj, Gospodine!“ Govori kako mu je draža Riječ Gospodnja od „zlatnika i srebrnjaka.“ Ili, pobožnik vjeruje u Božju Ljubav i milosrđe pa veli: „Tvoja ljubav (Bože) nek' mi bude tješiteljicom…Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim.“ Ovaj Psalam je najkarakterističniji spomenik izraelske pobožnosti prema Božjoj objavi. Vjernik slavi Boga: „Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. Objava riječi tvojih prosvjetljuje.“ Vjernost Božjim zapovijedima već je radost i nagrada.

Drugo čitanje (Rim 8, 28-30)
Čitanje Poslanice Rimljanima

Za današnje 2. čitanje, odabran je tekst iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, iz poglavlja 8., „Naum spasenja.“ Pavao piše rimskim kršćanima: „Braćo! Znam da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, …i koje je predodredio da budu suobličeni slici Sina njegova.“ Bog odredi, za posinstvo, one koji ga ljube. Pavao izražava cilj cjelokupne Božje povijesti čovječanstva: da svaki čovjek postane što vjernija slika Sina Božjega. Naš Bog je Bog SURADNIK: koji „na dobro surađuje.“ Ali i mi moramo biti „suradnici“ Božji. Isus je prvorođenac među mnogom braćom – ispred nas – ispred svih. On je 'uzorak' Božji našega ostvarenja. Stvoritelj, Otac, nas je kroz vjeru pozvao u svoje zajedništvo po Isusu Kristu i njihovom zajedničkom Svetom Duhu. To je Božji DAR. U svom planu Otac nas predodredi i za vječno spasenje ako kroz ovozemaljsko putovanje to ljubavlju prihvatimo. Bog poziva SVE na svoju ljubav. Pavao to potvrđuje Rimljanima, ovim riječima: „Koje pak (Bog) predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.“ A to su svi koji se Stvoritelju odazovu i koji ga ljube.

Evanđelje (LMt 13, 44-52)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?“ Odgovore mu: „Jesmo.“ A on će im: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Kraljevstvo Božje čovjek „nalazi,“ poput skrivenog blaga ili bisera. Ono nije ljudsko djelo nego je DAR – dar potreban ulaganja i čuvanja. Čovjek blago nalazi „na njivi,“ a njiva je zemlja, svijet u kojem živimo. Dakle, kraljevstvo je Božje među nama, skriveno „na našoj zemlji.“ Trebamo ga, samo, tražiti i naći. Kraljevstvo je Božje kao pronađeni „dragocjeni biser,“ poručuje nam Isus, u današnjem Matejevu evanđelju. Biser je najvjernija slika „blaga.“ Zbog rijetkosti i „savršenosti“ svoje forme, biser je u antičko doba bio slika božanskoga i kraljevskoga dostojanstva. To znači: „pronaći“ biser postaje se dionikom toga nedostižnog dostojanstva. Dragocjeni biser je blago koje čovjek ne može stvoriti sam. Biser je Božje 'stvorenje' i postoji, samo ga moramo pokušati i željeti naći. Krist uspoređuje kraljevstvo nebesko s tim dragocjenim biserom. A biser kraljevstva nebeskoga zahtijeva potpunu predanost. Potrebno je „sve rasprodati i kupiti ga.“ Prodati SVE i kupiti dragocjeni biser! Eto, to je stav čovjeka koji je otkrio neprocjenjivo bogatstvo Božje ljubavi. Krist nam poručuje da nas kraljevstvo Božje uljepšava poput bisera. S dragocjenim biserom oko vrata i u našem srcu, osjećamo se skladno i zadovoljno već sada, na ovome svijetu. Zapravo, jedino po kraljevstvu Božjem, po Bogu, sve ljepote ovoga svijeta dobivaju svoju važnost. Misliti i živjeti kraljevstvo nebesko, zajedno s Bogom, pod vidom ljepote znači osjećati se zadovoljno i skladno u svome tijelu, u svijetu, a ne shvaćati ga samo kao zahtjev i prikaz na ono što nam nedostaje. Kraljevstvo Božje zahtijeva našu nenavezanost na bogatstvo ovoga svijeta koja je oblik mudrosti samoga Krista. Pokušajmo o kršćanskoj vjeri katkada više govoriti kao o lijepom biseru koji ništa ne zahtijeva, nego sve čini lijepim. Kristove prispodobe nas uzdižu prema kraljevstvu nebeskom, prema Isusu Kristu koji je kraljevstvo nebesko u osobi. On je to skriveno blago, dragocjeni biser koji nam život čini zanimljivijim i ljepšim. Koliko samo novca i energije posvećujemo stvarima ovoga svijeta (bogatstvu i ljepoti)? Kako bi bilo dobro, više od toga, zauzeti se za Onoga koji nam je najbliskiji, bliskiji i od nas samih, a to je sam Bog. Treba Boga pretpostaviti svemu. Svoje uzdanje staviti u Božju Mudrost. To je „dragocjeni biser“ koji nam omogućuje kako prosuditi što je dobro, a što je zlo. AMEN!

Podijeli