Devetnaesta Nedjelja kroz godinu

Devetnaesta nedjelja kroz godinu, donosi pouku o tome: kakav je Bog? Danas se mnogo govori kako ljudi nemaju PRAVU SLIKU O BOGU. Postoje različiti ateizmi, a ateizam često dolazi od krive slike o Bogu. Krivoj slici o Bogu često su povod krivi međuljudski odnosi. Kako će pravo shvaćati Boga-oca, onaj koji ima teško djetinje iskustvo o lošem ocu. To povlači i loše odnose među braćom i sestrama, a prenosi se i dalje u društvene odnose. Može se reći: prekruta slika o Bogu lako postaje povodom da se odbaci i sam Bog. O Bogu ne smijemo razmišljati kao slabom, ali ne ni kao krutom. Današnja misna čitanja pomažu da stvorimo pravu SLIKU o BOGU. Bog je: „Bog povijesti!“ No, u toj se povijesti nerijetko Bog čini više odsutnim, nego prisutnim. Ponekad nam može izgledati da smo bezdušno ostavljeni i prepušteni stradanjima, te ne vidimo spas niotkuda, kao da ni Boga nema. (Mi smo Vukovarci u našem teškom ratu zaista imali takve trenutke, ali naš je Bog došao, samo malo poslije. To sad znamo. Hvala mu na 'pruženoj' ruci i na današnjem radosnom životu). U takvim trenucima bez panike, u tišini kroz molitvu, možemo osjetiti spasonosnu Božju prisutnost. Divno je vidjeti da i prorok Ilija, u 1. čitanju, susreće Božju prisutnost baš u lahoru. Ilijin Bog nije poganski „bog“ koji gromovima, potresima i vatrom očituje svoju strašnu moć, nego je to Bog: mira, milosrđa, ljubavi i pravde, prema svojim stvorenjima, poput „šapata laganog i blagog lahora.“ O takvom Bogu govori i sv. Pavao u 2. čitanju. Pavao vidi da u propast srlja njegov izraelski narod, a on, sin toga naroda htio bi „i sam proklet biti…za braću svoju,“…od kojih potječe i „Krist…Bog blagoslovljen u vjekove.“ I evanđelist Matej predočava Kristovu spasilačku misiju, svojih učenika, na uzburkanom moru riječima: „Ja sam! Ne bojte se!“

Najava

Bijaše večer, a lađa šibana protivnim vjetrom. To je slika stanja učenika bez Isusa. „Protivan vjetar“ s kojim se susreće lađa, simbol je iskušenja za nadu i pouzdanje u Gospodina. Učenici htjedoše ostati uz nahranjeno mnoštvo, a Isus ih šalje, štoviše „prisili,“ da se prevezu prijeko. Sami bez njega. Učenici na lađi nisu samo u opasnosti. Oni su u kušnji vjere. Potrebna je čvrsta vjera koja će buditi pouzdanje u Odsutnoga, unatoč „protivnom vjetru.“

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 19, 9a. 11-13a.)
Čitanje prve knjige o Kraljevima

Za ovonedjeljno, 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Kraljevima, iz poglavlja 19., „Ilija na Horebu“ – „Susret s Bogom.“ Prorok Ilija u narodu je zapamćen kao Ilija Gromovnik, a takvo je i njegovo cijelo proročko služenje: pod znakom Boga, Jahve koji ga kao „hrabra borca Zakona“ uznese na nebo „u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima“ (Sir 48,9). U današnjem čitanju Ilija se upoznaje s Bogom koji je „Božja dobrota i blagost.“ Ilija se skriva u pećini, na Božjem brdu Horebu i dobio je glas Božji koji mu reče: „Izađi i stani u gori pred Gospodinom. Evo, Gospodin upravo prolazi.“ Ilija je poslušao i čekao glas Božji. Ali, Gospodin ne bijaše u „olujnom vihoru ni u potresu.“ Nije bio ni u „ognju,“ nego se pojavio kao „šapat laganog i blagog lahora.“ Kad je to čuo Ilija, „zakri lice plaštem, izađe i stade na ulazu u pećinu.“

Pitanje je: Kako i gdje i kakvog ćemo susresti Boga? Prorok Ilija ga je čekao na brdu Horeb: snažnog, olujnog i gromoglasnog, ali ga takvog nije našao. Susreo ga je u potpunom kontrastu, „u šapatu laganog i blagog lahora.“ Tada je Ilija morao ispraviti svoju sliku o Bogu. Nemamo pravo samo ga tražiti u znakovima silovitosti koji pokazuju da nismo gospodari života, to je samo Bog. Mnogi susreti nam naviještaju Boga: miloga, dragoga, dobroga. I trenuci šutnje su ispunjeni Božjom blizinom.

Psalam (Ps 85, 9ab-14) 

Psalam 85, obećava povratnicima mesijanski mir koji im Bog obećava po prorocima. Psalam počinje divnim riječima: „Zavolje opet Jahve zemlju svoju.“ To govori o Bogu: blagom i milosrdnom – Bogu koji oprašta svom nevjernom narodu i koji ga (opet) ponovo „prima u naručje.“Pokornik pjeva i moli Boga: „Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!“ Treba poslušati glas Gospodnji. „Da poslušam što mi to Gospodin govori: Gospodin obećava mir…Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje…“ Boga se ne treba bojati, nego se treba čovjek bojati svojih grijeha. Naši grijesi vrijeđaju Boga. „Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti.“ Ljubav i vjernost donose čovjeku, mir i radost koju daje Bog. „Vjernost će nicati iz zemlje, pravda (Božja) će gledat s nebesa. Zemlja i nebo će se spojiti: „Pravda će stupati pred njim (Bogom), a mir tragom stopa njegovih.“ Imat ćemo mir i radost ako na zemlji stupamo – idemo „stopama Kristovim – Božjim. Idemo po njima!

Drugo čitanje (Rim 9, 1-5)
Čitanje Poslanice Rimljanima

Za današnje 2. čitanje, odabran je tekst iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, iz poglavlja 9., „Povlastice Izraelove.“ Pavao je nesretan što većina njegovog naroda, izraelskoga, ne prihvaća Isusa Krista za Mesiju. Zato im govori: 2 u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.“ Pavao je bio uvjeren kako je Bog upravo njegovom narodu namijenio posebnu ulogu u spašavanju svijeta po Mesiji, kojeg je Pavao prepoznao u Isusu iz Nazareta. Zatim, Pavao nabraja devet prednosti Židova, koje ih izdvajaju iz svih drugih naroda: „Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savez, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.“ Zbog tolikih prednosti svojih sunarodnjaka Pavao je bio spreman za njih i proklet biti, samo da bi oni prihvatili Krista. To je najveća smionost u Novome zavjetu! Jedino je Isusova bila još veća: umrijeti za grešnike! Ako je Pavao bio spreman za svoju braću i proklet biti, a što smo mi spremni učiniti za svoju braću – prošlu, sadašnju i buduću, radi Isusa Krista? Pitajmo svaki sebe: Što nam je činiti za braću?

Evanđelje (Mt 14, 22-33)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uzađe na goru, nasamo da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: „Utvara!“ I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Petar prihvati i reče: „Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi!“A on mu reče: „Dođi!“ I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: „Gospodine, spasi me!“ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: „Uistinu, ti si Sin Božji!“ Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Večer je, a lađa šibana protivnim vjetrom. U lađi su učenici bez Isusa. Bez Isusa lađa je u opasnosti – nošena olujom i vjetrom. To je ujedno, najava Isusova predanja i Odlaska. „Protivan vjetar“ s kojim se susreće lađa – Kristova Crkva, simbol je iskušenja za NADU i POUZDANJE u Gospodina. Učenici htjedoše ostati uz nahranjeno mnoštvo, htjeli su uživati, a Isus ih šalje, štoviše „prisili,“ da se prevezu prijeko. Isus za to vrijeme odlazi u osamu, odlazi na MOLITVU, na razgovor s Ocem. Isus je znao da će se sile prirode pobuniti kako bi poljuljale vjeru njegovih učenika. Učenici na lađi nisu, dakle, samo u opasnosti. Oni su u kušnji vjere. Sami bez Isusa, u oluji, učenici su u silnom STRAHU. Oni nisu sigurni da će Učitelj doći i spasiti ih. Potrebna je čvrsta vjera koja će buditi pouzdanje u Odsutnoga, unatoč „protivnom vjetru.“ Učitelj će doći. Samo, kad će doći? Doći će onda kada on procijeni da je za to vrijeme. Isus se pojavljuje na čudesan način: hodajući po vodi. Vidjevši ga, apostoli se raduju, ali ne mogu povjerovati da je to stvarnost. Zato im se oteo uzvik: „To je utvara!“ U strahu vide utvaru. No, Isus se javlja svojim poznatim riječima ohrabrenja: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Evanđelja često pokazuju Isusa ovako sućutnog i hrabrog – Isusa koji nudi samoga sebe. Kako je snažna ta riječ i utješna ta istina. „Ne treba se bojati, jer sam ja tu!“ On hoda po moru! On je u oluji! On je u lađi! On je u Crkvi. On je s nama u dobru! On je s nam u zlu! On je s nama na svakom drugom mjestu! On, Isus, je uvijek s nama! Kad je Isus tu i kad mi to čvrsto vjerujemo, nema mjesta za strah. Uplašeni Petar, u strahu, ponizno moli: „Gospodine, spasi me!“ Isus pruža ruku i izvlači Petra iz olujnog mora. Petar tone kada njegova vjera više nema oslonca. Poruka je jasna i za nas. Valovi, oluje, protivni vjetrovi mogu ugrožavati naš svakodnevni život. Isus nam nije obećao lagodan život bez kušnji i poteškoća. Ali nam je obećao i darovao sebe. Daje nam svoju prisutnost i pomoć u svakoj životnoj situaciji. Samo to nikada ne smijemo zaboraviti. Križ i kušnja, patnja i bol, najbolja su vrata kroz koja Isus dolazi k nama. Ne ostavlja nas u takvim životnim situacijama same. Želi da se borimo i daje nam čak često i to zadovoljstvo da izgleda kao da smo već dovoljno jaki i da se odupiremo svemu što nas napastuje. Međutim, ipak je u svemu tome bitno da je Isus s nama u sve dane do svršetka svijeta. „Uistinu, ti si Sin Božji!“ – među nama.

Podijeli