Dvadeseta nedjelja kroz godinu

U 20. nedjelji kroz godinu, evanđeliste Mateja, Isus nas želi podsjetiti na: ustrajnu MOLITVU, čvrstu osobnu VJERU i UNIVERZALNOST Crkve. U Isusovo vrijeme židovski je mentalitet još uvijek bio u znaku isključivosti. Mesija će doći, ali samo da 'spasi' Židove. Za Isusovo djelovanje to je samo prividno. To se pokazuje upravo u ovom evanđelju gdje puca svaka isključivost. Isus se namjerno udaljio u poganski kraj da se malo odmori. Pojavljuje se žena poganka – Kanaanka koja moli za pomoć. Isus se najprije ne obazire na to vikanje. Ništa ne odgovara. Isus triput čudno odbija ženu Kanaanku. Ali, žena je ostala uporna u svojoj molitvi. Priznaje svoju podređenost u odnosu na Židove. Moli poput gladnog 'psića' ispod gospodareva stola. Ona moli Isusa da joj izliječi bolesnu kćer. Njezina iskrena molitva pokreće Isusa i on ispunjava njezinu želju s riječima: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ Vjera u Isusa Krista vodi u suživot s drugim ljudima, jer Isusov i naš Bog je sveopći Bog – Bog prihvatljiv svima. O tome govori i prorok Izaija, u 1. čitanju: „Držite se prava i činite pravdu“ – jer ću inače „sinove tuđinske dovesti na svoju svetu goru…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode.“ U Psalmu 67, sav puk sluša riječi tumačenja: „Nek se vesele i kliču narodi, jer Ti, Bože, sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji…Boga neka štuju svi krajevi svjetski.“ Bog daje slobodnu volju ljudima: hoće li činiti pravdu ili nepravdu. Apostol sv. Pavao ističe Božje milosrđe, u 2. čitanju, neobičnim riječima: „Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.“ Ili, zatvorio u mogućnost neposluha, da se svima smiluje. Dakle, sve neposlušne Bog čeka da im se smiluje.

Najava

I neposlušnost je korak na putu spasenja. Teško je živjeti u neposluhu prema Bogu. No, Bog, Otac, strpljivo čeka sve čovječanstvo na obraćenje. „Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.“ „Odbačenje“ Židova, odnosno njihovo neprihvaćane Kristove vjere, dovelo je do toga da se vjera počne širiti „cijelim svijetom.“ Tako je njihovo odbačenje dovelo do „pomirenja svijeta.“ U svemu tome očituje se Božja milost koju on iskazuje nad svim ljudima.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 56, 1. 6-7)
Čitanje knjige proroka Izaije

Za ovonedjeljno 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Izaije III. iz poglavlja 56., „Jahve prihvaća obrednik.“ Prorok naviješta da će uskoro moći ući u židovstvo obraćeni stranci (prozeliti), pod uvjetom da budu „vjerni savezu.“ Pisac prenosi narodu Božju riječ: „Držite se prava i činite pravdu, jer će se uskoro…objaviti moja pravednost.“ U vrijeme Trećeg Izaije dozrijeva vjera u opće spasenje. Neće se spasiti samo Izraelci nego i „sinovi tuđinski“ bit će jedan Božji narod. Prorok Izaija III. to veli ovako: „A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe…i postojani su u savezu … njih ću dovesti na svoju svetu goru…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode.“ Jeruzalem treba postati sveopće svetište svih Božjih ljudi. Ovdje se govori o eshatološkom spasenju. Ono se utemeljuje u činjenici što je čovjek stvorenje Božje, a ne stoga što on pripada izraelskom narodu. Zato se spasenje ne ograničava samo na Izrael, nego pripada svim ljudima. No, konačno se te riječi odnose na Crkvu kao zajednicu novoga Božjeg naroda.

Psalam (Ps 67, 2-3. 5-6. 8)

Psalam 67, je pjesma zahvalnica Bogu za plodove zemlje, „Zahvalnica za žetvu.“ Ali, Psalam predstavlja i zahvalu milosrdnom Bogu za darove u općem smislu. Psalam se pjeva za vrijeme blagdana kojim se završava berba. No, Psalam ima i univerzalistički sadržaj kad poziva poganske narode da se pridruže i služe jedinome Bogu, Jahvi. Psalmist pjeva: „Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim…“ Čovjek okrenut Bogu – pobožnik – 'sjaji' mirom i radošću koju mu daje Bog. Narod pjeva zahvalnu pjesmu Bogu za sve što dobiva kao Božji dar: „Nek se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji…“ Psalam je napisan za SVE narode, kako riječi govore: „Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!...Boga neka štuju svi krajevi svjetski!“ I mi danas trebamo moliti za sve narode – za cijeli svijet. „Neka se prošire prostori ljubavi,“ kaže sv. Augustin. Da! Samo s molitvom (općom) možemo proširiti ljubav po svijetu.

Drugo čitanje (Rim 11, 13-15. 29-32)
Čitanje Poslanice Rimljanima

Za ovonedjeljno, liturgijsko, 2. čitanje, odabran je tekst iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, iz poglavlja 11., „Izraelova je nevjernost privremena.“ Tako misli Pavao i govori Rimljanima: „Vama poganima velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bi li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje i spasio neke od njih.“ Pavao je pokušao izazvati čak i „ljubomoru“ kod svojih sunarodnjaka time što im je isticao kako Grci i Rimljani prihvaćaju Krista pripadnika židovskog naroda, a njegov izabrani narod ga odbacuje, umjesto da ga prihvati još zdušnije. Uvidjevši kako ni to ne pomaže, apostol Pavao piše kako su zapravo Bogu bili neposlušni i pogani, prije nego su postali kršćani, pa se nada da će iz neposluha izaći i Židovi. Sadašnja nevjera Židova, misli Pavao, samo je „krivi korak,“ dopušten (od Boga), poradi obraćenja pogana kao i konačno poradi obraćenja njih samih. Pavao se pita: „Jer ako je njihovo odbacivanje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?“ Pavao vjeruje da je Bog postojan u svom pozivu i da je uvijek spreman na savezništvo sa svim ljudima. Zato se nada kako će doći vrijeme kad će se i Izrael otvoriti ponuđenom spasenju Isusa Krista. Pavao u to čvrsto vjeruje i kaže: „Ta neopozivi su dari i poziv Božji!...Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.“ Treba vjerovati da Bog neće dopustiti propast svoga izraelskog naroda, po kojem je nastao Novi Božji narod (po Isusu Kristu), čiji članovi su pripadnici svih naroda svijeta. Neki su od njih – „mali otok“ koga su proroci navijestili – povjerovali, a drugi će se jednoga dana obratiti (Rim 9-11). Bog je dopustio njihovu zaslijepljenost radi pogana.

Evanđelje (Mt 15, 21-28)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, izađe vičući: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško posjednuta!“ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: „Udovolji joj, jer viče za nama. On odgovori: „Poslan sam samo u izgubljenim ovcama doma Izraelova.“ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: „Gospodine, pomogni mi!“ On odgovori: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“ A ona će: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!“ Tada joj Isus reče: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Žena Kanaanka dolazi k Isusu. Ona je pripadnica poganskog naroda, kojeg Izabrani Božji narod ne prihvaća. Žena prilazi Isusu i zaziva ga imenom Gospodine. „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“ Očajna majka traži pomoć za svoju kćer. Ona Isusa naziva Gospodinom, naslovom koji je bio pridržan samo za Boga. To je čin VJERE. Ona zna tko je Isus, priznaje svoju nedostojnost. U ovom slučaju susret Isusa i žene Kanaanke, pretvorio se u susret Izraela s poganskim narodom. Isus ju uspoređuje s 'psiće,' koji ispod stola gospodareva čeka mrvice. Osobito su snažne ženine riječi kojima ističe da i komadi kruha koji se daju djeci i mrvice koje padaju pod stol, za psiće, dolaze s istoga stola, od istoga kruha i istog gospodara. Time se određuje Božji stol i njegova skrb za SVE ljude. Žena ponižavajuće riječi o psićima prihvaća i priznaje se nedostojnim psićem, ali VJERA joj daje razlog MOLITVE i NADE u uslišanje. Isus odmah ne reagira. Jednostavno, u šutnji prolazi, ali ubrzo uviđa i priznaje jasnoću njezinih riječi, a posebno njezinu vjeru i bit će joj kako je molila. Ona prihvaća i priznaje svoje niže stanje u odnosu na Židove. Ali, ona djeluje na Isusovo srce i na njegovu Božju milost. Ona ponizno moli – prosi milost i njena molitva bi' uslišana. Isus s priznanjem reče: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ I ozdravi joj kćer toga časa. Usuđujem se reći da je i Isus došao u ovaj poganski kraj „učiti.“ Rekli bismo: Otac ga je upravo tamo poslao da izvrši novu misiju – da za njegov stol dovede i pogane. Kako kaže sv Pavao: Bog je u neposluh zatvorio Izrael kako bi pogani dobili priliku – obratiti se. Isus želi biti dokraja poslušan Ocu. On je poslan k izgubljenim ovcama doma Izraelova. To smatra Očevom voljom. Za Očevu volju spreman je žrtvovati i svoj dobar glas i dati svoj život. Međutim, u trenutku kad je osjetio snagu i veličinu vjere ove žene, Isusu je jasno da je i ovdje Otac na djelu. Vjera joj je sigurno dana odozgor od Oca. Isus ovdje shvaća da Božja milost nije rezervirana samo za one koji tjelesno pripadaju izabranom narodu, nego da je otvorena i za „sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe.“ Imamo li mi danas takvu duboku čežnju da nas Gospodin oslobodi od Zloga? Svijet je u stravičnoj poplavi mnogobrojnih ljudskih ovisnosti: drogi, alkoholu, kocki i drugom, u širenju kriminala, prevrtljivosti i nepoštenju. Sile zla prijete silama dobra u nama. Smiluj nam se Gospodine!

Podijeli