Treća Nedjelja Došašća

Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete - nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: „Radujte se u Gospodinu uvijek.“ 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 61, 1-2a. 10-11)
Čitanje knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Drugo čitanje (1Sol 5, 16-24)
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Evanđelje (Iv 1, 6-8. 19-28)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: „Tko si ti?“, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: „Ja nisam Krist.“ Upitaše ga nato: „Što dakle? ­Jesi li Ilija?“ Odgovori: „Nisam.“ „Jesi li prorok?“ Odgovori: „Ne.“ Tada mu rekoše: „Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?“ On odgovori: „Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.“ A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: „Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?“ Ivan im odgovori: „Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.“

Kontemplacija:

Glasnici su upitali Ivana tko je. Što je Ivan, nebeski prvak, zvijezda jutarnja, zemaljski anđeo, odgovorio? On reče: »Ja nisam«, dok svi ljudi žele biti i izgledati da su netko i nešto. Kome bi to u potpunosti pošlo za rukom, dospio bi najbliže, najkraće i najsigurnije na put najuzvišenije i najdublje istine koja se može spoznati u vremenu. Za taj poduhvat nitko nije prestar, ni prebolestan, ni presiromašan, niti prebogat. Kakva se neizreciva vrijednost krije u ovom: »Ja nisam!« Pa ipak nitko ne želi hoditi tim putem, okrećemo stvari po svom nahođenju: doista mi jesmo i želimo i uvijek ćemo željeti biti iznad drugoga. Iz toga proizlaze svaki plač i sve moguće žalopojke. Zbog toga ne nalazimo mir ni u nama niti izvan nas. Naprotiv, to da smo mi ništa na sve bi načine, svugdje i svim ljudima donijelo potpuni, pravi i vječni mir; i bila bi to najblaženija, najsigurnija i najplemenitija stvar koju bi svijet imao (E. SUSONE, Opere spirituali. Le preghiere, Alba 1971, str. 584s).

Podijeli