Župa Kraljice svete Krunice

Treća Korizmena Nedjelja

Sve korizmene nedjelje govore o velikoj temi kršćanstva, o kršćanskoj egzistenciji. U središtu poruke današnje nedjelje stoji: novi Hram – novo bogoštovlje. U povijesti Božjega naroda uvijek je bio njihov Hram. Hram je s ljubavlju podizan, kasnije rušen i obnavljan. Hram ispisuje svu slavu i svu tragediju izraelskog naroda. Nakon izbavljenja naroda iz egipatskog ropstva i dolaska u Obećanu zemlju, Salomon (sin kralja Davida) je podigao Hram u čijem su Svetištu čuvane ploče Saveza s Bogom. Božja vjernost Savezu s narodom bila je zajamčena veličinom i nepovrjedivošću Hrama: „Ja ću biti vaš Bog, a vi ćete biti narod moj“ (Ez 36,28). Hram je bio, za izraelski narod, znak posjedovanja obećane zemlje, znak sigurnosti i slobode, ali još više Božje Prisutnosti i blizine. Hram je srušen za vrijeme babilonske opsade (587. pr. Kr.), tada su nestale i ploče Saveza. To je bilo tumačeno kao Božja kazna za nevjernost Savezu.

Bog se ne nalazi u velebnom Hramu, nego u srcima njegovih vjernika. Ali nevjernost Savezu učinio je i Boga odsutnim. Ponovna obnova Hrama govori o potrebi obnove naroda i njegovoj vjernosti Bogu. Proroci su stalno upozoravali na opasnost „hramske religioznosti,“ na neistinitost vjere koja se svodi na prinos žrtve u Hramu. Bog je pripremao narodu „Novi Hram“ i novi način svoje spasenjske prisutnosti. Bog daje narodu Deset zapovijedi Božjih – Dekalog, kao oblik: bogoljublja i čovjekoljublja, kao pravi način štovanja Boga (1. čitanje). Božja riječ nas uči (2. čitanje) da se čovjek spašava po Isusovu križu i trpljenju. Iza križa i trpljenja stoji Očeva mudrost i Očeva ljubav. I kršćanin mora, slijedeći Krista, nositi svoj križ strpljivo i s ljubavlju. Čovjek dakle treba vršiti Božji Zakon, jer ljubi Boga, pa je stoga i ljubljen od Boga. A taj isti Zakon štiti i promiče ljubav prema ljudima.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Izl 20, 1-3. 7-8. 12-17)
Čitanje knjige Izlaska

1. čitanje govori o „Deset zapovijedi,“ „Dekalogu“ ili „Deset Riječi.“ Dekalog sadrži „riječi“ koje je Bog izgovorio na Sinaju. A prenosio se usmenom predajom od onih koji su doživjeli iskustvo Sinaja. Dekalog pokriva sve (cijelo) područje vjerskog i ćudorednog života. Dekalog, Deset zapovijedi, Zakon, koji je Bog dao Mojsiju glasi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih Bogova uz mene. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“ Jahve, Bog zahtijeva da Izrael iskazuje štovanje isključivo njemu. To je uvjet Saveza. Postoji zabrana pravljenja kultnih likova Jahve, za Izraelce (Pnz 4,15). To pravilo ne vrijedi za druge narode. Dekalog je „srce“ Mojsijeva Zakona i on zadržava svoju vrijednost u Novom Zakonu. Isus se poziva na zapovijedi toga Zakona. Dekalog, već Stari Zavjet u svojim tekstovima promatra kao „sredstvo“ (vezu), usklađenost čovjeka s Bogom. To je prijateljska i saveznička zapovijed pod vidom – voljeti. (Predlagane su dvije podjele zapovjedi. Prva, grčkih Otaca, sačuvana je u pravoslavnim i reformiranim Crkvama. Druga, koju je postavio sv. Augustin, usvojena je u Katoličkoj i Protestantskoj Crkvi).

Drugo čitanje (1Kor 1, 22-25)
Čitanje prve poslanice Korinćanima

Apostol Pavao poučava Korinćane, propovijeda Krista raspetoga: jednima, Židovima, on je sablazan, Grci traže mudrost i smisao, koju im on ne daje, a poganima je ludost, dok je: „pozvanima pak – i Židovima i Grcima- Krist, Božja snaga i Božja mudrost.“ Križ je, ljudski gledano, suprotan očekivanju i Židovima i Grcima. On je za njih poraz umjesto slavnog očekivanja, ludost umjesto mudrosti. Ali u vjeri križ ispunjava i nadilazi svako očekivanje. Križ očituje božansku moć i mudrost. Pavao ne osuđuje istinsku ljudsku mudrost, dar Božji koji omogućava spoznati Boga, nego osuđuje oholu i samodostatnu mudrost. Isusova smrt na križu sablazan je i ludost za one koji se pozivaju na svoju ljudsku mudrost. Ta ljudska mudrost nije spoznala Božju mudrost i njegov spasenjski plan, nago ga je odbacila. Može se spasiti samo Božjom silom, njegovim spasenjskim djelovanjem u Isusu Kristu. Umro je na križu poput zločinca. Ali tako je on postao spasitelj svijeta. Pavao kaže i ovo: „Jer ludo Božje mudrije je od ljudi - i slabo Božje jače je ljudi!“ Dakle, svu našu ljudsku jakost i mudrost trebamo potražiti u milosti Božjoj. Uz Boga, bit ćemo jači! Bez Boga postajemo slabi!

Evanđelje (Iv 2, 13-25)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: »Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu na to Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: tȁ sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.

Kontemplacija:

Kristovi hramovi su svete kršćanske duše raspršene po cijelom svijetu. Kličimo od radosti jer smo zadobili milost da budemo hram Božji; ali ujedno živimo u svetom strahu da zlim djelim ne obeščastimo taj Božji hram. Sa strahom mislimo na ono što kaže Apostol: »Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog« (1 Kor 3, 17). Onaj Bog koji je bez ikakvog napora stvorio nebo i zemlju snagom svoje Riječi, udostojao se nastaniti u tebi; zbog toga se moraš tako ponašati da ne povrijediš tak dragog gosta. Neka Gospodin u tebi, to jest u svom hramu, nikad ne pronađe ništa prljavo, mračno ili oholo: jer u trenutku kad bi u tebi pronašao razlog za uvredu, odmah bi se udaljio; a kad te napusti Otkupitelj, odmah ti se približava prevarant. Stoga, braćo, budući da je Bog htio od nas učiniti svoj hram, te se udostojao doći k nama i u nama prebivati, koliko je do nas nastojmo s njegovom pomoći od sebe udaljiti svaki suvišnu brigu i uzimati ono što nam doista koristi. Ako uz Božju pomoć budemo tako činili, tada ćemo, braćo, moći pozvati Gospodina u hram našeg srca i našeg tijela.

• < Prethodno
• Slijedeće >