Župa Kraljice svete Krunice

Dan Hrvatske državnosti

Dan državnosti u Republici Hrvatskoj je blagdan koji se obilježava 25. lipnja, na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom.

Dan državnosti je službeni državni blagdan te se taj dan ne radi. Do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Danas se taj datum obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora.

Drama bivše Jugoslavije dosegla je vrhunac u proljeće 1991. Hrvatska i Slovenija još su godinu dana prije toga izglasale svoju suverenost i održale prve slobodne parlamentarne izbore. Međutim u to doba riječi suverenost i nezavisnost nisu se poistovjećivale.

Zagreb i Ljubljana tražili su miran način za razdruživanje od Jugoslavije, pa je zato politički prostor za eventualnu konfederaciju suverenih republika ostao otvoren. Bila su to pravila igre koja su nametale i svjetske sile. Međutim, Srbiju i Crnu Goru zanimala je jedino hegemonija pod maskom nove moderne federativne Jugoslavije, pa su pregovori blokirani. U isto vrijeme u dijelu Hrvatske traje srbo-četnička pobuna, a ostaci savezne vlasti bivše Jugoslavije potpuno su paralizirani. U takvim okolnostima Hrvatska je 19. svibnja izašla na referendum, na koji se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela. Od toga broja čak 93,2 posto zaokružilo je listić DA za hrvatsku suverenost.

Uslijedio je jedan od najznačajnijih hrvatskih povijesnih događaja. Dana 25. lipnja 1991. sastao se Hrvatski sabor i jednoglasno izglasao Deklaraciju o samostalnosti Hrvatske. U okruženju velikosrpskih prijetnji i cinizma svjetske diplomacije, Hrvatski sabor je proglasio Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je pokrenula postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje. 

U svom govoru, predsjednik Republike Franjo Tuđman je istaknuo: "Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga." 

Jednoglasno izglasavanje Deklaracije o samostalnosti je bilo ponešto narušeno činjenicom da su se reformirani komunisti, tada pod nazivom Stranka demokratskih promjena, izjasnili protiv Ustavne odluke i zakona. Klub zastupnika SDP-a na čelu s Ivicom Račanom tražio je da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama. Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina u kojoj je prevladavala Hrvatska demokratska zajednica odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta. 

Nekoliko sati kasnije identičnu je odluku donijela i Skupština Slovenije. Šesteročlana federalna jugoslavenska zajednica tada je i pravno prestala postojati,iako su međunarodni čimbenici kao lijek za staru zagovarali neku novu Jugoslaviju. Zato je novim državama nametnut moratorij i embargo na uvoz oružja što ih je prepuštalo na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji. Neposredno nakon toga jugoslavenska vojska napala je Sloveniju, a 3. srpnja jugoslavenski tenkovi ulaze u Baranju. Počela je okrutna agresija na Hrvatsku u kojoj će pasti tisuće žrtava, a deseci tisuća ljudi napustit će svoja ognjišta. Međutim, Hrvatska je za svoju slobodu bila pripravna na sve žrtve. 

Europa i svijet nisu s oduševljenjem dočekali odluku Hrvatskog sabora i Skupštine Slovenije, jer svijet je još uvijek predlagao nekakvu novu Jugoslaviju, u koju povratak nije bio moguć. Pokazala je i to krvava ratna zbilja, napadi na Vukovar, Dubrovnik, genocidna agresija okupatora i herojska borba Hrvata. U prosincu 1991. Njemačka je samostalno priznala Hrvatsku, a novu političku stvarnost u siječnju 1992. priznala je cijela Europa, a potom i cijeli svijet.

Dan državnosti ne treba zamjeniti s Danom neovisnosti, koji se obilježava 8. listopada u spomen na donošenje Odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, kada je Republika Hrvatska i formalno postala nezavisna država.

Neka naša Hrvatska Domovina bude sol zemlje i svjetlo svijeta, neka bude uvijek vjerna Kristu i Kršćanskim vrednotama i NE DOPUSTIO GOSPODIN da se ikad više zatre ime Hrvatska i svaki grumen njene zemlje, niti zatiru njeni domoljubi i svi građani Republike Hrvatske. SRETAN DAN DRŽAVNOSTI! Živjela Hrvatska domovina!!! Svi kliknimo Kristu, svi kliknimo sada nek živi, nek vlada Krist Bog na prijestolju svom, nek vlada Krist u Hrvatskoj!

Rođenje Ivana Krstitelja

Sveti Luka u svom Evanđelju, opisujući rođenje Gospodinova preteče Ivana Krstitelja, predstavlja nam ga kao vrlo znakovit i značajan događaj.

Prema Novom zavjetu, roditelji Ivana Krstitelja, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. 

Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači "Gospodin je milostiv" (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan.

Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: "I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom.

Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštanja njegovu narodu." Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu - divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.

Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako prpovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: "Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina." Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

Papa Franjo: Isus hoće da budemo slobodna srca!

Ako je tvoje blago u materijalnom bogatstvu, taštini i moći, srce ti nije slobodno nego postaje tim prolaznim stvarima rob – upozorio je Sveti Otac.

Papa je svoju propovijed oslonio na Isusov savjet iz evanđeoskog odlomka u kojemu stoji: Ne zgrćite sebi blago na zemlji. Mudar je to savjet – kazao je – jer blago na zemlji nije sigurno: podložno je propadanju, a dođu i lopovi, potkopaju kuću, pa ga odnesu. Ali o kojemu to blagu Isus govori? – zapitao se papa Franjo – te objasnio da je riječ o tri vrste blaga na koja se Isus stalno vraća…

Prvo su zlato, novac i općenito materijalno bogatstvo. Ipak, sa svim tim nisi siguran jer te mogu okrasti ili propadne burza te ostaneš bez ičega! Opasno je to. Ali, bogatstvo je – kazao je Papa – dobra stvar, jer se njime može učiniti mnogo dobra – na primjer: potpora nekoj obitelji… Ali ako ti te stvari zgrćeš kao blago, ono će ti ukrasti dušu. Isus stalno upozorava na opasnost od bogatstva i od pouzdanja u nj.

Drugo je bogatstvo, taština: nastojanje oko prestiža; oko toga da nas vide ili da budemo viđeni. Taština ne služi ničemu – rekao je papa Franjo te je citirao Sv. Bernarda koji je govorio: Ljepota će tvoja skončati kao hrana crvima.

Treće blago je uznositost, oholost, moć – rekao je Papa pozivajući se na Prvo čitanje, koje donosi opis pada i popasti okrutne kraljice Atalije. Njezina je moć trajala sedam godina, a onda su je ubili – moć je nešto privremeno; što ima svoj kraj. Koliko li je velikih i uznositih muževa i žena kroz povijest završilo u anonimnosti, u bijedi ili u tamnici! Zbog toga ovaj savjet o nezgrtanju zemaljskoga blaga! – rekao je Papa, dodajući kako nas Isus potiče na stjecanje blaga na nebu.

Isus hoće da budemo slobodna srca i to je današnja poruka i kaže nam: Imajte srce slobodno! Govori nam o slobodi srca, a slobodno se srce može imati jedino uz nebesko blago, a to su: ljubav, strpljivost, služenje bližnjima, klanjanje Bogu… To je istinsko blago koje nam nitko neće ukrasti. Ostale stvari čine da srce oteža i naveže se te postane uznikom zemaljskih bogatstava.

Zarobljeno srce nije svijetlo nego zamračeno; i ako zgrćemo sebi blago na zemlji, zgrćemo sebi tmine koje nam ne koriste i ne pružaju nam radost, nego nas čine navezanima i neslobodnima – smatra Sveti Otac. Tomu nasuprot: slobodno je srce svijetlo i svijetli drugima i put koji vodi prema Bogu čini vidljivim. Svijetlo i nenavezano srce, sazrijeva poput dobrog vina!

Zamračeno srce je poput lošeg vina: tijekom vremena se pokvari i pretvori se u ocat. Dao nam Gospodin ovu duhovnu mudrost da shvatimo gdje nam je srce i na koje je blago navezano. Neka nam isto tako udijeli snagu da – ukoliko je zarobljeno – postane slobodno i svijetlo; neka nam podari onu lijepu osobinu djece Božje – istinsku slobodu, poželio je na koncu propovijedi Sveti Otac.

Obilježeno Tijelovo uz euharistijsko slavlje i procesiju

U našoj župi na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove tradicionalno se u sklopu svete mise organizira svečana procesija ulicama naše župe, od 'postaje' do 'postaje'.

 Sastavni dio svetkovine Tijela i Krvi Kristove je i euharistijska procesija - ophod s Presvetim oltarskim sakramentom kroz župu. 

To je važna sastavnica današnje svetkovine, a ima za cilj i na izvanjski način (u znak čašćenja i slavlja našega Spasitelja) uključiti sve slojeve vjernika, svu kulturu i sve udruge koje očituju vjeru u Isusa Krista.

Prolazeći našim ulicama, Krist posvećuje sve redove vjernika, posebno župljane naše župe, svu ljetinu i cijelo naselje. Nakon misnog slavlja i procesije u župnom je dvoru upriličen prigodan domjenak organiziran od strane župe i župljana.

Fotografije svetkovine Tijela i Krvi Kristove možete pogledati u našoj galeriji.

Tijelovo - svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Slavimo danas svetkovinu presvetog Tijela i Krvi Kristove ili, kako je u nas uvriježeno reći, Tijelovo! 

Ovo nas slavlje poziva razmišljati ne samo o Bogu koji se utjelovio, to jest postao tijelo i čovjek prije dvije tisuće godina, nego nas poziva razmišljati o njegovoj utjelovljenoj prisutnosti koja ostaje u euharistijskom otajstvu pod prilikama kruha i vina.
Tijelovo je značajan katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Naš Gospodin, Sin Božji, došao je u tijelu ne samo kako bismo mi u njemu imali Šator sastanka s Bogom u kojem se posvećujemo jednom zauvijek, nego kako bi kako bi naš život postao Svetište Božje prisutnosti.

Časteći Presvetu Euharistiju i sami postajemo svetište posvećeno njegovom krvlju i životom, za razliku od onog šatora koji je bio škropljen krvlju životinja. Bog je izabrao naš život, to jest svijet nas ljudi za šator svoga boravka i svojom ga krvlju posvetio, te je nas očistio za službu Bogu živomu u čistoj savjesti. 

Euharistija stoga ne bi smjela biti izdvojeni trenutak našega života,nego sveobuhvatni i cjeloviti, trenutak konačnog posvećenja i ulaska u puno zajedništvo s Bogom. Ona je svetinja koja nas posvećuje u cijelom našem življenju, koju trebamo primati čiste savjesti, kako bi cijeli naš život mogao biti na službu Bogu živomu, koji je svojim životom, Tijelom i Krvlju, služio nama.

Samo primajući Boga živoga čista srca i čiste duše možemo ispravno živjeti i ostati vjerni i dosljedni savezu sklopljenome s Bogom koji obnavljamo časteći sveta otajstva njegova Tijela i Krvi. Dok ga primamo i dok ga častimo imamo upravo u njemu najveće jamstvo pravoga i vječnoga života, imamo savez krvlju zapečaćen, te se potrudimo na nju odgovoriti kako bismo, po njegovom Tijelu i Krvi, zadobili vječnu baštinu.

Za blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.