Župa Kraljice svete Krunice

Gospa od Anđela

Na ovaj dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodilo upravo 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti, ta crkva je poznata kao Porcijunkula.

 Gospa od Anđela je stara franjevačka svetkovina, potječe iz prvih franjevačkih dana, a slavi se 2. kolovoza. Na ovaj se dan prisjećamo obraćenja svetog Franje koje se dogodilo 2. kolovoza 1208. godine u crkvici Marije od Anđela, blizu Asiza, koja je u franjevačkoj povijesti poznata kao Porcijunkula. 

Dan Gospe od Anđela je i dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca. 

Potpuni oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve. 

Ljudi su nekoć morali hodočastiti u Svetu Zemlju da bi zadobili ovakav oprost, oprost od vremenitih kazni za grijehe, što je mnogima bilo nemoguće. U tome je i veličina svetog Franje koji je učinio da se i u Asizu u Porcijunkulskoj crkvici može dobiti takav oprost. 

„Sve vas želim poslati u raj“ – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju. 

Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe. Slaveći Gospu od Anđela, vjernici dobivaju i poticaj da se sjete svoga anđela čuvara, da mu zahvale za sve trenutke kada ih je štitio i čuvao, a nisu znali kako se to dogodilo. 

“Anđele, čuvaru mili, svojom snagom me zakrili, 
prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću danju, 
osobito pak me brani, da mi dušu grijeh ne rani, 
A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, 
da se ondje s tobom mogu, vijekom klanjat dragom Bogu!”

Sedamnaesta Nedjelja kroz godinu

Sedamnaesta je nedjelja kroz godinu. Evanđelist Matej predstavlja Isusa koji nastavlja svoj govor u PRISPODOBAMA. Isus koristi prispodobe da bi svojim učenicima i slušateljima približio istinu KRALJEVSTVA NEBESKOG – Kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo je Božje istinska stvarnost koju treba uvijek iznova OTKRIVATI i PRONALAZITI. Čovjek je pozvan da otkriva njegove tragove u povijesti i u svome osobnom životu. Riječ je o hodu, traganju, biranju, odlučivanju, žrtvovanju, zauzimanju. Danas Isus predstavlja tri prispodobe: 1. o skrivenom blagu u polju, 2. o dragocjenom biseru, 3. o mreži bačenoj u more. Tako orač nalazi zakopano blago na njivi, a trgovac jedinstveni biser neprocjenjive vrijednosti, dok ribar kad izvuče mrežu, bira samo dobre ribe. To su neočekivani događaji koji mogu potpuno preokrenuti sve životne planove. Prva dva čovjeka prodat će sve što imaju da bi zadobili ono što je neprocjenjivo. U oba slučaja polazište je otkriće. Ono pak predstavlja traženje i čežnju. Istina je, doduše, ponuđena svima, ali je ipak treba tražiti. Srce treba čeznuti za darom kako bi se dosegla radost. Kraljevstvo je Božje nađeno blago, kao i traganje za dragocjenim biserom. Ta otkrića mogu promijeniti kompletan čovjekov život – ostaviti SVE i okrenuti se Kraljevstvu Božjem – obratiti se. Treća prispodoba iz današnjeg evanđelja, mreži bačenoj u more, ima drugačiji prizvuk – prizvuk eshatološkog ispunjenja na koncu vremena. Mreža bačena u more zahvati svakojake ribe. Ribari ju izvuku na obalu, „sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.“ Tako će učiniti, Sin Čovječji i njegovi Anđeli, na kraju vremena: dobre će pozvati u svoje Kraljevstvo, a loše će izbaciti u nepoznato. To nemojmo zaboraviti!

Najava

Kraljevstvo je Božje traganje za dragocjenim biserom. Kad ga nađemo, stavimo ga u svoje srce i brižljivo čuvamo. Za kršćanina postoji samo jedno pitanje. Ima li koje vremenito dobro koje bi se dalo usporediti s dobrom Kraljevstva nebeskoga? Nema! Cijena ulaznice u Kraljevstvo je neprocjenjiva, jer je neprocjenjiva Božja ljubav koja sačinjava njegovu srž. Tko oklijeva, može zakasniti i ostati izvan dosega milosti koja priopćava hitnost obraćenja.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 3, 5. 7-12)
Čitanje knjige o Kraljevima

Za ovonedjeljno 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Kraljevima, iz poglavlja 3., „Salomon moli za dar mudrosti.“ Riječ je dakle o Salomonu, veoma mladom nasljedniku, svoga oca, kralja Davida. Kraljevao je od 970. do 931. godine pr. Kr. Mlad i neiskusan, prije nastupa, otišao je u svetište Gibeon, obratiti se Bogu, Jahvi. Pisac knjige o Kraljevima o mladom kralju piše: „Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog (mu) reče: Traži što da ti dadem.“ Na upit Boga Salomon odgovara: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!“ Bogu se svidjelo to što je Salomon tražio. Nije tražio dug život, bogatstvo ni smrt neprijatelja, kao što se moglo očekivati, nego je tražio „pronicavost u prosuđivanju pravice,“ te mu obeća ispuniti njegovu molbu. Bog Salomonu dade „srce mudro i razumno.“ Salomon je bio čovjek bogatstva i vojne moći. No, on svoje uzdanje stavlja u Božju MUDROST.

Opširnije...

Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj crkvi 26. srpnja.

 Sv. Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. st. pod naslovom Protoevanđelje sv. Jakova. 

Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana. 

Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju. Svetoj se Ani u zagovor utječu žene željne poroda, trudnice i porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su sv. Anu štovali rudari, rezbari drva i ebanovine i zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt. Na papinskome dvoru sv. Anu su osobito štovali konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505. godine.

Mjesni odbor “Tenja” nizom prigodnih manifestacija obilježava Dan Mjesnog odbora Tenja – Svete Ane. U Osijeku, Dan Svete Ane obilježava se molitvom u crkvama, a posebno ispred groblja Sveta Ana.

Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena vrlo raširenih u svijetu. U izvornom hebrejskom i u grčkom jeziku glasi Hannah i znači ljupkost, milost. Inačica ovog imena je mnogo: Ane, Anica, Ančica, Anika, Ankica, Anita, Anuša, Nuša, Hana.
Navedenima sretan imendan!

Blagdan svetog Jakova apostola

Blagdan je sv. Jakova apostola, a posebno će ga proslaviti Šibenska biskupija koja mu je i posvećena.

 Svečane mise održat će se i u kapeli sv. Jakova na obroncima Medvednice, iznad Zagreba, a tu je još i crkva sv. Jakova u Opatiji. U đakovačkoj biskupiji više je župnih crkvi posvećeno sv. Jakovu. 

Posebno će svečano biti u Međugorju jer je sv. Jakov apostol – zaštitnik župe Međugorje.

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada najužem krugu oko Isusa. S njima je bio prisutan uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

Bio je sin Zebedeja i Salome, brat Ivana evanđelista. Na apostolsko ga je djelo pozvao sam Isus Krist.

Tijelo sv. Jakova preneseno je u Compostellu u Španjolskoj gdje je njegov grob, uz Rim i Jeruzalem, postao najpoznatije hodočasničko stjecište. Španjolska ga je uzela za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju onda je za Španjolsku ta cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

Svetog Jakova su u srednjem vijeku kao svoga zaštitnika uzeli vitezovi, a pod njegovu se zaštitu utječu kožari, apotekari, ratari, voćari te hodočasnici i putnici, pa ga slikari često prikazuju upravo kao hodočasnika sa štapom u ruci.

Sveta Marija Magdalena

Danas, 22. srpnja, Crkva slavi spomen svete Marije Magdalene! U pučkoj pobožnosti štovana je kao pokornica i dionica velikog oproštenja koje je primila od Spasitelja Isusa Krista!

Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. »Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.« Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena među Kristove učenike, to je među tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovjećujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja šimuna Gubavoga. 

Ovdje se nećemo upuštati u te rasprave, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. »Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9–10).

Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evanđelja. Tumačeći taj tekst Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340–1359, po utjecaju u istočnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istočne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, trebaju poslužiti kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina.

Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuće. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvećene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naučimo onu čuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova učenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik. Popularnost svete Marije Magdalene očituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.