Župa Kraljice svete Krunice

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Današnje Evanđelje počinje s pitanjem: "Učitelju, što mi je činiti...?" To je pitanje o mjestu kršćanina u svijetu. Svi mi živimo – bez da smo si toga svjesni – na najrazličitijim područjima od kojih svako ima svoja pravila, zakone i forme. Zbog toga postoji opasnost da i vjera postane samo jedan "dio", tako reći "nedjelne aktivnosti" koje s ostalim područjima života nemaju nikakve veze. Ta na poslu i u slobodno vrijeme vrijede druga pravila.... Ali ne bi smjelo biti nikakvoga jaza između naše vjere i svakodnevnog života. Vjera ima smisla samo onda kada prožima sav našživot, sva njegova područja. Na to nas upućuje već i starozavjetno čitanje: Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. "Zapovijed" – smjerokaz za život koji je Izrael primio od Jahve za svoje spasenje i koji mu pokazuje put ka sretnom životu u zajedništvu s tim Bogom – nije nešto neodrživo ili strano. Jednako vrijedi i za zapovijed ljubavi prema bližnjemu koja mora postati osnovom našeg svakodnevnog djelovanja i koju moramo živjeti s unutrašnjim osvjedočenjem. Najteže u toj zapovijedi nije pitanje tko i gdje je moj bližnji. Problem je u tome što mi svoje bližnje ne primjećujemo ili imamo dobre razloge zašto ljubav prema bližnjemu baš sada nije moguća. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu nisu samo pobožne riječi u bogoslužju nego me se osobno tiče. U svemu što doživljavam je Ijubav prema bližnjemu moguća. Bližnjih koji nas trebaju ima dovoljno. Moramo samo naučiti primijetiti ih i postati im bližnji. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Pnz 30, 10-14)
Čitanje knjige ponovljenog zakona 

Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svojega! Čuvaj zapovijedi njegove i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom! Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo!' Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!' Jer blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.« Riječ Gospodnja. 

Drugo čitanje (Kol 1, 15-20)
Čitanje Poslanice svetoga apostola Kološanima 

Krist Isus Slika je Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. Riječ Gospodnja. 

Evanđelje (Lk 10, 25-37)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?«Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!«Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?«Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?«On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« Riječ Gospodnja.

Hodočašće vjernika župe Kraljice Svete Krunice u Mariazell u Austriju

 Prvoga vikenda u mjesecu srpnju vjernici župe Kraljice svete Krunice iz Nove Gradiške hodočastili su u najveće austrijsko marijansko svetište Mariazell.

Ovo svetište prema predaju utemeljeno je davne 1157. godine. Predaja kaže da je redovnik Magnus iz benediktinskog samostana u St. Lambrechtu donio od lipova drveta izrezbaren kip Djevice te od tada pa do danas plamen svijeća i vječna molitva ispunjavaju Mariazell. Glas o uslišanim molitvama privukao je hodočasnike iz mnogih zemalja te je oko godine 1200. moravski velikaš Henrik Vladislav u znak zahvalnosti za ozdravljenje od teške bolesti dao izgraditi crkvu i kao posvetu stavio naslov „Mater Gentium Slavorum. Od 1400. godine pa nadalje pomoć Čudotvorne Gospe iz Mariazella traže vjernici s područja današnje Bavarske, Češke, Francuske, Italije, Hrvatske, Poljske, Njemačke i Švicarske. 

Potaknuti primjerom svojih predaka i župljani župe Kraljice Svete Krunice uputili su se u to drevno marijansko svetište moliti zagovor i zaštitu naše nebeske Majke Marije. U subotu 2. srpnja vjernici su razgledali carski grad Beč i poznati dvorac Schönbrunn, ljetnikovac carice Marije Terezije, te su se u popodnevnim satima uputili prema Mariazellu gdje su sudjelovali na večernjoj molitvi i procesiji u bazilici.

U nedjelju 3. srpanj u 9 sati slavili su Svetu misu u kapelici svetog Mihaela pokraj bazilike a nakon toga uslijedilo je razgledavanje same bazilike. U večernjim sati vratili su se u Novu Gradišku.

Sveti Ćiril i Metod – apostoli Slavena i zaštitnici Europe

Sveta braća propovjednici kršćanstva koji su zajedno postavili temelje slavenske pismenosti sastavljanjem glagoljskog pisma i prevođenjem crkvenih knjiga.

Sveti Ćiril (grčki: Κύριλλος ; 826./827. - 869.) i Sveti Metod (grčki: Μεθόδιος ; 815. - 885.) kršćanski su sveci, spomendan im je 5. srpnja. Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u Solunu. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli. Njihov otac Lav bio je visoki bizantski vojni zapovjednik (drungar). Najraniju mladost proveli su u Solunu koji je u to vrijeme posve okružen Slavenima. Metod postaje upravitelj jedne arhontije u istočnoj Makedoniji, dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi. 

Godine 851. Ćiril postaje član bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba političkih i crkvenih trzavica Metod napušta svoj položaj arhonta i povlači se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i Ćiril. Ali po nalogu bizantskog cara Mihala, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Neposredno nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju kod Slavena. Naime, 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati na slavenskom jeziku kršćansku vjeru. Zadatak je bio velik i delikatan. Na područjima prostrane Rastislavljeve države širili su kršćanstvo već od početka 9. stoljeća njemački svećenici iz regensburške i pasaunske dijeceze. Rastislav, bojeći se njihovog političkog utjecaja, traži u Bizantu oslonac protiv kralja Ludviga Njemačkog, ispod čije se vlasti ogorčenom borbom istrgao. Rastisavljeva koncepcija išla je za tim da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju.

Bizant donekle udovoljava Rastislavljevoj želji i šalje mu Ćirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije, mnogobrojni učenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemačkog klera. Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba njemačkog svećenstva. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. trojezična teorija prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vršiti vjerski obredi: hebrejski, grčki i latinski.

Nakon trogodišnjeg boravka u Moravskoj braća polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u Panoniju neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi. Stekavši i tu mnogo učenika polaze u Veneciju gdje su morali voditi oštru polemiku s tamošnjim "trojezičnjacima". Odatle ne kreću za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo Vasilije Makedonski, već odlaze u Rim. Papa Hadrijan vidi u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih prima svečano. U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda poslao 869. knezu Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa. Time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnut izravno Rimu. 

Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u Moravsku (gdje je Rastislava zbacio njegov sinovac, njitranski knez Slavopuk) njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao 2,5 godine. Godine 873. Metod je na papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija zabranjena. Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu. Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII., nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj potvrdio je slavensko bogoslužlje bulom Industriae tuae iz 880. godine. Isto je učinio i 882. carigradski patrijarh Fotije koji se pomirio s papom. 

Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike. Neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su se uspjeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju, Rašku i primorsku Hrvatsku gdje su nastavili svoj rad. Prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga udarili su Ćiril i Metod temelje slavenskoj pismenosti.

Spomendan mučeništva Dive Grabovčeve

Svakog ljeta, točnije na prvu nedjelju poslije Petrova, 03.07.2016, tisuće hodočasnika iz Rame, Hercegovine, Bosne, Hrvatske i svijeta hodočaste na grob Dive Grabovčeve na Kedžaru, na Vran planinu.

Već tradicionalno, prve nedjelje u mjesecu srpnju, na Kedžari će biti obilježen spomen na Divu Grabovčevu, ramsku junakinju, čija je životna priča nadaleko poznata. Ovogodišnje misno slavlje predvodit će prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Katoličkog Sveučilišta u Zagrebu.

Diva Grabovčeva († Kedžara, BiH, oko 1680 – hrvatska mučenica, djevica) je djevojka iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17. stoljeću za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir - beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Lijepo ju je zaprosio, kada je imala dvadesetak godina, ali ona je odbila uz suglasnost svoje obitelji. 

Zatim je beg poslao svoje pomoćnike, da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto je bila pri svojoj odluci i pobjegla u planine. Tahir - beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem.

Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Označen je njen grob. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast. Postavljen je brončani spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića, 1998. godine.

"Svake se godine na prvu nedjelju u srpnju slavi spomendan njenog mučeništva, kada se služi sv. Misa i prisustvuje više tisuća hodočasnika." Dr. Ćiro Truhelka objavio je knjigu o Divi i njenom grobu.

Marko Perković Thompson je na albumu Bilo jednom u Hrvatskoj iz 2006., snimio pjesmu „Diva Grabovčeva" u kojoj pjeva o njenoj tragičnoj sudbini.

 Dušman tuče, mlado tijelo ubija, u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama bila joj za kraj, umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj!

Najava župnog hodočašća

Nastavljajući tradiciju hodočašća u Marijanska svetišta, tako ćemo i ove imati hodočašće Gospi Voćinskoj, Gospi od suza i Gospi Bistričkoj.

21. kolovoza (Gospa Voćinska) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Voćin.

31. kolovoza (Gospa od suza) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Pleternicu.

08. listopada (Gospa Bistrička) tradicionalno hodočašće naše župe u Mariju Bistricu.

Molimo sve zainteresirane, posebno mlade, da se odazovu u što većem broju i da se jave u župni ured kako bi pravovremeno saznali sve informacije u vezi župnog hodočašća.