Župa Kraljice svete Krunice

Sveti Matija – apostol koji je zamijenio Judu Iškariotskog

Jedini je od apostola kojega nije Isus izravno pozvao i izabrao. Njega je kockom odabrala prva zajednica da popuni prazno mjesto kojega je zauzimao Juda

Ono što najpouzdanije znamo o apostolu Matiji, koji je namjesto Jude Iškariota izabran u zbor Dvanaestorice, crpimo iz izvještaja svetog Luke u Djelima apostolskim.

“U ono vrijeme Petar ustade te pred svom braćom – bilo je zajedno oko sto dvadeset osoba – reče: ‘Braćo, trebalo je da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta o Judi koji je bio predvodnik onima što uhvatiše Isusa. On je pripadao nama i zadobio udio, to jest ovu našu službu. Ovaj je sad, plaćom za nepravednost stekao njivu, ali je potom pao na lice i pukao po sredini tako da mu se prosula sva utroba. To je toliko postalo poznato svim stanovnicima Jeruzalema da je spomenuta njiva prozvana njihovim jezikom Hakeldama, to je Krvna njiva. Uistinu, u knjizi Psalama stoji pisano: ‘Pust mu bio dom! Ne bilo nikoga tko bi u njemu prebivao!’ I još! ‘Neka njegovu nadgledničku službu preuzme drugi!’ Prema tome, treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća jedan od onih ljudi što su bili s nama sve vrijeme koje Gospodin Isus provede s nama, počevši od krštenja Ivanova do dana kad je uznesen između nas.’

Nato predložiše dvojicu: Josipa, zvanog Barsabu s prezimenom Just, i Matiju. Tada izmoliše ovu molitvu: ‘Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži nam koga si od ove dvojice izabrao da preuzme mjesto ove apostolske službe s kojega je Juda odstupio i otišao u mjesto što mu pripada!’ Tada im podijeliše kocke. Kocka pade na Matiju, i on bi pribrojen Jedanaestorici apostola” (Dj 1,5-26).

Osim toga pouzdanoga i Bogom nadahnutoga teksta o sv. Matiji, postoje o njemu i drugi pisani izvori, ali oni su nesigurni. Jedan je od njih apokrifni spis Djela Andrije i Matije. Prema njemu, kod apostolske podjele misijskih područja Matiji pripade neka zemlja ljudoždera. U njoj je bio oslijepljen te bačen u tamnicu. Iz nje ga je Bog po Andriji oslobodio i vratio mu vid. Apostol je poginuo mučeničkom smrću. Odrubljena mu je glava. Zbog toga ga na slikama i kipovima prikazuju uvijek s bradvom, a mesari i stolari slave ga kao svoga zaštitnika.

Zemne ostatke svetog apostola navodno je u IV. stoljeću pobožna carica Jelena, majka Konstantina Velikog, donijela u Trier, gdje se danas poštuju u opatiji Sv. Matije, koja se sa svojom bazilikom razvila u veliko proštenište. No, i bazilika svete Marije Velike u Rimu i svete Justine u Padovi svojataju za sebe čast da su i one čuvarice relikvija dvanaestoga apostola.

Ime Matija po svom hebrejskom korijenu znači “Božji dar”. On je, doista, Crkvi i bio velik Božji dar jer postade jedan od njezinih stupova. Zahvaljujući i njemu, apostol narodâ mogao je pisati Efežanima, a to vrijedi i za sve nas: “Braćo, više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Isus Krist. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u duhu” (Ef 2,19-20).

Pozvan da bude apostol, i sv. Matija je bio vatren svjedok Isusova uskrsnuća. U bazilici sv. Matije u Trieru uklesana mu je iz pera učenoga bibličara Kornelija a Lapide ova pohvala: “U Gospodinovu je zakonu bio veoma učen, tijelom čist, duhom razborit, u rješavanju pitanja Svetog pisma oštrouman, u savjetovanju vidovit, u govoru okretan, činitelj mnogih čudesnih znakova, raširenim je rukama prema nebu kao mučenik Bogu predao dušu.”

Sveti Leopold – ‘apostol ispovjedaonice’ koji je život proveo slušajući i odrješujući grijehe

U svome bi “salonu uljudnosti” (kako su nazivali njegovu ispovjedaonicu zbog blaga i ljubazna načina s kojime je ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike) sve primao s velikim poštovanjem: “Izvolite, gospodine, uđite!”- govorio bi Leopold, a ispovijed bi često zaključivao riječima: “Vratite se, bit ćemo prijatelji!”

Zvali su ga apostolom ispovjedaonice, jer je veliki dio svoga života proveo slušajući, odrješujući, savjetujući sve koji bi mu dolazili, privučeni njegovom dobrotom i poniznom mudrošću vjerodostojna svjedoka ljubavi Božje. 

Boravio je u Padovi, u kapucinskom samostanu, nedaleko bazilike svetoga Antuna, živeći jednostavno i skrovito. Oko njega, koji je bio niske građe, prognanik, te krhkog zdravlja, nikada se nije podizala nikakva buka.

Iako je dobar dio života proveo u Padovi, sveti je Leopold po rođenju Dalmatinac. Rođen je 12. svibnja 1866.g., u Herceg Novom, u Kotorskome zaljevu, koji danas pripada Crnoj Gori.

Rođen je u siromašnoj obitelji, bogato jedino djecom te je, kao osmo dijete među njima, na krštenju primio ime Bogdan. Proveo je sretno djetinjstvo, obilježeno duhovnim životom neobičnim za tako ranu dob, ali i jednostavno (kakav će biti i ostatak njegova života), u kojemu je Isus uvijek zauzimao važno i odlučno mjesto. Stoga nimalo ne čudi njegova odluka nasljedovati Ga do kraja.

Tako je god. 1882. u kapucinskome sjemeništu u Udinama započeo pripravu za redovnički i svećenički život, koji je završen 20. rujna 1890.g., u Veneciji svećeničkim ređenjem. Nepovoljne mu okolnosti nisu dopustile vratiti se u domovinu i ondje proslaviti Mladu Misu, pa se tako njegova obitelj morala zadovoljiti tek fotografijom, kao spomendan na taj svečani čin. On je, pak, tu žrtvu podnio sa strpljenjem obilježenom radošću.

Ispovjedaonica je smjesta postala poljem njegova apostolata: prvo u Veneciji, pa Zadru, Bassanu del Grappa, Kopru, Thieneu te od 1909. u Padovi.

Gdje god bi poglavari ocijenili korisnim njegovu prisutnost, on bi odlazio, zadovoljan poslušnošću volji Božjoj. Pred njegovom su se ispovjedaonicom brzo stali stvarati redovi. Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanošću, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožeti ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj, te hranjenim svetom Euharistijom.

Ispovijedajući tako sklapao je prijateljstva, koja su trajala dugo i bila dragocjena, nezamjenjiva. Prijatelji oca Leopolda pripadali su najrazličitijim društvenim staležima: bili su tu bogati i siromašni, sveučilišni profesori i jednostavni “obični” ljudi, dobre duše kojima je bilo potrebno samo ohrabrenje kako bi nastavile putem savršenosti, kao i one nešto složenije, s kojima je valjalo “zavrnuti rukave” i početi ispočetka.

Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje. Kada su, dakle, poglavari god. 1923. sv. Leopolda poslali u Rijeku, bilo je neizbježno da ga velika ljubav njegovih padovanskih prijatelja vrati natrag. Upravo je jedan od takvih upornih prijatelja ispovjedaonicu oca Leopolda nazvao “salonom uljudnosti”, zahvaljujući blagu i ljubaznu načinu s kojime je ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike. O njegovu svetu subratu, koji je također veliki dio vremena provodio iza rešetaka ispovjedaonice u samostanu u San Giovanni Rotondu, padre Piu, pamte se i neke katkad teške shvatljive grubosti (Gospodnji su putevi čudnovati) prema pokajnicima.

Opširnije...

Majčin dan - usrećite mamu na njezin dan i pokažite joj koliko vam znači

Mamu volimo svaki dan, cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama!

 Mamu volimo svaki dan cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama. Stoga je lijepo što barem jedan dan u godini možemo našim dragim majčicama odati počast, zahvaliti im na svemu što nam pružaju i pokloniti im pažnju koju zaslužuju. Većini mama nije stalo do poklona i većina će reći "nemoj mi ništa kupovati, samo me zagrli i budi tu". Ove godine Majčin dan slavimo u nedjelju 08. svibnja, a mi tatama i klincima donosimo nekoliko prijedloga da razvesele najdražu mamu na njezin dan. 

Manje jutarnjeg stresa za mamu i doručak u krevet
Majčin dan neka bude poseban za cijelu obitelj. Obzirom da je nedjelja, tata i klinci mogu se ujutro ranije probuditi i dragoj mami napraviti slasni doručak u krevet. Na veliki pladanj stavite mirišljave tople kroasane, šalicu kave, čašu svježe ocijeđenog soka, posudicu jagoda i jednu lijepu ružu ili njezin omiljeni cvijet. Mamu probudite poljupcem, svi se potrpajte na bračni krevet, čavrljajte, smijte se i uživate u zajedničkom jutru. Naravno, na Majčin dan tate su ti koji će se pobrinuti da djeca obave jutarnju higijenu, pospreme krevete, obuku se i doručkuju. Cilj je mamu osloboditi stresa koji jutra ponekad donose. Alternativa je i unaprijed napraviti plan i odrediti tko je zadužen za koji zadatak. I nakon Majčinog dana, mami možete olakšati jutarnji stres na način da od toga napravite igru. Svaki dan, netko će biti "kapetan" koji brine da su svi oprali zubiće, da su školske torbe ili vrtički ruksaci spakirani, da se postavi stol, da se servira doručak i slično. Osim što će biti manje posla za mamu, djecu na taj način kroz igru učimo odgovornosti i kako da si sami organiziraju zaduženja.

Manje prepiranja, vike i tužakanja
Neke studije su pokazale da se djeca starosti od 3 do 7 godina u prosjeku svađaju 3,5 puta u sat vremena, odnosno ukupno 10 minuta u sat vremena. Tata je uoči Majčina dana zadužen za dogovor s mališanima, da na njezin dan, taj jedan jedini dan, nećemo zamarati mamu svojim prepirkama, niti se tužakati. Kako bi se ova situacija produžila i nakon Majčina dana, tata može naučiti djecu tzv. "metodu pregovaranja". Kada se djeca posvađaju, treba ih fizički razdvojiti da se smire i ohlade. Nakon što se smire, svako dijete treba pitati da ponudi tri rješenja. Naravno, svako će se dijete rukama i nogama zalagati za svoju ideju kako bi se spor trebao riješiti, ali roditelj pregovarač znat će im pomoći da nađu srednje rješenje.

Odbacite brige barem na jedan dan
Ovdje je u pitanju jedan začarani krug veselja. Naime, svaka mama želi prije svega da njezina djeca budu bezbrižna, sretna, zadovoljna i ispunjena. Ako su djeca sretna, sretna je mama, a ako je sretna mama, sretni su i tata i djeca. Na Majčin dan, pokušajte mami pokloniti upravo to - bezbrižnost i opuštenu atmosferu, bez obzira kakve brige vas nekih drugih dana tištile. Za jedan veseli i ispunjeni dan ne treba vam puno novca. Možete ga provesti u igranju nogometa, u pečenju kolača, odlaskom u neko izletište gdje možete organizirati piknik ili pak u obiteljskom bicikliranju. Cilj je otrgnuti mamu od svakodnevnih misli i briga te je vratiti u šašavo djetinjstvo. Recept za to je: natjerajte mamu da se igra

Slušajte je, ali stvarno slušajte
I tijekom Majčina dana, ali i svakog drugog dana, pokušajte slušati što mama govori. Ali doista slušati. Ako se ima potrebe na nešto požaliti, recite joj "pokušavam i želim shvatiti kako ti je". Ako ima potrebu ispričati neku zgodu, budite strpljivi i saslušajte do kraja, postavite pitanja i komentirajte. Naime, biti mama, a posebno zaposlena mama, težak je posao i neke nakupljene emocije potrebno je verbalizirati i žena ih jednostavno ima potrebe izreći. Na njezin dan, Majčin dan, pustite je da priča do mile volje i sudjelujte. Dajte joj do znanja da ono što govori za vas itekako ima smisla i važnost.

Mali dar kao znak pažnje
Svaki par i svaka obitelj ima svoje specifične rituale, uspomene, simbole i navike koje ih čine cjelinom. Ako se odlučite za neku sitnicu iza koje stoji vaša priča ili sadržaj koji joj je važan, mami će to značiti puno više od bilo kojeg skupocjenog parfema. Na primjer, napravite joj zajedno okvir za fotografiju ukrašen šljokicama koje ste prošlog ljeta zajedno nabrali na plaži. Napravite joj privjesak za ključeve od drva na kojem će biti otisci vaših prstiju. Snimite joj mobitelom smiješnu video čestitku. Napravite joj zajedničku fotkicu koju će moći staviti u novčanik i uvijek vas nositi sa sobom. Nabavite joj recept za kojim već mjesecima traga.

Želimo Vam veselu i sretnu nedjelju, punu zagrljaja, poljubaca i osmijeha. Život se sastoji od malih stvari i trenutaka, a neka ovogodišnji Majčin dan bude prepun onih koji se pamte cijeli život.

Sveti Dujam

Sveti Dujam (latinski Domnius, Doimus), popularni splitski sveti Duje, svetac iz 3. stoljeća, duhovna je vertikala grada Splita, kojemu je zaštitnik kao i cijeloj Splitsko-makarskoj nadiskupiji.

 Dan prije njegova blagdana koji se slavi 7. svibnja, ritualno se otvara raka u splitskoj prvostolnici, a na sam blagdan, praćena pjesmom i oznakama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovijedi, nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi. Sv. Dujam je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga je izabrao za svog sveca zaštitnika i postavio mu kosti u prvostolnicu, jednu od najstarijih katedrala na svijetu. 

Sv. Dujam je bio biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je 304. godine za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po predaji se smatralo da je sv. Dujam bio apostolski učenik sv. Petra, a po splitskoj legendi svetac je podrijetlom iz Sirije, na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije.Sv. Dujam je u mnogoljudnoj i multikonfesionalnoj Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt – odrubljena mu je glava, vjerojatno u salonitanskom amfiteatru, nakon što je prije njega pogubljeno još 45 dalmatinskih mučenika.

Prvotno je pokopan na starokršćanskom groblju Marusincu u Solinu, današnjim Manastirinama, a njegov kult se raširio među vjernicima koji su se pokapali oko njegova groba. Kroz stoljeća častili su ga u nizu crkava, sagrađenih u njegovu čast – prije nekoliko godina jedna takva crkva sv. Duje obnovljena je u Kotoru.

Danas se zemni ostaci sv. Dujma nalaze u raci na Morlaiterovu oltaru iz 18. stoljeća u Katedrali. Manji dio Dujmovih kostiju nalazi se i u oratoriju sv. Venancija u rimskom Lateranu, prvotnom sjedištu poglavara Rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom. Naime, papa Ivan IV. dao je 641. po opatu Martinu prenijeti u Rim manje relikvije mučenika iz Dalmacije i Istre, što je potvrđeno 1962. kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori lateranski sarkofag s njihovim moćima.

Dujam se prikazuje najčešće s oznakama biskupske odore, s palmom i prvostolničkim križem. Koliko je u Splitu važan njegov kult piše u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “… Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.

Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

SPASOVO - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva.

Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.

Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj.Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. 

Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.

Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.

Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.

Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha. Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji. Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.