Župa Kraljice svete Krunice

Dvadeset i treća Nedjelja kroz godinu

„Effata“ – Otvori se! Kaže nam Isus. Danas su u duhovnom smislu mnogi (ljudi) kršćani, ne samo gluhi, nego i nijemi. Zato ne govore ni s Bogom svojim u pobožnoj molitvi, a ne žele govoriti ni s bližnjim svojim. Ne žele govoriti o svojoj bijedi da čuju utjehu. Ne žele govoriti ni o bijedi bližnjega kojega bi mogli utješiti. Otvori se i ne budi gluh za tuđu bijedu, bilo tjelesnu, bilo duševnu i priteci mu u pomoć. Otvori se, govori Isus svima takvima, a i nama.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 35, 4-7a)
Čitanje knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tada progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provrti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postati jezero, a tlo žedno izvori.

Riječ Gospodnja. Nasuprot Božjoj osudi Izraelu neprijateljskih naroda (Iz 34) ističe se slava izabranog naroda (Iz 35). Rascvjetanost i plodnost Izraela, plod temeljite preobrazbe koju učini Bog, slave Jahvinu veličinu i moć. Onima koji su proživjeli strahote neprijateljskog tlačenja sada se naviješta riječ utjehe koja ih poziva da budu hrabri jer će im Bog priteći u pomoć. Božji dolazak kažnjava krivce a nagrađuje nevine, po zakonu odmazde.

Na temelju nauka o vremenitoj naplati, božansko spasenje se opisuje kao potpuno ozdravljenje fizičkih bolesti: slijepi vide, gluhi čuju, hromi veselo hode, nijemi viču (rr. 5-6a). Pa i priroda dobiva novu životnost: pustinja i stepa su obilno natopljene vodom, suho i žedno tlo postaje bogato izvorskim vodama (rr. 6b-7a). Proroci zamišljaju takvo idealno stanje kako bi time izrazili dovršenje mesijanskog iščekivanja. S mesijom će nastupiti doba u kojem više neće biti trpljenja a i smrt će biti uništena (usp. Iz 25,7s.). Isus će očitovati znakove potpunog ozdravljenja čovjeka da nam time omogući razumijevanje istine svoje osobe i svog poslanja (usp. Mt 11, 2-6).

Drugo čitanje (Jak 2, 1-5)
Čitanje Jakovljeve poslanice

Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali sudci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

Evanđelje (Mk 7, 31-37)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekog gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« Riječ Gospodnja.

Zaključak:

Gluhonijemi kojega je Gospodin čudesno ozdravio simbolizira sve one ljude koji po božanskoj milosti zaslužuju biti oslobođeni grijeha što ga je prouzročila đavolova prijevara. Doista, čovjek je postao gluh na Riječ života nakon što je, prepun oholosti, poslušao zmijine smrtonosne riječi protiv Boga; postao je nijem za hvalospjev Stvoritelju otkad si umislio da je dorastao razgovoru sa zavodnikom. Budući da gluhonijemi nije mogao ni prepoznati ni moliti Spasitelja, prijatelji ga dovode Gospodinu i mole ga za njegovo spasenje. Tako se moramo ponašati u dušobrižništvu: ako se netko djelom ljudi ne može obratiti na slušanje i ispovijedanje istine, neka stupi pred lice božanskog smilovanja i neka od božanske ruke zatraži pomoć za njegovo spasenje. Ne kasni milosrđe nebeskog liječnika, niti oklijeva niti izostaje goruće zazivanje onih koji mole (BEDA ČASNI, Homilije na evanđelje, Rim, 1990, str. 316s.).

Blažena Majka Terezija

Majka Terezija dala nam je svima primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, smisleno, solidarno, sveto na ovoj zemlji.

Majka Terezija (Skoplje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997.), časna sestra albanskog i vlaškog podrijetla te indijskog državljanstva. Rođena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. 

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.

Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje "Bharat ratna" iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.

Godine 1979., Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir, "za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaštva i patnje, što također predstavlja prijetnju miru." Odbila je sudjelovati na svečanom banketu za laureate i zamolila je, da se nagrada od 192.000 dolara preda siromasima u Indiji, dodajući da zemaljske nagrade imaju važnost samo zbog toga što pomažu njezinom nastojanju za pomoć potrebitima u svijetu.

Kada je Majka Terezija dobila nagradu, bila je upitana: "Što možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?" Ona jeodgovorila: "Idite kući i volite svoju obitelj." U govoru povodom dobivanja nagrade među ostalim je rekla: "Zahvalna sam i sretna što ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su isključeni iz našeg društva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav između siromašnih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i došao na ovaj svijet, da bi siromašnima donio ovu radosnu vijest".

Također je istaknula, svoj glas protiv pobačaja: "U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno djete - i dijete mora umrijeti."

Biciklističko hodočašće Gospi od suza u Pleternicu

Svake godine krajem Kolovoza mnoštvo vjernika skupi se dugim cestama do svetišta u Pleternici, a posljednji dan 31.8. poslije svečanog euharistijskog slavlja nastavlja se procesija s upaljenim svijećama.

Već dug niz godina biciklisti naše župe hodočaste u svetište Gospi od suza u Pleternicu. Tako su i ovog ponedjeljka biciklima uputili prema Pleternici na brdo Gospe od suza na svečano euharistijsko slavlje. 

Šest odvažnih biciklista oko 15:30 sati, prije samog polaska, nakon zajedničke molitve kod stara župne crkve, krenuli prema Pleternici.

Cijelim putem ih je pratilo lijepo vrijeme te su bez ikakvih prepreka oko 18:00 sati došli do odredišta, te su se uputili pomoliti i pokloniti Gospi od suza te sa ostalim vjerničkim pukom u sabranosti dočekali središnje euharistijsko slavlje koje je započelo u 19:00 sati.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je msgr. Antun Škvorčević.

Po drugi put, nakon završenog euharistijskog slavlja, odvažni biciklisti, biciklima su se uputili prema Novoj Gradiški uz zahvalu Gospi od suza i uslišanim molitvama, u prohladnoj večeri, malo prije ponoći stigli su pred župni stan gdje ih je dočekao župnik sa okrepom.

Fotografije biciklističkog hodočašća Gospi od suza u Pleternicu možete pogledati u našoj galeriji.

Dvadeset i druga Nedjelja kroz godinu

U nekoliko nedjelja zaredom slušali smo odlomke iz Ivanova evanđelja o Isusu kruhu života. Iz tih odlomaka mogao se steći dojam kako je kršćanstvo jako zabrinuto za ono čime se čovjek hrani. To je točno, ali nije samo to, jer kršćanstvo nije indiferentno prema povijesnoj stvarnosti, nije mu svejedno u kakvom je okruženju, čime se bavi, kako živi i čime se hrani. Kršćanstvo nije inertna grupa koja prihvaća unaprijed zadano i gotovo, nego ima stvarnost na koju može utjecati i prilagođavati je svojim ljudskim mjerilima. Današnjom nedjeljom vraćamo se na slušanje izvješća iz Markova evanđelja. Opet smo suočeni s kruhom, ali ne više kao neophodnom životnom namirnicom koliko sa stavom ili raspoloženjem kojim čovjek pristupa kruhu. Farizeji i neki pismoznanci iz Jeruzalema dolaze k Isusu i prigovaraju njemu i njegovim učenicima što uzimaju kruh nečistim, neopranim rukama. Prigovor se zapravo odnosi na nepoštivanje Zakona, da ne poštuju predaje starih po kojima se i najobičnija stvarnost, kao što je i prehrana, postavlja u ispravan odnos prema Bogu. Židovstvo je htjelo da čovjek i svojom vanjštinom potpuno odgovara Bogu.Tako je izgrađeno društvo u kojemu je prevladavala licemjerna i formalistička duhovnost. Ispuni odredbu, bez obzira kako se osjećaš, pa će s tobom biti zadovoljan i Bog i čovjek. Je li zaista tako? Svako društvo, pa i ovo naše, ima odredbe o čistoći i higijeni. Čistoća je danas više pitanje kulture, civilizacije i ljudskog dostojanstva.Osobna higijena i razna sredstva za njezino održavanje pomažu čovjeku da se osjeća dobro – kao čovjek. I odijelo ne čini čovjeka, ali i ono pridonosi njegovu prihvaćanju i ugledu, njegovom dostojanstvu u društvu. No, važnija je čovjekova nutrina.

Najava

Isus iz današnjeg evanđelja ne odbacuje čovjekovu brigu za svoju vanjštinu, ali odbacuje njezino kruto i legalističko tumačenje koje u ime vanjštine zanemaruje ono puno važnije: čovjekovu nutrinu. Njemu je puno važnija čistoća srca i usana, puno više inzistira na čovjekovoj savjesti, nego na čovjekovu odijelu. Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti – tvrdi Isus – ono što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje (Mk 7,15).

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Pnz 4, 1-2. 6-8)
Čitanje knjige ponovljenog zakona

Odlomak Knjige Ponovljenog zakona usredotočen je na obdržavanje Božjih zapovijedi. No, obdržavanje zapovijedi stavljeno je u suodnos Boga i Izraela. Čuju se Mojsijeve riječi: „Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin.“ Uči ih da sve prihvate što im on zapovijeda. „Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas (ja) učim: „vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem.“ Narod koji je mudar i razborit, taj drži i vrši Božje zakone. Dakle, obdržavanje zapovijedi spada pod životnu mudrost i pod oblik suživota s Bogom. Mojsije s velikim ponosom postavlja Božji zakon svome narodu i kaže: „Jer koji je to narod tako velik da bi mu Bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo.“ Odredbe zakona predstavljaju prisni odnos između Boga i Izraela, a po Bogu i između samih Izraelaca međusobno. Zapovijedi su: Božja „Pouka – Tora – Zakon“ koju Bog kao Otac upućuje Izraelu, svome sinu. Stoga su one izraz bliskosti Božje. (Pravi smisao riječi Tora jest „pouka,“ „dano upustvo:“ tu je uključen sav kult i sve ljudsko ponašanje što je nadahnuto savješću koja je rasla zahvaljujući Savezu i Bogu koji ga je predložio i sklopio (Post 15,1+). Postupna izrada „zakona i uredaba“ završila je globalnim izgledom Zakona koji će vladati svom religijom Izraela).

Psalam (Ps 15, 2-5)

Psalam 15 je Davidov s naslovom „Gost Jahvin,“ koji pita: „ Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?“ To pitanje postavljaju hodočasnici, pobožni Židovi koji ulaze u Hram u svetište. Od njih Bog zahtijeva čestiti i moralan život. I to prvenstveno prema ljudima. „Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu i istinu iz srca zbori i ne kleveće jezikom.“ Svaki onaj tko ima pravilan odnos prema Bogu, pokazuje ga i prema ljudima, radi Boga: „ Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga, koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Gospodina boje.“ Ovaj Psalam sadrži „mali dekalog“ ili „deset zapovijedi“ u kojima se ogleda život čestita Izraelca. Tko je pun Boga, zrači Bogom u svojoj okolini. A to je onaj koji je pun pažnje prema bratu čovjeku. Kako može reći netko: „Ljubim Boga, a mrzim brata svoga“ (1Iv 4,20). Kada Boga nađemo u ljudima, sigurno je da ćemo ga naći i u Hramu – u Crkvi. Po Isusu, dakle, Boga susrećemo ne (toliko) u stvarima (koliko) u ljudima, osobama i zajednicama. Moliti ovaj Psalam, znači zapravo moliti da čovjek naprosto bude – čovjek.

Opširnije...

Glavosijek Ivana Krstitelja

Crkva danas slavi liturgijski spomen Glavosijeka svetoga Ivana Krstitelja, najvećeg Kristova proroka - kako je rekao Sveti Otac – koji je zanijekao samoga sebe da ustupi mjesto Spasitelju, a trpio je i umro za istinu.

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Prema Rimskom martirologiju 29. kolovoza je izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po drugi put pronađena časna njegova glava.

Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin, ovim riječima komentirao taj događaj: "Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: "Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste." Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u "strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad". U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.