Župa Kraljice svete Krunice

Ime Marijino

Presveto Ime Marijino naziv je blagdana u Rimokatoličkoj Crkvi, koji se slavi 12. rujna u čast imena Blažene Djevice Marije, Isusove majke.

Blagdan Imena Marijina, ("Marijin imendan") spominje se 1513. kao lokalni blagdan u španjolskoj biskupiji Cuenca. Papa Inocent XI. proširuje ga na cijelu Crkvu i to kao "dan pobjede", na spomen velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 1683. Dolazak Turaka sve do pod Beč bila je ozbiljna prijetnja cijelom Zapadu. Pobjeda je izvojevana 12. rujna 1683. godine, nakon što su na bojište prispjele poljske čete na čelu s poljskim kraljem Janom Sobjeskim. Pobjeda je bila početak sloma velike turske sile. Opći crkveni kalendar, obnovljen 1969. godine, ovaj blagdan više ne spominje kao obvezan za cijelu Crkvu, ali se slavi u mnogim krajevima, na lokalnoj razini. Cijela Austrija ga, iz razumljivih povijesnih razloga, i nadalje svečano slavi. 

Marija je biblijsko ime. Nosi ga više osoba koje se spominju u Svetom pismu. Najčasnija je među njima Isusova Majka, koju kršćani oslovljavaju: Blažena Djevica Marija, Majka Božja (Bogorodica).

Upravo s obzirom na to Marija je stoljećima najraširenije ime u kršćanskim zemljama, s vrlo mnogo inačica, a često i u sklopu s drugim imenima. Hrvatski oblik imena Marija uzet je prema latinskom izričaju: Maria. U izvornome hebrejskom jeziku glasi Mirjam.

Mariolozi iznose šezdestak pokušaja tumačenja ovog imena, ali značenje riječi ostaje i dalje dvojbeno. U aramejskom jeziku ime se izgovara Mariam, pa jedno tumačenje kaže da dolazi od riječi mar(a) - gospođa, uzvišena ili, prema staroegipatskoj riječi mry(t) - ona koju Bog ljubi. - Drugi tumače da hebrejska riječ Mirjam dolazi od hetitske riječi (imena) Maria u značenju koja je kao koplje, riječ mari, naime, znači koplje.

Pješačko hodočašće na Gospino polje iznad Bilog Briga

Već osmu godinu za redom, župljani naše župe, uoči blagdana Male Gospe pješke hodočaste na svečano euharistijsko slavlje koje se održava na Gospinom polju iznad Bilog Briga u župi Vrbova.

Jedanaest župljana naše župu, pješice je hodočastilo na svečano euharistijsko slavlje koje se održava na Gospinom polju iznad Bilog Briga u župi Vrbova. 

U jutarnjim satima krenuli su pješice iz Ljupine pa sve do Bilog Briga, te prepješačili oko 28km.

Odvažno i hrabro uz molitvu i dobru volju su izdržali cijeli put te uz zaštitu naše zaštitnice i moći Blažene Djevice Marije sretno su stigli do cilja.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je msgr. Antun Škvorčević.

Slike pješačkog hodočašća na Gospino polje iznad Bilog Briga možete pogledati u našoj galeriji.

Mala Gospa – spomendan Marijina rođenja

 Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi “mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od “Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.

Sveti Marko Križevčanin – mučenik i branitelj katoličke vjere

Dobro je i blaženo trpjeti za jedinstvo i ne bojati se ljudskoga suda, pogotovo u vrijeme netrpeljivosti među vjerama i nacijama, mislio je Marko. Nemoguće je da te drugi ponekad ne osude i ne prezru ma koliko se ti trudio oko njihove izgradnje i spasenja. I zato je jedini ispravan put sve povjeriti Bogu i ne bojati se trpljenja.

Kraljevski grad Križevci rodno je mjesto sv. Marka Križevčanina, koji se je u cvijetu mladosti opredijelio za svećenički poziv. Studirao je u Grazu, a profesor mu je bio Petar Pazmany, kasniji nadbiskup i kardinal. Nastavio je studij u Rimu u Papinskome zavodu “Germanicum et Hungaricum“. Na jednom dokumentu, koji se čuva u arhivu toga Zavoda, i danas se može pročitati njegov vlastoručni potpis s dodatkom “Croata – Hrvat”. Nakon završenih studija ređen je za svećenika, vratio se u domovinu i neko vrijeme radio u svojoj Zagrebačkoj biskupiji. 

Uskoro mu je kardinal Pazmany povjerio službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi (Slovačka). Gradska uprava pozvala je o. Stjepana Pongracza i o. Melkiora Grodzieckog, isusovce, da bi se brinuli za katolike u tom gradu i da bi ih duhovno vodili i hrabrili. Obojica su bili ljudi apostolskoga djelovanja i uskoro su se vidjeli plodovi njihova rada. To je razbjesnilo kalvine, pa su optužili katolike, da su namjerno izazvali požar u srpnju 1619. g. Zapovjednik kalvinske naoružane garde Juraj Rakoczy ušao je s vojskom u grad i strpao u tamnicu svu trojicu katoličkih svećenika. Tu su ih nagovarali da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da ne budu više “papisti”, da postanu kalvini. Kad su sva trojica konačno to odbila, vojnici su ih mučili i konačno im odrubili glave 7. rujna 1619. godine.

Vijest o njihovu mučeništvu proširila se munjevitom brzinom. Knez Bethlen nikako nije htio dopustiti da mučenici budu dostojno pokopani. Tek nakon šest mjeseci to će s njegovim dopuštenjem učiniti grofica Katarina Palffy. Danas su njihovi grobovi u uršulinskoj crkvi u Trnavi.

Spomenuti kardinal Pazmany poveo je kanonsku istragu o mučeništvu svjedoka vjere, skupio potrebnu dokumentaciju i zatražio od pape Urbana VIII. da ih proglasi svecima. No, postupak se oduljio. Tek će papa sv. Pio X. svu trojicu mučenika proglasiti blaženima 15. siječnja 1905. godine. Svetima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. 2. rujna 1995. u Košicama u tijeku svojega pastoralnog pohoda Slovačkoj.

U životu sv. Marka lako se može zapaziti da je bio uzorno odgojen, sposoban i marljiv, da je stekao takvo znanje i krepost da ga je nekadašnji njegov profesor, kardinal Pazmany, pozvao u svoju ostrogonsku nadbiskupiju (Mađarska) i povjerio mu vrlo odgovorne službe – upravu sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Marko je svoje službe vršio predano i uspješno.

Iako je bio svjestan svoje hrvatske nacionalnosti, ništa mu njegovo hrvatstvo nije smetalo da pođe u Mađarsku na poziv ostrogonskoga nadbiskupa i stavi se u službu Crkve i naroda u toj zemlji. A kad je poslan u Trnavu, opet se je ponašao “kao u svojoj kući”. Dakle, Marko je u raznim državama i narodima (Italija, Mađarska, Slovačka) radio kao među svojima. On je zbilja pravi Europljanin. Zagreb i Rim, Ostrogon i Trnava za njega su bili jedno polje apostolskog djelovanja i pastoralnoga rada. Nije ljude dijelio po nacijama, pa ni po vjerskom uvjerenju. Postoje, naime, tolika svjedočanstva da je s kalvinistima bio u dobrim odnosima. Čak su se mnogi zgražali nad njegovom smrću. U kalvinima nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu, s kojima treba zajednički živjeti u Kristovoj ljubavi. Ljubav i dijalog poruke su sv. Marka, kojega Crkva slavi 7. rujna kao priznatog mučenika.

Misa zaziva Duha Svetoga

Kao i svake godine tako je i danas na dvadeset i treću nedjelju kroz godinu održana sveta misa zaziva Duha Svetoga za uspješnu novu školsku godinu.

Sva školska djeca naše župe i filijale Ljupina sudjelovali su sa svojim roditeljima, djedovima i bakama, učiteljima i vjeroučiteljima na misi na kojoj se na poseban način molilo za njih.

Glavna poruka okupljenima je bila misao sv. Benedikta koji je još u 6. stoljeću rekao „Ora et labora“ ili što bi značilo „Moli i radi“. 

Nakon što smo zazvali Duha Svetoga moleći Himan uslijedio je prinos darova te na kraju svete mise blagoslov djece te podjela prigodnih poklona te zakuska za djecu osnovne škole.

Neka dobri Bog blagoslovi rad svakoga od nas i neka ga višestruko nagradi!

Fotografije svete mise zaziva Duha Svetoga možete pogledati u našoj galeriji.