Župa Kraljice svete Krunice

Majčin dan - usrećite mamu na njezin dan i pokažite joj koliko vam znači

Mamu volimo svaki dan, cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama!

 Mamu volimo svaki dan cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama. Stoga je lijepo što barem jedan dan u godini možemo našim dragim majčicama odati počast, zahvaliti im na svemu što nam pružaju i pokloniti im pažnju koju zaslužuju. Većini mama nije stalo do poklona i većina će reći "nemoj mi ništa kupovati, samo me zagrli i budi tu". Ove godine Majčin dan slavimo u nedjelju 11. svibnja, a mi tatama i klincima donosimo nekoliko prijedloga da razvesele najdražu mamu na njezin dan. 

Manje jutarnjeg stresa za mamu i doručak u krevet
Majčin dan neka bude poseban za cijelu obitelj. Obzirom da je nedjelja, tata i klinci mogu se ujutro ranije probuditi i dragoj mami napraviti slasni doručak u krevet. Na veliki pladanj stavite mirišljave tople kroasane, šalicu kave, čašu svježe ocijeđenog soka, posudicu jagoda i jednu lijepu ružu ili njezin omiljeni cvijet. Mamu probudite poljupcem, svi se potrpajte na bračni krevet, čavrljajte, smijte se i uživate u zajedničkom jutru. Naravno, na Majčin dan tate su ti koji će se pobrinuti da djeca obave jutarnju higijenu, pospreme krevete, obuku se i doručkuju. Cilj je mamu osloboditi stresa koji jutra ponekad donose. Alternativa je i unaprijed napraviti plan i odrediti tko je zadužen za koji zadatak. I nakon Majčinog dana, mami možete olakšati jutarnji stres na način da od toga napravite igru. Svaki dan, netko će biti "kapetan" koji brine da su svi oprali zubiće, da su školske torbe ili vrtički ruksaci spakirani, da se postavi stol, da se servira doručak i slično. Osim što će biti manje posla za mamu, djecu na taj način kroz igru učimo odgovornosti i kako da si sami organiziraju zaduženja.

Manje prepiranja, vike i tužakanja
Neke studije su pokazale da se djeca starosti od 3 do 7 godina u prosjeku svađaju 3,5 puta u sat vremena, odnosno ukupno 10 minuta u sat vremena. Tata je uoči Majčina dana zadužen za dogovor s mališanima, da na njezin dan, taj jedan jedini dan, nećemo zamarati mamu svojim prepirkama, niti se tužakati. Kako bi se ova situacija produžila i nakon Majčina dana, tata može naučiti djecu tzv. "metodu pregovaranja". Kada se djeca posvađaju, treba ih fizički razdvojiti da se smire i ohlade. Nakon što se smire, svako dijete treba pitati da ponudi tri rješenja. Naravno, svako će se dijete rukama i nogama zalagati za svoju ideju kako bi se spor trebao riješiti, ali roditelj pregovarač znat će im pomoći da nađu srednje rješenje.

Odbacite brige barem na jedan dan
Ovdje je u pitanju jedan začarani krug veselja. Naime, svaka mama želi prije svega da njezina djeca budu bezbrižna, sretna, zadovoljna i ispunjena. Ako su djeca sretna, sretna je mama, a ako je sretna mama, sretni su i tata i djeca. Na Majčin dan, pokušajte mami pokloniti upravo to - bezbrižnost i opuštenu atmosferu, bez obzira kakve brige vas nekih drugih dana tištile. Za jedan veseli i ispunjeni dan ne treba vam puno novca. Možete ga provesti u igranju nogometa, u pečenju kolača, odlaskom u neko izletište gdje možete organizirati piknik ili pak u obiteljskom bicikliranju. Cilj je otrgnuti mamu od svakodnevnih misli i briga te je vratiti u šašavo djetinjstvo. Recept za to je: natjerajte mamu da se igra

Slušajte je, ali stvarno slušajte
I tijekom Majčina dana, ali i svakog drugog dana, pokušajte slušati što mama govori. Ali doista slušati. Ako se ima potrebe na nešto požaliti, recite joj "pokušavam i želim shvatiti kako ti je". Ako ima potrebu ispričati neku zgodu, budite strpljivi i saslušajte do kraja, postavite pitanja i komentirajte. Naime, biti mama, a posebno zaposlena mama, težak je posao i neke nakupljene emocije potrebno je verbalizirati i žena ih jednostavno ima potrebe izreći. Na njezin dan, Majčin dan, pustite je da priča do mile volje i sudjelujte. Dajte joj do znanja da ono što govori za vas itekako ima smisla i važnost.

Mali dar kao znak pažnje
Svaki par i svaka obitelj ima svoje specifične rituale, uspomene, simbole i navike koje ih čine cjelinom. Ako se odlučite za neku sitnicu iza koje stoji vaša priča ili sadržaj koji joj je važan, mami će to značiti puno više od bilo kojeg skupocjenog parfema. Na primjer, napravite joj zajedno okvir za fotografiju ukrašen šljokicama koje ste prošlog ljeta zajedno nabrali na plaži. Napravite joj privjesak za ključeve od drva na kojem će biti otisci vaših prstiju. Snimite joj mobitelom smiješnu video čestitku. Napravite joj zajedničku fotkicu koju će moći staviti u novčanik i uvijek vas nositi sa sobom. Nabavite joj recept za kojim već mjesecima traga.

Želimo Vam veselu i sretnu nedjelju, punu zagrljaja, poljubaca i osmijeha. Život se sastoji od malih stvari i trenutaka, a neka ovogodišnji Majčin dan bude prepun onih koji se pamte cijeli život.

Sveti Dujam

Sveti Dujam (latinski Domnius, Doimus), popularni splitski sveti Duje, svetac iz 3. stoljeća, duhovna je vertikala grada Splita, kojemu je zaštitnik kao i cijeloj Splitsko-makarskoj nadiskupiji. 

 Dan prije njegova blagdana koji se slavi 7. svibnja, ritualno se otvara raka u splitskoj prvostolnici, a na sam blagdan, praćena pjesmom i oznakama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovijedi, nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi. Sv. Dujam je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga je izabrao za svog sveca zaštitnika i postavio mu kosti u prvostolnicu, jednu od najstarijih katedrala na svijetu. 

Sv. Dujam je bio biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je 304. godine za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po predaji se smatralo da je sv. Dujam bio apostolski učenik sv. Petra, a po splitskoj legendi svetac je podrijetlom iz Sirije, na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije.Sv. Dujam je u mnogoljudnoj i multikonfesionalnoj Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt – odrubljena mu je glava, vjerojatno u salonitanskom amfiteatru, nakon što je prije njega pogubljeno još 45 dalmatinskih mučenika.

Prvotno je pokopan na starokršćanskom groblju Marusincu u Solinu, današnjim Manastirinama, a njegov kult se raširio među vjernicima koji su se pokapali oko njegova groba. Kroz stoljeća častili su ga u nizu crkava, sagrađenih u njegovu čast – prije nekoliko godina jedna takva crkva sv. Duje obnovljena je u Kotoru.

Danas se zemni ostaci sv. Dujma nalaze u raci na Morlaiterovu oltaru iz 18. stoljeća u Katedrali. Manji dio Dujmovih kostiju nalazi se i u oratoriju sv. Venancija u rimskom Lateranu, prvotnom sjedištu poglavara Rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom. Naime, papa Ivan IV. dao je 641. po opatu Martinu prenijeti u Rim manje relikvije mučenika iz Dalmacije i Istre, što je potvrđeno 1962. kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori lateranski sarkofag s njihovim moćima.

Dujam se prikazuje najčešće s oznakama biskupske odore, s palmom i prvostolničkim križem. Koliko je u Splitu važan njegov kult piše u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “… Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.

Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Treća Uskrsna nedjelja

U 3. smo vazmenoj ili uskrsnoj nedjelji. Odmičemo se od Uskrsa i idemo k Uzašašću i Duhovima. Sva liturgijska čitanja ove nedjelje govore o ZAJEDNIŠTVU i VJERI UČENIKA s USKRSLIM Isusom. Temelj naše vjere jest sigurnost da je Isus uskrsnuo. No, svaka je nedjelja DAN USKRSNUĆA ili „Mali uskrs.“ (Rusi nedjelju zovu vaskrsenije). Odakle sam naziv nedjelja? Najstariji kršćanski izvori nedjelju zovu „Dan Gospodnji.“ Nedjelja je Dan kada je Gospodin Isus uskrsnuo. Nedjelja je, dakle, dan posvećen Gospodinu Isusu – rođendan Uskrsloga. Tako je nedjelja među ljudima i narodima postala „neradni dan.“ Nedjelja je dan odmora. Nedjeljom se odustaje od svih poslova: težačkih, tvorničkih, trgovačkih, obrazovnih i…. Sve treba biti zatvoreno, osim neophodnih ustanova kao što su bolnice, hitna služba, dežurne ljekarne, policija, vatrogasci i…Crkve. Svaka nedjelja je Obiteljski blagdan, praznik. Pravilo života u nedjelju u seoskoj obitelji je: nahraniti samo marvu, svečano se obući i ići u Crkvu na misu. Na misu idu djeca i otac, dok majka, domaćica ili baka, ostaje doma da skuha svečani ručak za 'misare' i cijelu obitelj. Na nedjeljni ručak dolaze i gosti, iz bliže rodbine. Svi drugi poslovi, nedjeljom, stavljaju se u mirovanje. Nažalost, danas se ta dobra pravila remete. Umjesto pune Crkve, puni su kafići, trgovine otvorene zbog većeg profita, održavaju se sportske i druge priredbe itd. To znači: ne svetkovati u nedjelju, ne ići u Crkvu, ne družiti se s Kristom, ne blagovati Krista, ne radovati se u crkvenoj bratskoj zajednici. Ime nedjelja dolazi od: ne djelam = ne radim. U romanskim jezicima: dan Gospodnji je, dies Dominika, pa stoga u talijanskom domenica, u francuskom dimanche. No, taj „nerad“ treba biti veća zaposlenost Gospodinom i čovjekom u potrebi

Najava

Gospodin Isus je USKRSNUO! Temelj naše vjere je jest da je Isus uskrsnuo. Slavljenje nedjelje oduvijek podsjeća svakog vjernika, svakoga od nas, da je uskrsnuće dalo novi smisao ljudskoj povijesti. Srce svakog dana Gospodnjega, svake nedjelje, je: bratski sastanak cijele kršćanske zajednice s Gospodinom, osobito u euharistiji. U euharistiji se na poseban način ostvaruje susret sviju vjernika u Crkvi s Gospodinom, Uskrslim. Budimo na susretu!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 2, 14. 22-33)
Čitanje Djela apostolska

U današnjoj nedjeljnoj misi za 1. čitanje, odabran je tekst iz Djela apostolskih, iz poglavlja 2., „Petrov govor.“ Proslava Isusa Krista odvija se u tri stupnja: uskrsnuće, uzašašće i poslanje Duha Svetoga. (Grčki naziv za Duhove je Pentekoste. To je 50, a označava pedeseti dan nakon blagdana Pashe). U Djelima, proslavljeni Gospodin djeluje u svojoj Crkvi, a po njoj i u svijetu, silom Duha Svetoga. Djelovanje Duha očituje se najprije u izvanrednoj snazi apostolskog propovijedanja i u bratskoj ljubavi među članovima prve zajednice. Apostol Petar, pun Duha Svetoga; započinje svoj poznati govor u Jeruzalemu. Govori svima prisutnima: „Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima,…njega…razapeste i pogubiste.“ U ovom odlomku svoga govora, Petar naglašava da iza Isusa iz Nazareta stoji sam Bog, Otac. Sve što je činio, činio je u ime Očevo, kao njegov Poslanik i Sin. Otac je uvijek s njim, a posebno u smrti.

Opširnije...

Sveti Josip radnik

Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik.

Matej i Luka izvješćuju nas o tome da sveti Josip potječe iz čuvenog roda: kraljevskog roda Davidova i Salomonova. Povijesne pojedinosti nisu baš sasvim jasne. Ne znamo naime koje od dva rodoslovlja, o kojima nam pišu Evanđelisti, pripada Mariji, tjelesnoj Majci Isusovoj, a koje Josipu, koji je prema židovskom zakonu bio Otac Isusov. Mi isto tako ne znamo da li je sveti Josip rođen u Betlehemu, kamo se uputio prilikom prebrojavanja pučanstva, ili u Nazaretu, gdje je živio i radio. No poznato nam je da nije bio bogat čovjek; bio je radnik kao milijuni ljudi na ovom svijetu; imao je skromno i naporno zanimanje koje je i Bog izabrao kada je uzeo naše tijelo i dok je trideset godina živio kao jedan od nas. Josip je bio, kako rekosmo, zanatlija iz Galileje, čovjek kao svi drugi. I što može od života očekivati čovjek iz nekog malog zaselka kao što je bio Nazaret? Rad i samo rad, dan za danom, uvijek ista patnja. I na svršetku dnevnog rada siromaštvo i tijesno skrovište u kojemu se prikuplja nova snaga da bi se izjutra opet započelo s poslovima.

Josip = “Bog će dodati” 

Ali ime “Josip” na hebrejskome znači: Bog će dodati. Životu onih koji su sveti i ispunjavaju njegovu volju dodjeljuje Bog nove, neslućene dimenzije, ono najvažnije, što svemu drugom daje vrijednost: božanstvenost. Bog je poniznom i svetom životu Josipa dodao – ako mi se dopusti da tako kažem – život Djevice Marije i život Isusa, našega Gospodina. Boga je nemoguće preteći u njegovoj velikodušnosti. Josip je mogao prisvojiti Marijine riječi, riječi svoje Zaručnice: Quia fecit mihi magna qui potens est, velike mi stvari učini Silni, quia respexit humilitatem, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Josip je zaista bio jednostavan čovjek, u kojega je Bog imao povjerenja da bi učinio velika djela. On se znao u svakoj situaciji svoga života tako ponašati kako je to Bog očekivao. Zato Sveto pismo slavi Josipa kao pravednika (usp. Mt 1,19).

A u hebrejskom jeziku “pravedan” znači isto što i pobožan, besprijekoran sluga Božji, izvršitelj volje Božje (usp. Post 7,1; 18,23-32; Ez 18,5ff; Izr 12,10) ili dobar i susretljiv prema bližnjemu (usp. Tob 7,5; 6,9). Jednom riječju: pravedan je onaj koji ljubi Boga i tu ljubav iskazuje izvršenjem zapovijedi i stavljanjem cijeloga života u službu bližnjega i u službu ostalih ljudi. Tako je Josip učio od Isusa da živi kao Bog. Ali, usuđujem se reći da je on na ljudskom području u mnogome podučavao Sina Božjega. Riječ očuh, koja se povremeno upotrebljava za Josipa, sadrži nešto što mi se ne sviđa, jer postoji opasnost da se misli da su odnosi između Josipa i Isusa bili hladni i površni. Vjera nas naravno, uči da Josip po tijelu nije bio Isusov otac, ali ne postoji samo takvo očinstvo. U jednoj propovijedi svetoga Augustina čitamo: Josipu ne samo da pristaje oslovljavanje “Oče”, nego on to zavređuje više nego itko drugi. Apotom stoji: Kako je on to bio otac? On je u to dubljem smislu bio otac što je njegovo očinstvo bilo neporočno. 

Neki vjeruju da je on isto tako postao otac našega Gospodina Isusa Krista kao što su to postali i drugi očevi, koji svoju djecu nisu donijeli samo kao plod svojih duhovnih naklonosti, nego i tijelom. Stoga sveti Luka kaže: Vjerovalo se da je on bio otac Isusov. Zašto on samo kaže: Vjerovalo se? S jedne strane, jer se čovjekove misli i sud odnose na to što se obično među ljudima zbiva, a s druge strane jer Gospodin nije potekao iz Josipovih bedara. No bez sumnje je po pobožnosti i iz djelotvorne Josipove ljubavi od Djevice Marije rođen sin, koji bijaše Sin Božji (Augustin,Sermo 51,20; PL 38, 351) . Josip je ljubio Isusa kao što otac ljubi svoga sina. Dao Mu je sve najbolje što je imao. Njegovao je to Dijete kako mu je bilo naređeno, od Njega je načinio zanatliju – dao Mu je svoje zvanje. Zato Ga ljudi iz Nazareta zovu i faber i fabri filius : zanatlija i zanatlijin sin (Mk 6,3; Mt 13,54). Isus je radio uz Josipa u njegovoj radionici. Kakav mora da je bio Josip i što je milost u njemu prouzročila da bi ga osposobila za zadatak da Sina Božjega odgoji kao čovjeka?

Moralo je biti tako da je Isus u radu, po svom karakteru i načinu govora bio vrlo sličan Josipu. Isusovo djetinjstvo i mladost, a stoga i njegovo ophođenje s Josipom, odrazit će se u kasnijem Gospodinovu životu: njegov smisao za stvarnost, njegov način kako sjeda za stol i lomi kruh, njegova sklonost za konkretno objašnjavanje nauke uzimanjem primjera iz svakodnevnog života. Nemoguće je ne spoznati tu uzvišenu tajnu. Tu je Isus, čovjek koji govori narječjem određene pokrajine u Izraelu, čovjek koji podsjeća na zanatliju koji se zove Josip – i taj čovjek jest Sini Božji. Može li uopće netko Boga u nečemu podučiti? Ipak je On pravi čovjek i živi kao svi drugi: najprije kao dijete, potom kao mladić koji kao naučnik pomaže u Josipovoj radionici, a poslije kao odrastao čovjek u punini svoje dobi.

Naši madi svojim dolaskom uveličali SHKM u Dubrovniku

U dvogodišnjoj pripravi na katehezama susreta mladih naše Župe uz dobrovoljne aktivnosti, izradu božićnih i uskrsnih ukrasa, te pečenje i prodaju kolača, pomoć i podršku naših župljana dobrovoljnim prilogom, mi mladi, otišli smo na SHKM-i u Dubrovnik.

Petak 25.04.2014. u 22:00h uz blagoslov i molitvu župnika Ivana Štivičića krenuli smo na naše putovanje u Dubrovnik „NA SLOBODU POZVANI“.

Živjeći u svjetlu Božje riječi opredjeljeniji za njegovu istinu zajedno izražavamo svoju pažnju u traganju za istinom o sebi samima u Isusu Kristu.

Ukoliko se njeguje međusobno zajedništvo, svojim druženjem, prijateljstvom, suosjećajnošću, a posve molitvom otvoreni jedni prema drugima izgrađujemo svoj život ka otvaranju Kristovoj blizini.
U jutarnjim satima, u subotu 26.04.2014., predvođeni mladim volonterima Dubrovnika krenuli smo u obilazak grada i znamenitosti.

Nakon obilaska, krenula je procesija iz stare jezgre u luku Gruž gdje je u 17:00 sati dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio misno slavlje na kojem je sudjelovalo preko 35.000 mladih iz Hrvatske i inozemstva.

Na samom početku misnog slavlja biskup Mate Uzinić zaželio nam je svima dobrodošlicu.
Nakon središnjeg euharistijskog slavlja SKHM-i u luci Gruž u Dubrovniku naši mladi su se raspršili po čitavoj Dubrovačkoj biskupiji.

Mladi su u nedjelju 27. travnja, drugog dana Susreta hrvatske katoličke mladeži, sa svojim obiteljima - domaćinima, koji su nas velikodušno udomili u svoje domove, sudjelovali na svečanom euharistijskom slavlju u Župi Dubrovačkoj, sv. Marije Magdalene – Mandaljena.

Uvijek ćemo se sjećati Dubrovnika, i po suncu i po kiši!

Velika hvala svim obiteljima koja su nas primila i otvorila svoja vrata i srca, pozdrav od mladih iz Župe Kraljice svete Krunice – Nova Gradiška.

Neka Uskrsli Kristi uvijek živi u nama!

Fotografije Susreta Hrvatske Katoličke Mladeži možete pogledati u našoj galeriji.