Osma godišnjica smrti Ivana Pavla II.
- Detalji
- Objavljeno 02 Travanj 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
Katolici diljem svijeta obilježavaju osmu godišnjicu smrti jednog od najomiljenijih Papa novijeg doba - Ivana Pavla II., koji je 2011.godine proglašen blaženim.
Dana 2. travnja 2005. godine u 21.37 sati ugasilo se svjetlo u radnoj sobi pape Ivana Pavla II. To je bio znak da se Karol Wojtyla preselio u nebesku domovinu. Oko tri milijuna vjernika je tih dana prošlo pokraj njegovog odra, a na njegovom proglašenju blaženim 1. svibnja 2011 godine sudjelovalo je gotovo pola milijuna ljudi.
Taj veliki papa, koji je vodio kormilo Petrove lađe gotovo 26 godina proputovao je sa svoja 104 putovanja gotovo čitav svijet. Bio je žrtva atentata Mehmeta Ali Agce, ali se ipak zahvaljujući Gospinoj zaštiti uspio spasiti. Njegova je smrt ostavila duboku prazninu među vjernicima, no njegov će lik ostati trajno utisnut u srcima onih koji su ga imali sreću upoznati, a još više kod onih koji su imali priliku susresti se s njime.
Pred njegovim grobom u bazilici sv. Petra danas će proći mnogo svijeta, moleći za njegov zagovor. Spomendan blaženog Karola Wojyle slavi se u raznim krajevima svijeta, ali posebno u njegovu rodnom mjestu Wadovice. S raznih strana stižu vijesti o čudesima postignutim njegovim zagovorom, koje postulatura zadužena za kanonizaciju sada proučava. Upravo ti neprekidni posjeti grobu pape Ivana Pavla II. najbolje svjedoče, prema uvjerenju postulatora Slawomira Odera, da je on još uvijek nazočan u srcima vjernika, ali i onih koji ne vjeruju. To potvrđuje obilazak njegovih relikvija po raznim krajevima, koji je započeo Madridu.
Ljudi se spontano okupljaju u crkvama i mjestima gdje su one izložene. Najprije su bile izložene u svim biskupijama u Meksiku. Trenutačno se nalaze u Nigeriji. Postulator Oder smatra da ta njegova nazočnost na međunarodnoj razini odražava na neki način njegovu djelatnost dok je bio na životu, čiji se plodovi i danas vide. Nije riječ samo o fizičkoj nazočnosti, koja s vremenom nestaje, već o nazočnosti njegovih ideja, osjećaja, ali nadasve ljubavi kojom je on pratio čovječanstvo, koje mu sada uzvraća.
Bio je jedan od najmlađih papa novijega doba,imao je jedan od najdužih pontifikata, bio je prvi papa ne-Talijan nakon više stoljeća.U 26 godina njegova pontifikata, posjetio je 130 država, proputovao 1,2 milijuna kilometara, pa se računa kako je tijekom putovanja obišao zemaljsku kuglu oko 30 puta. Prvi je papa, koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike. Papa se tijekom cijelog pontifikata zalagao za mir. Zagovarao je pravo svakoga naroda, na svoju državu, samostalnost i suverenost. Osmislio je sintagmu 'kultura života', promicao je međureligijski dijalog i mir i zalagao se za jedinstvo kršćana. Pokazao je otvorenost prema drugim vjerskim zajednicima i prvi je papa,koji je ušao u džamiju i sinagogu
Papa Ivan Pavao II. imao je poseban odnos s Hrvatskom. Rodio se u dijelu Poljske, koji se zove i Bijela Hrvatska. Tu su boravili Hrvati, tijekom seobe u današnje krajeve. Aktivno se zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom i za prestanak ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Vatikan je prvi u svijetu objavio 3. listopada 1991., da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju, a službeno je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13. siječnja 1992. Hrvatskoj je pružao višeslojnu i trajnu političku potporu. Upravo je papin pritisak bio odlučujućim činiteljem kod priznanja Republike Hrvatske, dok je do svoje smrti ostao zagovornikom i prijateljem RH u svim političkim zavijutcima i društvenim mijenama. Blagdan Male Gospe 8. rujna 1991. godine proglasio je svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj. Katolici diljem svijeta molili su za Hrvatsku, a papa je održao koncelebriranu svetu misu na tu nakanu. Papa Ivan Pavao II Hrvatsku je posjetio tri puta. Drugi je papa, koji je uz Papu Aleksandar III. posjetio Hrvatsku. Papa je za vrijeme svog pontifikata proglasio dva Hrvata svetima: sv. Leopolda Mandića 16. listopada 1983. i sv. Marka Križevčanina u Košicama u Slovačkoj, 2. srpnja 1995. Postavio je hrvatskog svećenika Nikolu Eterovića za glavnog tajnika Biskupske sinode, nakon što je vrlo uspješno organizirao zahtijevno papino putovanje u Ukrajinu 2001. godine. Hrvatski svećenik Martin Vidović djelovao je u papinskom Državnom tajništvu. Papa ga je postavio za apostolskog nuncija u Bjelorusiji 2004. godine. Posljednji dokument, koji je napisao prije smrti, bio je vezan uz beatifikaciju Ivana Merza. U Selcima na otoku Braču 1997. godine podignut je u Europi prvi spomenik papi Ivanu Pavlu II. u prirodnoj veličini, i to u znak zahvalnosti za sve što je učinio za pravednu hrvatsku stvar. Prilikom sprovoda, na njegovom lijesu bila je knjiga evanđelja, koju je dobio na dar prigodom trećeg posjeta Hrvatskoj. Prvi spomenik papi Ivanu Pavlu II. nakon njegove smrti postavljen je pred Trsatskim svetištem, na mjestu gdje je 8. lipnja 2003., tijekom svoga jubilarnog 100. putovanja svijetom, bio kao hodočasnik.
Papa je prvi put posjetio Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine. U planu je bilo, da posjeti i Sarajevo i Beograd, ali to je otkazano. Papin zrakoplov sletio je na Pleso, gdje su ga dočekali tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i zagrebački kardinal Franjo Kuharić. Papa je te godine operirao kuk pa se nije mogao sagnuti i poljubiti zemlju, što je uvijek činio prilikom svakog posjeta nekoj državi. Stoga, mu je hrvatska zemlja prinesena u posudi kako bi je poljubio. Nakon pozdravnih govora, papamobil ga je dovezao od Plesa do Zagrebačke katedrale a cijelim putem su ga pozdravljali mnogobrojni građani. Molio se na grobu kardinala Alojzija Stepinca u katedrali. Za njega je rekao, da je "najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve". Dan kasnije predvodio je sv. misu na zagrebačkom hipodromu, kojoj je prisustvovalo gotovo milijun vjernika, što je najposjećenija misa u hrvatskoj povijesti.[19] Poručio je okupljenim vjernicima, da imaju hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega, osloboditi srce od mržnje i osvete. Mlade je pozvao, da se odupru napasti nasilja i grade budućnost na suživotu, dijalogu i suradnji. Hrvatskom narodu poručio je, da postane vjeran kršćanskim korijenima. Otišao je iz Zagreba za Rim u popodnevnim satima.
Prilikom drugog posjeta od 2. do 4. listopada 1998. godine, posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu i Split. Prvi dan posjeta nakon pozdravnog govora na Plesu, govorio je vjernicima pred zagrebačkom katedralom. Slijedeći dan na sv. misi proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici pred velikim brojem vjernika, njih oko 500.000. Papa je naglasio, da je Alojzije Stepinac hrabro izložio svoj život za svjedočenje Evanđelja i jedinstvo Crkve. Poslijepodne, papa je u nuncijaturi u Zagrebu primio predstavnike kulture. Istaknuo je kako je konačna svrha kulture služiti pravome dobru. Slijedio je susret na Pantovčaku s državnim vrhom. Posljednji dan boravka u Hrvatskoj, posjetio je Split. Služio je svečanu svetu misu na splitskom Žnjanu uz more. Dio vjernika došao je na brodicama. U govoru, pozvao je međunarodnu javnost, da zaustavi tragediju na Kosovu. Hrvate je pozvao, da grade demokratsku državu, kako bi se nadvladalo poratno stanje i dosegli plemenite ciljevi, za kojima Hrvatska teži. Posjetio je i Solin prije odlaska iz splitske zračne luke i oproštajnog govora.
Treći posjet dogodio se od 5. do 9. lipnja 2003. godine. To je bilo 100. papino putovanje izvan Italije i Vatikana. Doletio je zrakoplovom u zračnu luku na Krku u Omišlju. Imao je susret s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem, premijerom Ivicom Račanom i predsjednikom Sabora Zlatkom Tomčićem. Do Rijeke je plovio katamaranom, što je bilo prvi put, da se na svojim pohodima vozi brodom. U Rijeci se pozdravio s lokalnim vlastima. Slijedeći dan boravio je u Dubrovniku. U luci Gruž služio je svečanu sv. misu, tijekom koje je proglasio blaženom Mariju od Propetog Isusa Petković. Vozio se papamobilom po gradskom središtu i Stradunu. Citirao je riječi upisane na tvrđavi Lovrijenac: "Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta" i riječima na vratima vijećnice u Kneževom dvoru: "Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro". U subotu 7. lipnja doletio je u Osijek. Misa je održana na Osječkom sportskom aerodromu. Blagoslovio je križ iz crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i susreo se s predstavnicima ostalih crkvi i vjerskih zajednica. Poslijepodne posjetio je đakovačku katedralu. Na poklon je dobio šokačku nošnju. U nedjelju na blagdan Duhova, održana je sv. misa u Rijeci na Delti. Papa je posebno pozdravio hrvatsku mladež. Posjetio je i svetište Gospe Trsatske, gdje je ostavio svoju krunicu, kako bi Gospa Trsatska molila za njega tijekom života i nakon smrti. Posljednji dan boravka u Hrvatskoj, posjetio je Zadar, gdje je služio sv. misa na Forumu. Susret je bio vrlo temperamentan i srdačan.
Moj narode, pozdravimo Boga, on nam šalje namjesnika svoga!
Sa nebesa poruka nam stiže, na krilima vjere sve je bliže!
Svu mu ljubav poklonimo, našeg papu pozdravimo, Aleluja, Aleluja.
Ivane Pavle II Hrvatski te narod ljubi, u molitvi skupa s tobom, stojimo pred dragim Bogom!
Ivane Pavle II Hrvatski te narod ljubi, Isusa i Gospu voli i za Božju milost moli!
Cijeli život s puno dostojanstva, nosiš brime našeg covječanstva,
namjesniče ovog Božjeg stada, blagoslovi našu zemlju sada!!
XVI. Križni put mladih Požeške Biskupije
- Detalji
- Objavljeno 31 Ožujak 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
U organizaciji Požeške Biskupije organiziran je XVI. po redu križni put mladih koji se održao 29. i 30. ožujka 2014. godine pod geslom „Duc in altum“.
Dvodnevni križni put započeo je sa prvom postajom u Brodskom Stupniku, a završio sa posljednjom postajom u Požeškoj Katedrali. Oko 1200 mladih iz svih dijelova biskupije, krenulo je na križni put iz Brodskog Stupnika prema Batrini gdje je bila posljednja postaja tog dana te je uslijedila sveta misa u Novoj Kapeli.
U Nedjelju 30. Ožujka mladi su krenuli prema Požeškoj katedrali gdje je bila ujedno i posljednja postaja dvonevnog križnog puta.
Sve je kulminiralo svečanom svetom misom u katedralnoj crkvi Svete Terezije Avilske u Požegi koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
I ove godine na križnom putu sudjelovalo je 20-tak mladih iz Župe Kraljice sv. Krunice - Nova Gradiška.
Četvrta Korizmena Nedjelja
- Detalji
- Objavljeno 30 Ožujak 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
U 4. smo korizmenoj nedjelji A, 2014. godine. Glavna tema ove nedjelje je SVJETLOST od SVJETLOSTI. Svjetlost od Isusa PROSVJETITELJA. Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo 'stvorenje' Božje: „I reče Bog: Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Isus je došao među ljude i donio svjetlost. „On doñe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo…“ (Iv 1,7). Isus „prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9). KRST se u starini nazivao i PROSVJETLJENJE, a krštenici: prosvjetljenici. Sva tri današnja čitanja govore, zapravo, o „krštenim dušama“ i o onome što se u krstu s njima dogodilo. Sukob između svjetla i tame značajan je za Ivanovo evanđelje: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze,“ piše već u proslovu (Iv 1,5). Krst označava svu sudbinu svijeta u odnosu prema Isusu koji jest SVJETLOST. U Ivanovu evanđelju ozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središnje mjesto. Slijepac od rođenja nije izgubio vid. On ga nikada nije ni imao. Odmah pitamo tko je za to kriv? Možemo se roditi bez vida, ali možemo i izgubiti vid koji već imamo. Ozdravljenje slijepca od rođenja za evanđelistu Ivana, postat će jaka slika VJERE u Isusa. Ovo je jedno od Isusovih znamenja, o čudu kojim je slijepcu vratio vid. Više nije bitno tko je kriv za njegovu sljepoću. Ozdravljeni se čovjek sve više otvara vjeri. Farizejima nije drago vidjeti da je slijepac od rođenja progledao. Ozdravljeni slijepac unosi u njih nemir, jer se pojavio netko tko se usprotivio njima koji su povezivali grijeh i bolest. Isus je taj koji rješava i grijeh i bolest. Ozdravljenom čovjeku je važan njegov VID i SVJETLO koje je dobio: on VJERUJE! Vjeruje u Sina Čovječjega! Vjera je svjetlost. On postaje svjedok novoga svjetla.
Najava
Hodite kao djeca svjetlosti. „Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist,“ kaže nam sv. Pavao. Vjerujte, jer vjera je svjetlost. Povjerovati znači promijeniti način prihvaćanja života. Sve stvari gledati novim pogledom, naučiti razlikovati dobro od zla. U vjeri; oči su otvorene za svjetlo koje prodire dublje od tjelesnoga mraka. Ljudi koji su tjelesno slijepi, po vjeri mogu vidjeti više od onih koji imaju oči zdrave. Rasvijetli Isuse moju tamu!
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a)
Čitanje knjige o proroku Samuelu
Za današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Samuelu, iz poglavlja 16., „David pomazan za kralja.“ Tekst iz Prve knjige o Samuelu govori o odabiru novog kralja iz mjesta Betlehema. Samuel, Božji čovjek, prorok, dobio je Božju zapovijed: „Napuni uljem svoj rog i poñi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.“ Po Božjem prosvjetljenju prorok Samuel je otišao kod čovjeka Jišaja koji je imao 8 sinova. Ponosni otac Jišaj doveo je pred Samuela 7 svojih sinova.
Papa Franjo blagoslovio Susret mladih - SHKM 2014
- Detalji
- Objavljeno 27 Ožujak 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je objavio dojmove prvog susreta s papom Franjom na svom profilu.
"Jučer sam, mjesec dana prije SHKM Dubrovnik 2014., pohodio 'Apostolske pragove' preporučujući Susret, njegovih 1.600 volontera i 35.000 mladih sudionika, kao i Dubrovačku biskupiju i brojne obitelji koje su se odazvale pozivu da ugoste naše mlade goste, apostolskom prvaku sv. Petru i njegovim svetim nasljednicima, osobito bl. Ivanu XXIII. i bl. Ivanu Pavlu II. koji će za mjesec dana biti proglašeni svetima." - ističe između ostalog biskup Uzinić.
Tom prilikom upoznao ga je s projektom SHKM, koji će u Dubrovniku okupiti 35.000 mladih katolika. Između ostalog predao mu je i prigodnu majicu susreta, te ga zamolio da blagoslovi Susret i sve sudionike, što je papa Franjo rado i učinio.
Biskup Uzinić papi je predao i poruku 1600 volontera SHKM-a Dubrovnik 2014, koja glasi: „Dragi papa Franjo, zahvaljujemo Vam se na vašoj molitvi i podršci u ime 35 tisuća mladih koji će se za mjesec dana okupiti na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku u Hrvatskoj, pod geslom: „Na slobodu pozvani!“ (Gal 5,13). Mladi će se okupiti dan uoči kanonizacije dvojice velikih papa na mjestu gdje je prije 10 godina bl. Ivan Pavao II. proglasio blaženom Mariju Petković. Dok se pripremamo za najveći susret mladih u našoj domovini ikada, pozivamo Vas da budete povezani s nama u molitvi i podijelite nam svoj apostolski blagoslov. Vole vas i mole za vas, 1600 volontera SHKM-a Dubrovnik 2014.“
NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST
- Detalji
- Objavljeno 25 Ožujak 2014
- Napisao/la Dražen Đukić
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Blagovijest se slavi 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome.
Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom", što je postalo početak molitve "Zdravo Marijo". Marija je prihvatila Božji naum riječima: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" Arkanđeo je tada otišao. Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.
Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku.
Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti". Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.