Župa Kraljice svete Krunice

Sveta Lucija (mučenica)

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) također znana kao i sveta Lucija kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine; ona je i zaštitnica vida, krojača i kovača.

Lucijino ime znači »svijetla«. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem narodu vlada uvjerenje da će naredne godine biti u pojedinim mjesecima onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića. O životu svete Lucije znamo samo malo pouzdano. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progonstva za cara Dioklecijana. 

Jedan natpis iz Giovanni-katakomba u Sirakuzi na otoku Siciliji jamči nam njezinu povijesnu egzistenciju, a blagdan joj se već spominje u godini 400. Kao o mnogim drugim svecima, tako je i o njoj kasnije nastala legenda koja joj stavlja na usta ove lijepe riječi što krasno odgovaraju jednoj kršćanskoj djevici: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« Razjaren poganski mučitelj zagrozio joj se na to: »Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti.« A mudra je djevica odgovorila: »Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.« Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.

Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. U Sirakuzi nalazi se glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.

Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca.

Sažalnica Biskupa Antuna povodom smrti Fra Zvjezdana Linića

Požeški biskup Antun Škvorčević povodom smrti fra Zvjezdana Linića uputio je sućut fra Željku Železnjaku, provincijalnom ministru i njegovoj subraći sljedećim riječima:

Prigodom prijelaza fra Zvjezdana Linića s ovoga svijeta k Ocu primite izraze moga bratskog suosjećanja i kršćanske molitvene blizine. Molim Vas da ove moje vjerničke osjećaje prenesete braći Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, rodbini i prijateljima plemenitog pokojnika, svima koji za njim tuguju.

Fra Zvjezdanov život i djelovanje po uzoru serafskog Oca Franje bili su trajno svjedočenje nade u novo nebo i novu zemlju, ispunjeno vjernošću Bogu u svećeničkom i redovničkom pozivu i poslanju te blizinom svakom čovjeku, napose Bogotražiteljima i nevoljnima. Stoga je i oproštaj s njegovim zemaljskim ostacima popraćen velikom nadom. Iskreno je vjerovao u pobjedničku snagu Isusova „za“ čovjeka na križu te se s njime združio i u vlastitoj patnji posljednjih mjeseci svoga prolaznog života. 

Položio ga je u njegovu ljubav jaču od smrti, te duboko vjerujem da je postao dionikom njezine punine u slavi uskrslog Gospodina. Neka mu je blagoslovljena vječnost u zagrljaju Boga živoga. 

Ostajem s Vam i subraćom u trajnoj molitvenoj povezanosti za preminulog fra Zvjezdana.

Druga Nedjelja Došašća

Nedjelja za nedjeljom brzo dolazi i prolazi. Danas smo u 2. nedjelji došašća, evanđeliste Mateja.

Nedjelja za nedjeljom brzo dolazi i prolazi. Danas smo u 2. nedjelji došašća, evanđeliste Mateja. Liturgija ove nedjelje kroz svetopisamska čitanja govori nam o logici: ČEKANJA. Dakle, čekamo! Mi ljudi uvijek nešto i nekoga čekamo. Čekamo jutro i krećemo na posao, čekamo kraj radnog vremena, čekamo plaću, čekamo mirovinu, čekamo u redu pred šalterima, čekamo u redu kod liječnika, u redu za ispovijed i čekamo… Kažu da čovjek u čekanjima, samo onim 'u redovima' provede oko tri godine svoga života. I mi kršćani čekamo. Koga? Vrijeme došašća upućuje nas na Isusa Krista. U došašću kršćani čekaju proslavu Kristovog rođendana – Božić, ali kršćani čekaju i Kristov ponovni dolazak. Kršćanin živi pod vidom vječnosti. To znači: sprema se na drugi Kristov Dolazak. „Tvoj slavni dolazak iščekujemo!“ Ili po Vjerovanju: „I opet će doći suditi žive i mrtve i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!“ Da bismo dočekali njegov drugi dolazak u slavi, moramo intenzivno živjeti, založno živjeti, već sada – danas. Kad god Isus pokuca na vrata našega srca, moramo mu ih otvoriti. Presudan je stoga ovaj, baš ovogodišnji Advent. Sv. Augustin kaže: „Strah me! Pazim da Bog slučajno ne prođe kraj moje kuće, a da se više ne vrati.“ Oživimo u sebi velike 'figure' Adventa. Oni su navjestitelji, oni strpljivo čekaju, oni su angažirani Božji suradnici. To su: Izaija, Ivan Krstitelj, Marija. Prorok Izaija ukazuje na vjerničko čekanje Mesije, koji će se očitovati u svoj svojoj punini. Ivan Krstitelj – glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze!“ Dolazi Mesija koji će od robovanja grijehu osloboditi, ne samo svoj narod, nego i cijelo čovječanstvo. U povijesti su narodi dočekali rođenje Spasitelja – Isusa Krista, od Marije Djevice, pošto joj je 'krilo' oživotvorio Duh Sveti. Čekajmo Krista u živoj vjeri!

Najava

U Došašću ili Adventu pripremamo se za Božić - za proslavu rođendana Isusa Krista. Mesija o kojem govore proroci Izaija i Ivan Krstitelj za nas je došao ima već više od dvije tisuće godina. Nakon utjelovljenja Božje Mudrosti i Umnosti u osobi Isusa Krista, svijet u kojem živimo još nije ni blizu ostvarenja idealnoga mesijanskog kraljevstva. Unatoč nepravdama, u svijetu i kod nas, ne smijemo izgubiti nadu kako Bog može zlo preokrenuti u dobro, preko ljudi koji dopuste da ih zahvati Duh Mesije. To su ljudi Kristova svjetla!

Opširnije...

Sveti Nikola – svetac djece i pomoraca

 Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. 

Sveti Nikola – omiljeni svetac djece 

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. 

Opširnije...

ODRŽANA NIKOLINSKA PRIREDBA U NAŠOJ ŽUPI

Kao i svake godine do sada, tako su se i ove u našoj župnoj dvorani održala priredba za Sv. Nikolu. 

Program je bio namijenjen učenicima nižih razreda, a pripremile su ga vjeruočiteljice i školarci. 
Raznim recitacijama, pjesmicama i igrokazom djeca su pozivala sv. Nikolu da dođe te upotpuni taj ugođaj. 

Nakon što se priredba izvela, pojavio se sv. Nikola i za svaku dijete priredio prigodan poklon. 

Za vrijeme priredbe, pojavio se i Krampus, neka djeca su se uplašila da će im baš on dati šibu, ali je brzo protjeran jer su ove godine svi bili dobri pa Krampus nije imao posla.

 
Fotografije možete pogledati u galeriji.