Župa Kraljice svete Krunice

Trideset i druga Nedjelja kroz godinu

Današnja 32. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, donosi nam liturgijska čitanja s temom: USKRSNUĆE. Što je uskrsnuće? To je ustajanje od mrtvih i prijelaz u novi život. Isus je uskrsnuo! Mi u to vjerujemo. U našem Vjerovanju mi izražavamo vjeru u uskrsnuće. To ispovijedamo zajedno sa svjedocima Isusova novog života – sa svjedocima Isusova uskrsnuća. To je temelj naše vjere. To je temelj svega. Uskrsnuće je novost Novoga zavjeta, Kristova događaja. Stari zavjet nema jasnih stavova o uskrsnuću. Tek pred kraj Staroga zavjeta u vrijeme Makabejaca, otkrivamo divne riječi nade u uskrsnuće, u novi život. To je današnje 1. čitanje o Makabejcima. Čovjek ovdje na zemlji doživljava zadovoljštinu, živi na neki način u svojim potomcima. Kako današnji čovjek gleda na uskrsnuće? Nikako! Današnji suvremenici, kako vjernici, tako nevjernici, gledaju na uskrsnuće kao neku vrstu slatke iluzije koja nema veze sa stvarnošću. Vjernici stvarno, ispovijedaju vjeru u uskrsnuće, ali nažalost više ustima, nego srcem. Ta vjera trebala bi prožimati cijelo ljudsko biće i njegovu svakidašnjicu. Stoga je dobro da nas današnje evanđelje potiče na razmišljanje o poruci uskrsnuća. Danas trebamo preispitati svoju vjeru/nevjeru u uskrsnuće, te da tako zaživimo uskrsnuće u svojemu životu. Vjera u uskrsnuće ne živi od dokaza, nego od iskustva otkupljenosti. Saduceji u današnjem evanđeoskom odlomku postavljaju Isusu vrlo lukavo pitanje, s kojim žele pobiti valjanost uskrsnuća. Pitaju o tome čija će supruga biti o uskrsnuću, nakon što su s njom u braku živjela sedmorica braće. Isus odgovara saducejima, a i nama danas da su oni umrli i „anđelima su jednaki i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća.“

Najava

Bog je: Bog živih, a ne mrtvih! U svom propovijedanju Isus utvrđuje vjeru u uskrsnuće. Krist je uskrsnuo. To je novost povijesti čovječanstva i postaje stožerom povijesti spasenja. U svjetlu uskrsnuća smijemo otkrivati i tajnu našeg uskrsnuća. Konačna potvrda i sigurnost dana nam je njegovim uskrsnućem od mrtvih. Uskrsnuće nije jednostavni nastavak života, nego rođenje na „novi život.“ Dakle, uskrsnućem prestaju sve veze zemaljskoga života.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)
Čitanje 2. knjige o Makabejcima

Današnje 1. čitanje, odabrano je iz Druge knjige o Makabejcima, iz poglavlja 7, „Mučeništvo sedmorice braće.“ Opisana je mučenička smrt jedne majke i njezinih sedmero sinova: „Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.“ Jedan od braće progovorio je u ime svih: „Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!“ Drugi je izdišući rekao: „Ti nam zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.“

Opširnije...

Župno hodočašće u Mariju Bistricu

Tradicionalno župno hodočašće u Nacionalno svetište Mariju Bistricu, održano je u subotu 26. listopada 2013.g.

U ranim jutarnjim satima, na čelu sa župnikom Ivanom Štivičićem, 50-tak župljana krenuli su na hodočašće u nacionalno svetište.

 

Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

Dušni dana ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljivi posrednik, "onaj treći", Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobično, upravo je na taj način razgovor s pokojnicima dublji, doživljeniji negoli je često bio u površnim i nusputnim među-osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu. - na Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to moguće mise se služe i u grobljanskim kapelama (crkvama).

Poštovanje tijela. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slaveći Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdiže u nebesku, Božju slavu, u budući, vječni život, svrhu ovozemaljskog življenja. I s tog gledišta je to sadržajem radostan blagdan. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti. Ne gubeći kršćansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku - poštovanje prema čovjekovom tjelesnom, vremenitom životu, općenito prema tijelu.

Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, častila ih je budući da su ta tijela bila posvećena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer će ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac kršćanske vjere i nade koja preseže ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mučenika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.

Opširnije...

Održana noć otvorenih vrata Crkve

Ovakvi susreti za mlade održavaju se već nekoliko godina u pojedinim župama u Hrvatskoj, a  proizašli su iz potrebe upoznavanja mladih naraštaja sa bogatstvom i pravim značenjem svetkovine Svih svetih.

 Dan uoči blagdana Svih svetih mladi naše župe organizirali su molitveno-duhovni program za djecu i mlade u župi. 

S početkom svete Krunice u 17:30 sati naša župa je otvorila noć otvorenih vrata Crkve prema najavljenom programu. 

Bilo je vremena za sve i to za Euharistijsko slavlje, klanjanje pred presvetim, čitanje litanija, pjevanje, molitve za mlade, za obitelj, za krizmanika, za duhovna zvanja, molitva bl. Alojziju Stepincu, ispit savjesti, prilika za svetu ispovijed... 

Sinoć je održano nešto doista lijepo i bitno, uoči blagdana Svih svetih. Znači, njega i treba dočekati i proslaviti kako i dolikuje u molitvi, sabranosti i pobožnosti.

Fotografije noći otvorenih vrata Crkve možete pogledati u galeriji.

Svi sveti

Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog.

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, Branitelji Domovine i ljudi svih zanimanja....svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".