Mala Gospa – blagdan rođenja Marijina
- Detalji
- Objavljeno 08 Rujan 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi “mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od “Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.
Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.
Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”
Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.
Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.
Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.
Sveti Marko Križevčanin
- Detalji
- Objavljeno 07 Rujan 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
Marko Stjepan Krizin (Križevčanin) rodio se u Križevcima u Zagrebačkoj biskupiji 1558. godine. Studirao je teologiju u rimskom kolegiju Germanicum et Hungaricum, a nakon studija djelovao je kao svećenik Zagrebačke biskupije. Na poziv ostrogonskog nadbiskupa kardinala Petra Pazmanyja prihvatio je službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi u Slovačkoj i postao ostrogonski kanonik. Kao kanonik upravljao je nekadašnjom benediktinskom opatijom kod Košica, koja je bila u vlasništvu ostrogonskog Kaptola.
Uz dvojicu isusovaca Ištvana (Stjepana) Pongracza i Melkiora Grodzieckog brinuo se za katoličke vjernike u Košicama i okolici. Košice su u to vrijeme bile pod velikim kalvinističkim utjecajem. Za vrijeme jedne bune i vjerskog "čišćenja" protiv katolika 7. rujna 1619. godine sva trojica su mučena i okrutno ubijena, jer nisu htjeli odustati od katoličke vjere.
Ubijeni su kao "papisti". Marka Križevčanina su kao kanonika posebno nastojali nagovoriti da se odrekne vjernosti papi i da prihvati "ugarsku vjeroispovijest", kako su sebe nazivali, ali je on ustrajao u svojoj vjernosti papi, braneći ne samo svoju osobnu vjeru nego i slobodu ispovijedanja vjere. Papa Pio X. je svu trojicu proglasio blaženima 15. siječnja 1905. godine. Marku Križevčaninu u čast sagrađena je župna crkva Bl. Marka Križevčanina koju je blagoslovio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 21. prosinca 1941. godine u Zagrebu.
Kongregacija za pitanja svetosti odlučila je da će blaženi Marko Križevčanin, Stjepan Pongracz i Melkior Grodziecki biti proglašeni svetima 2. srpnja 1995. godine. Svečano liturgijsko slavlje u sklopu kojeg je papa Ivan Pavao II. proglasio mučenike svetim održano je na aerodromu u Košicama. Bilo je prisutno oko tristo tisuća Ijudi. Hodočasnika iz Hrvatske bilo je oko dvije i pol tisuće, a predvodio ih je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, zajedno s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem.
Nakon pokajničkog čina na početku svečane mise, koju je predvodio sveti otac Ivan Pavao II. održan je obred kanonizacije. Domovinska proslava kanonizacije sv. Marka Križevčanina održana je 10. rujna 1995. g. u Križevcima. Na svečanosti je bilo nazočno oko 20 tisuća ljudi.
Tečaj priprave za sakramentalni brak
- Detalji
- Objavljeno 06 Rujan 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
Donosimo raspored Tečaja priprave za sakramentalni brak. Satnica početka predavanja ustaljena je u Novoj Gradišci, u dvorani Bl. Alojzije Stepinca s početka u 19:00 sati.
Pozivamo sve one koji se planiraju ženiti ili udavati da Tečaj obave na vrijeme.
Dvorana Bl. Alojzije Stepinca, Nova Gradiška
16. - 20. Rujna 2013. 19:00 sati.
Biciklističko hodočašće Gospi od suza u Pleternicu
- Detalji
- Objavljeno 01 Rujan 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
Svake godine krajem Kolovoza mnoštvo vjernika skupi se dugim cestama do svetišta u Pleternici, a posljednji dan 31.8. poslije svečanog euharistijskog slavlja nastavlja se procesija s upaljenim svijećama.
I ove godine kao i dosadašnjih godina naši župljani, prvenstveno biciklisti naše župe, njih dvadesetak, uputili su se na hodočašće Gospi od suza u Pleternicu.
Nakon zajedničke molitve u župnoj Crkvi oko 14:00 sati krenuli su iz Nova Gradiške prema Pleternici te uz manje prepreke oko 17:30 sati dolaze do odredišta - Pleternice.
Po prvi put, nakon završenog euharistijskog slavlja, odvažnih desetak biciklista uputilo se prema Novoj Gradiški uz zahvalu Gospi od suza i uslišanim molitvama, u prohladnoj večeri, oko ponoći stigli su pred župni stan gdje ih je dočekao župnik sa okrepom.
Fotografije biciklističkog hodočašća Gospi od suza u Pleternicu možete pogledati u našoj galeriji.
Dvadeset i druga Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 01 Rujan 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
Današnja 22. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, pomaže nam da shvatimo kako naći pravo mjesto u svom životu. Glavna misao današnjih liturgijskih čitanja je: PONIZNOST. Poniznost je temeljni stav čovjekov prema Bogu i prema ljudima. Budimo ponizni! Ostanimo ponizni! To Bog-Otac od nas traži. To Isus Krist, naš „sveti Brat“ od nas zahtijeva. Ali, to je za nas ljude vrlo teško, svi želimo biti: prvi, glavni, važni, viđeni, vođe, upravljati s drugima. To su karakteristike većine ljudi (ne svih), svih vremena. Ni Isusovi učenici nisu bili imuni na ta pitanje; tko bi od njih bio prvi ili najveći? Za ponizno i pametno ponašanje potrebna je MUDROST. O tome govori Knjiga Sirahova, u 1. čitanju. Mudri Otac savjetuje sina neka bude krotak i ponizan u svom poslu pa će imati milost kad Boga, ali i kod ljudi. Bog je ljubitelj siromaha! „Napuštene Bog će okućiti, sužnje izvesti na sretnu slobodu (Ps 68). Međutim, u ovom evanđelju o gozbi ima i više od naravne mudrosti. Isus poziva na poniznost na razini pouke o kraljevstvu Božjem. Isus govori svojim suvremenicima i nama. Nije dobro sebe smatrati višim od drugih. To je ono što se otkriva biranjem boljih mjesta za sebe. Pred Bogom smo onakvi kakvi jesmo u dubinama svoga bića. Djeca smo Božja i svi imamo u njegovu srcu pravo na prvo mjesto njegove ljubavi. Priznati se stvorenjem, dakle, ovisimo o Bogu. Potrebni smo njegove milosti. Drugo, priznati svakog čovjeka Božjim stvorom, Božjim sinom i kćeri, pa stoga i svojim bratom, po dostojanstvu i pravu sebi jednakim. Ljudska ljubav i solidarnost potrebna je svima nama, kao i naša njima. To je Isusova logika življenja: biti ponizni sluga. On je tako odlučno za sebe odabrao posljednje mjesto, a to želi i nama.
Najava
Svi želimo prva mjesta, dobra mjesta. A Krist pokazuje da je Kraljevstvo Božje namijenjeno poniznima. Zašto je tako? Jer, smo djeca Božja i svi imamo u njegovu srcu pravo na prvo mjesto njegove ljubavi. To je najdublje dostojanstvo koje pripada svima. Prema tome, na svakom mjestu ti si u isto vrijeme na prvom mjestu, odnosno na pravom mjestu gdje te dosiže ljubav Božja. U takvom shvaćanju ljubavi Božje, nema mjesta za osjećaje nadmoćnosti nad drugima ili za traženje počasti. To je bio problem prvih kršćanskih zajednica kao i nas danas.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Sir 3,17-18. 20. 28-29)
Čitanje knjige Sirahove
Knjiga Sirahova nalazi se među 7 mudrosnih knjiga Staroga zavjeta: „Pjesništvo i mudrosna književnost.“ Prvi spis objelodanio je mladi Ben Sirah oko 190. god. pr. Kr. koji nose hebrejski naslov „Ben Sirah.“ Danas se naziva „Knjiga Sirahova.“ Pisac je bio visoko naobražen. Osobito je proučavao i želio steći mudrost. Imao je svoju školu u Jeruzalemu i poučavao je sinove uglednika. Živio je u vremenu prodora i nametanja helenizma (grčke kulture), njegovom narodu. Ben Sirah se vrlo odlučno suprotstavlja prihvaćanju stranih običaja, posebno helenizaciji. On je pismoznanac koji spaja ljubav prema mudrosti i ljubav prema zakonu. Bio je uvjeren kako se prava mudrost nalazi u Mojsijevu zakonu.