Župa Kraljice svete Krunice

Dvadeset i prva Nedjelja kroz godinu

Današnja 21. nedjelja kroz godinu, evanđelista Luke, prati Isusa koji prolazi gradovima i selima i naučava. Naučava svoje učenike, ali i sve druge ljude – muškarce i žene – koji idu za njim i koji ga slušaju. Tema ove nedjelje je: SPASENJE! Tko će se SPASITI? Zanimljivo pitanje.

I Isusu su postavili ovo pitanje u današnjem Evanđelju: „Koliki je broj onih koji će se spasiti?“ No, Isus ne odgovara u matematičkom smislu, ne daje odgovor u postotku ni računom vjerojatnosti, nego odgovara svojim slušateljima u ono vrijeme, a tako bi danas i nama odgovorio: „Ja sam otvorio vrata u život. Mala su, ali širom otvorena.“ A kamo vode ta vrata? Vode „u život“ – u život vječni, u Božje Kraljevstvo.

Isus, dakle, nudi prolaz „u život“ kroz „mala-uska“ vrata. Isus pita! Kako se ti odnosiš prema mojoj ponudi? Nastojiš li ući na ta vrata, preko mene, preko nasljedovanja moga primjera? I onda slijedi upozorenje: mnogo ih je koji će se začuditi kad dođu i nađu vrata zatvorena, a opet ugledaju mnoge strance, sa sjevera i juga, istoka i zapada, koji će ući u slavu Gospodnju. Da! Bog traži, On čeka sve ljude – cijelo čovječanstvo. Već starozavjetni pisci svetih spisa govore da je spasenje od Boga namijenjeno ne samo pojedincima izabranog židovskog naroda,već da ga od Boga mogu primiti ljudi svih naroda. „Uska vrata,“ bila su 'slika' koju je rano kršćanstvo uzelo i kao temelj za moralni život – predstavlja ideju o životu kao borbi za „uska vrata.“

Mi pak imamo i svoju predodžbu o vratima: trebaju biti široka, udobna. Želimo ulaz bez napora. Ipak mi znamo, ako se želi nešto postići, nešto imati od života, treba se i potruditi. Postoje zbilja mnoga lažna vrata: velika, izazovna, svjetla, ali se pred njima ruši i pada na pod.

Postoje i jedna pouzdana vrata u život, doduše mala, uska i lako ih se može previdjeti: „Ja sam vrata. Ja sam život. Ja sam put“ – kaže Isus za sebe. Ali, jasno to kaže nama, da izaberemo pravi put.

Najava

Morate proći kroz uska vrata. Nikomu nije dopušteno proširiti uska vrata kršćanske ljubavi i žrtve; nitko ne posjeduje sigurnu ulaznicu. Naš pravi, vječni život, koji je već ovdje započeo, za Isusa bez sumnje, postoji u zajedništvu s Bogom. I ako netko svuda život traži samo ne kod Boga, jer su njegova vrata u život mala i neupadljiva, nikakvo čudo da on na koncu života stane pred glomazna i paradna, ali zatvorena vrata. Ta vrata nikada ne vode u pravi život.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 66,18-21)
Čitanje knjige proroka Izajie

Veliki prorok SZ, Izaija djeluje u 8. stoljeću Pr. Kr. Rođen je u Jeruzalemu i to u aristokratskoj obitelji. Bio je visoko obrazovan i s kraljevima u povjerljivim odnosima. Bog ga je pozvao u proroke u godini kada je umro kralj Uzija (740. pr.Kr.). Izaija djeluje u Judeji i to za vrijeme četiriju judejskih kraljeva (740-701. pr. Kr).Bilo je to mirno vrijeme za Judeju, doba raskoši, ali i socijalnih nepravdi. Poruka je Izaijina veoma bogata i dalekosežna. Izaija je izvršio veliki utjecaj na svoje učenike, kako u svom vremenu tako i kasnije za vrijeme babilonskog sužanjstva (Deuteroizaija) i nakon njega (Tritoizaija). Za Izaiju Bog je neizmjerno svet – uzvišen iznad ovoga svijeta. Bog ispunja cijeli svijet. Bog je jednostavno Jaki Moćni gospodar, sveopći stvoritelj i jedini upravitelj čovječanstva. Oholost i ljudski grijeh nužno vode u kaznu. Ovo nedjeljno 1. čitanje, odabrano je iz poglavlja 66, odlomak,„Jahvina Slava među narodima.“ Biblijski stručnjaci zastupaju mišljenje da je treći dio Izaije proroka (56-66), djelo više anonimnih proroka.

Opširnije...

Župno hodočašće u Voćin

U Voćinskom Marijanskom svetištu na blagdan Gospe Voćinske okupilo se više tisuća vjernika iz zapadnoslavonskog dijela Požeške biskupije. Među njima su bili kao i uvijek i brojni pješaci iz naše župe.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević koji je na početku uputio molitvene pozdrave Gospi Voćinskoj pred njezinim likom koju je prije deset godina okrunio utemeljitelj Požeške biskupije bl. Ivan Pavao II.

 Slavlje je završilo svečanom procesijom s likom Gospe Voćinske uz upaljene svijeće i pjevanje marijanskih pjesama.

Fotografije hodočašća u Marijansko svetište u Voćin možete pogledati u našoj galeriji.

Dvadeseta Nedjelja kroz godinu

Za današnje evanđelje imamo niz Isusovih izreka u kojima pred učenicima razmišlja o neželjenim plodovima svoga mesijanskog djelovanja. On prilikom čijeg rođenja su anđeli najavljivali mir ljudima (usp. Lk 2, 14); on kojega će mnoštvo uz poklike mira i radosti primiti na ulasku u Jeruzalem (Lk 19, 37-38) na odmaklom stupnju svoga djelovanja vidi da ljudi oprečno reagiraju na njegove pozive. Članovi iste obitelji su podijeljeni radi njega. On, međutim, ne odustaje od djelovanja koje mu nalaže Otac nebeski izjavljujući da nije došao donositi lažni mir nego zdravo dijeljenje.

Slika takvog Isusa je prorok Jeremija iz današnjeg prvog čitanja. Za vrijeme opsade Jeruzalema od strane Babilonaca god. 588. pr. Kr. on je savjetovao kralju, generalima i narodu da se ne opiru jer će zlo biti još gore (usp. Jr 21, 1-10).

Dostojanstvenici su tražili od kralja da strpa Jeremiju u zatvor zato što "obeshrabruje ratnike". Kralj ih je morao poslušati, ali je kasnije na intervenciju Etiopljanina Ebed Meleka dao Jeremiju izbaviti iz jame. Jeremija je nastavio propovijedati ono što mu je nadahnjivao Duh Božji, iako su dostojanstvenici i dalje smatrali da time ruši vjeru i naciju.

Na ovoj euharistiji razmatramo što je Isusa nukalo da nastavi mesijansko djelovanje koje je kod nekih izazivalo razdor, a on nikako nije želio razdvajanje nego slogu i ljubav među ljudima. Od Isusa učimo ispravan stav prema onima koji su naši po krvi, ali su drugačiji po uvjerenju pa nas optužuju da smo izdali obiteljske ili čak nacionalne interese. Kao što Isus nije mrzio "braću" koja nisu u njega vjerovala (usp. Iv 7, 5), tako ne smijemo ni mi mrziti one koji su naše krvi ali ne našeg uvjerenja. Kao što Isus nije odustao od svog poslanja radi neželjenog razdora tako ne smijemo ni mi.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Jr 38, 4-6, 8-10)
Čitanje knjige propovjednika Jeremije

U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: "Jeremiju valja ubiti. On zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." A kralj Sidkija odgovori: "Eto on je u vašim rukama jer kralj i onako više nema nikakve vlasti nad vama." Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljevića Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.

Opširnije...

Svetom Misom i biciklističkim hodočašćem obilježena Velika Gospa

Među najomiljenije Marijanske pučke blagdane spada ovaj koji obilježava Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u neko Marijansko svetište tako su i biciklisti naše župe hodočastili na Gospino polje u Bili Brig. 

Veliki broj župljana okupio se danas u crkvi na svetoj misi, kako bi obilježio blagdan Velike Gospe, dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.

Nakon svete mise i kratkog odmora, već svima poznati biciklisti naše župe, krenuli su na biciklističko hodočašće u Bili Brig na Gospino polje.

Nakon molitve na Gospinom polju, u predvečernje sate uz zaštitu Blažene Djevice Marije, sretno su se vratili sa hodočašća.
  
Fotografije proslave Velike Gospe i biciklističkog hodočašća možete pogledati u našoj galeriji.

VELIKA GOSPA - UZNESENJE BDM,

Dan 15. kolovoza Crkva katolička po svem svijetu slavi ponajveću marijansku svetkovinu Veliku Gospu ili Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo.

Središnji je sadržaj svetkovine, da je Marija, kao prvi i jedini čovjek poslije Krista s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". To znači izraz "uznesena na nebo". Velika Gospa je i dan kada mnogi vjernici hodočaste u Gospina svetišta.

Uznesenje - budućnost vjernika - Riječ "uznesenje" koliko god navješćuje nutarnji sadržaj onoga što Crkva slavi na Veliku Gospu, toliko mnogog vjernika stavlja u nedoumicu: što to znači? U čemu je srž, nauk Crkve, teološka podloga, sadržaj blagdana? Koju to vjersku zbilju, istinu, članak vjere, ima ovaj ponajveći marijanski blagdan? Crkveni blagdani nikada nisu samo vanjština, maglovita tradicija, slučajno nastali običaji, pučke svečanosti. Naprotiv, kršćanski blagdan ili svetkovina je uvijek mnogo više od obične svakodnevice. On približava vjernika otajstvu! Obnavlja i budi vjeru u Božja djela i obećanja.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije upravlja pogled vjernika k svršetku Marijinog zemaljskog života. Za nju je, kao i za svakog kršćanina završetak zemaljskog života istovremeno ulaz u vječni život, u neposredno zajedništvo s Bogom, u nebo, kako se najpopularnije kaže. Crkva blagdanom radosno proglašava: "Marija je uznesena na nebo!" Ostvarila je vjerničku, sveljudsku čežnju za nepomućenim, trajnim životom. I još nešto. Ovdje nije riječ kao kod drugih svetaca, da je Marija iz ovog "života Božje milosti" prešla u "život Božje slave". Središnji je sadržaj, otajstvo svetkovine, da je Marija kao jedini čovjek poslije Krista i s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". Ne samo dušom, kako to vjerujemo za druge pokojnike!

Otajstvo je u tome da je ona uznesena, proslavljena, u nebu, i dušom i tijelom, kako će, prema vjeri Crkve, svi spašenici biti tek na kraju ovog oblika vremena i svijeta, na sudnji dan, o "uskrsnuća mrtvih", kako stoji u kršćanskom Credu. Isus Krist je "tijelom i dušom" uzašao na nebo, u Božju slavu (Blagdan Kristova Uzašašća). Tako i Marija, upravo zato, jer je nedjeljivo povezana s Kristom: kao njegova tjelesna Majka i najbliža sudjelovateljica u njegovom spasiteljskom djelu. K tome: Marijino je uznesenje ne samo njezina odlika, nego, kaže saborski dokument, to je "slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti".

Kratko: Marijina otajstvena sadašnjost je obećana budućnost svakom vjerniku! U tom saznanju se zapravo krije razlog tolikog štovanja i ljubavi vjernika svih dobi i svih vremena spram Isusove Majke Marije.

Marija je uznesena, znači ona je prvi uskrsnuli čovjek poslije Krista. I kao što je Kristovo uskrsnuće u zajedinci vjernika (Crkvi) djelotvorno njegovom životvornom otajstvenom prisutnošću (u sakramentima, svetopisamskoj riječi) tako se isto može reći o Mariji. Ona je prisutnija u svijetu nego ikoja druga žena.