Župa Kraljice svete Krunice

Hrvatskim Ustavom zauvijek zapečaćeno: Brak je životna zajednica žene i muškarca!

Hrvatski građani su odlučili – u Ustav Republike Hrvatske unijet će se odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca!

 Odluku nakon koje u ovoj zemlji doista ništa neće biti isto donijeli su građani na današnjem referendumu. Državno izborno povjerenstvo objavilo rezultate prema kojima je 65 posto birača glasalo za!

Nešto manje od osam mjeseci nakon što je građanska inicijativa U ime obitelji na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu upoznala javnost sa svojim nakanama, hrvatski građani su dakle odlučili kako žele brak kao zajednicu žene i muškarca zaštititi Ustavom. Tih osam mjeseci obilježeno je medijskom hajkom i histerijom, uvredama na račun predstavnika inicijative, ali i na račun građana koji je podupiru. Cijela ta situacija dobro nam je progovorila o stanju hrvatskih medija i općenito javne scene u Hrvatskoj, a ono što nam je rekla treba dobro držati na pameti – hrvatskim medijima, nažalost, vladaju jednoumlje i isključivost. Ali, došlo je vrijeme kada će se i to početi mijenjati. 

Treba napomenuti da je današnji referendum prvi u povijesti neovisne Hrvatske koji su pokrenuli građani svojom incijativom.

Bog je stvorio muškarca i ženu i rekao im: 'Plodite se i množite i napunite zemlju' (Post. 1, 27 - 28).

Prva Nedjelja Došašća

Prvom nedjeljom došašća, započinje nova liturgijska godina. Ove 2013./2014., to je godina A, evanđeliste Mateja.

Prvom nedjeljom došašća, započinje nova liturgijska godina. Ove 2013./2014., to je godina A, evanđeliste Mateja. Liturgijska godina (ili crkvena godina), ima dva svečana vremenska kruga: božićni i vazmeni ciklus. Pored Uskrsa, koji je zasigurno središte i vrhunac liturgijske godine, nalazi se Božić, kao drugi blagdan po važnosti. Božić je blagdan kada je Riječ Božja, druga božanska osoba, postala tijelo, blagdan kad pozdravljamo Isusa, Dijete rođeno od Djevice Marije i klanjamo mu se kao Sinu Božjemu. Četiri nedjelje koje prethode Božiću zovu se nedjelje DOŠAŠĆA ili advent. Božićni i vazmeni ciklus s „nedjeljama kroz godinu,“ tzv. zelenim nedjeljama, tvore liturgijsku ili crkvenu godinu. Vlastiti sadržaj liturgijske godine – kao i smisao i sadržaj povijesti svijeta – jest sam Krist: Uskrsli Gospodin, koji u svojoj Crkvi i sa svojom Crkvom prolazi putem tisućljeća. Upravo nas je Krist uveo u novo, treće tisućljeće kršćanstva. Smisao liturgijske godine i svekolikog liturgijskog događanja je da bolje upoznamo Krista, shvatimo istinu njegova uskrsnuća i snagu njegove ljubavi i da se pripravimo za njegov drugi dolazak – na kraju vremena. U krugu jedne liturgijske godine Crkva želi proslaviti i ponovo proživjeti „spasonosno djelo svoga božanskog zaručnika“ (Konstitucija o liturgiji, br. 102). To nije puko spominjanje. Nego, Krist hoće da se u nama 'dogodi' – On nas u Crkvi 'uvlači' u svoje događaje. Na Božić s Kristom zajedno slavimo svoje bogosinstvo, na Uskrs svoju s njime suuskrslost, na Duhove svoju – po njemu – oduhovljenost… U ovoj Godini A, uzima se kod nedjeljnih misa, za evanđelje, redovito odlomak iz Matejeva evanđelja. Isus nas dakle sam, uvodi u otajstva Božja). 

Najava

Nalazimo se na početku nove liturgijske godine. To nam sugerira odmicanje od prošlosti i ispravnije usmjerenje prema budućnosti. Mesija je već došao. Obećao je kako će ponovo vidljivo doći i uspostaviti naše kraljevstvo u kojem bi se trebali naći i mi. Kada će to biti? Ne znamo! Vjerujemo njegovoj riječi kroz koju osjećamo kako je 'nevidljivo' već među nama, da na putu života ne odlutamo niti klonimo, već da ga kroz vjeru i nadu radosna srca čekamo.

Opširnije...

TVOJE 'ZA' JE VAŽNO!

Pozivamo vas da na referendumsko pitanje:
“Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” zaokružite ZA.

Adventske mise zornice

Naša župna zajednica i ove će godine, kao pripremu, slaviti sv. mise zornice. Sv. misa zornica počinje u 6 sati, svako jutro osim nedjelje.

U većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna. 

To je na neki način duhovna obnova. Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa.
I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu.

Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod Hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku.

Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak.

Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.

ZORNICE ZOVU VAS DJECO I MLADE ŠKOLARCE

- Pozovite jedni druge na zornice, spremite svoje torbe za školu koji idete prije podne.
- Ministranti: Dolazak na zornice je vaša priprava za blagoslov kuća, koji će biti za mjesec dana.
- Očevi i Majke: Pokažite vašoj obitelji kako je lijepo biti na zornicama. Zornice će tako završiti da i Vi možete stići na jutarnji posao. 

Za sve ima mjesta u crkvi. Potičemo naše župljane koji nisu redoviti na nedjeljnim misama da nam se pridruže.
Čeka vas Isus i Vaša župska zajednica i to radosno.
Bit ćete radosni.

Sveta Katarina, djevica i mučenica

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo.

Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali "Kinom staroga svijeta". O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris. 

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova: 

"Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. 

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava." Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.