Župa Kraljice svete Krunice

Dan neovisnosti Republike Hrvatske

Dana 8. listopada u Hrvatskoj se kao državni blagdan obilježava Dan neovisnosti u sjećanje na dan kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ.

 Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više, kao takva, ne postoji. 

Ta je značajna odluka Sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Zbog tih okolnosti, te mogućih novih zračnih napada na Zagreb, povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u Šubićevoj ulici 29 u Zagrebu.

Svetkovina Kraljice svete Krunice i 22. obljetnica župe

Naša župa Kraljice sv. Krunice u Novoj Gradiški proslavila je 7. listopada blagdan svoje zaštitnice i 22. obljetnicu osnutka župe. Svečano euharistijsko slavlje u 11:00 sati, uz sudjelovanje brojnih vjernika predvodio je vlč. Žarko Turuk, župni vikar župe svetog Luke iz Novske.

U jesen 1.rujna 1992. godine, prethodno saslušavši mišljenje župnika Nove Gradiške i Svećeničkog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu tadašnji zagrebački nadbiskup uzoriti kardinal Franjo Kuharić osniva novu župu u gradu Nova Gradiška – Jug, danas Kraljica svete Krunice. 

Vjernici župe Kraljice sv. Krunice su se za svetkovinu i 22. godišnjicu župe pripremali devetnicom od 28. rujna do 6. listopada krunicom i svetom misom koju su svaki dan predvodili svećenici iz drugih župa.

Posljednja tri dana devetnice bilo je posvećeno djeci i mladima (Subota), starim, bolesnim i nemoćnima (Nedjelja), bračnim parovima (Ponedjeljak).

Na zadnju večer devetnice, 10tak župljana iz župe sv. Leopolda Mandića iz Požega sa svojim župnikom Jozom Jurićem hodočastili su biciklima i pješice i hodočasnici koji su pješke hodočastili iz župe svetog Mateja apostola iz Mačkovca i sudjelovali u zadnjoj večeri devetnice koja je obilježena svečanom procesijom s Gospinim likom i svijećama oko Crkve i pastoralnog centra.

Fotografije devetnica Kraljice svete Krunice možete pogledati u našoj galeriji.

U čast Kraljice svete Krunice

Povodom blagdana Kraljice Svete Krunice, zaštitnice naše Župe, popularno nazvane Župe Jug, u Novoj Gradiški, na Priključku, održana je prva manifestacija "Diko moja priko kola priđi".

Organizator manifestacije je bio Folklorni ansambl mladih Župe Jug čiji je cilj oživjeti tradiciju naših krajeva i njegovati kulturu i etno baštinu Slavonije. Upravo to su i uspjeli ove nedjelje, 5. listopada u svojoj župi gdje su okupili desetak slavonskih zaprega i nekoliko konjanika koje je nakon nedjeljne mise blagoslovio naš župnik velečasni Ivan Štivičić uz nazočnost brojnih vjernika. 

Iz dvorišta nove župne crkve krenula povorka konjanika i konjskih zaprega kroz ulice Župe Jug, počevši s ulicom Kralja Dmitra Zvonimira, preko Ljupine, pa nazad kroz ulicu Baruna Trenka do Goranove. Nekoliko okrijepa s tradicionalnim slavonskim proizvodima upriličeno je na spomenutim rutama, odnosno kod doma Bešlić, u ulici Baruna Trenka i Goranovoj ulici.

Hvale vrijedan je ovo potez članova spomenutog Folklornog ansambla čija je namjera nastaviti organiziranje ove manifestacije na radost svih župljana. Sljedećeg tjedna predstoji još i službeno obilježavanje blagdana Kraljice Svete Krunice, odnosno kirvaj 7. listopada.

Fotografije manifestacija "Diko moja priko kola priđi" možete pogledati u našoj galeriji.

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

Liturgija 27. nedjelje kroz godinu govori o Božjem vinogradu. Taj Božji vinograd je Crkva. Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba svoj život graditi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 5, 1-7)
Čitanje knjige proroka Izaije

Ovaj odlomak pjesma je o Izraelu kao vinogradu koji je Bog zasadio lozom plemenitom, zaštitio zidom, stražarskom kulom i očekuje plodove. Vinograd se međutim izrodio te rađa vinjagom. U slici vinograda za koji se Gospodin brine prikazan je Božji narod, a sam Bog je vinogradar. Ali Boga je njegov narod iznevjerio, jer je pošao po zlu putu. Izaija s velikom žalošću spominje nevjeru izabranog naroda i s još većom ozbiljnošću naviješta teške kazne koje će Bog poslati na svoj izopačeni vinograd. Izaija to govori da bi pozvao narod na obraćenje, inače će sam Bog zapustiti svoj vinograd i predati ga za plijen neprijatelju. Izrael, izabrani narod, oko kojeg se Bog toliko trudio, proigrao je svoju šansu: odbacio je i ubio Sina Božjega Isusa Krista. Pred tim teškim misterijem povijesti treba zastati u bogobojaznom razmišljanju svaki čovjek, svaka vjernička zajednica. No Stari Zavjet ne govori samo o nevjernosti naroda i o Božjim kaznama, nego pobuđuje nadu u obnovu vinograda i u tu svrhu nas potiče na molitvu. Ta nada predstavlja zoru otkupljenja. Vinograd Božjega kraljevstva bit će otkupljen i to otkupljenje donijet će Krist.

Drugo čitanje (Fil 4, 6-9)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima 4, 6-9

Braćo: Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! ⁹ Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Riječ Gospodnja.

Opširnije...

Sveti Franjo Asiški, istinski Isusov sljedbenik

Danas je blagdan svetog Franje Asiškog, u vjerničkom puku omiljenog sveca, osnivača i zaštitnika franjevačkog reda.

Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio vođa vesele mladenačke asiške družbe, “kralj gozba i zabava”, u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggie, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva. 

Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. 

Franjo se tada vratio u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: “Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Obnovio je crkvicu sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu. 

Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: “Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.” 

Opširnije...